Svakodnevica na društvenim mrežama
Probudiš se ujutro, gasiš alarm, pripremaš kavu, sjedneš, no nešto ti nedostaje. Ah, da! Zaboravio si na to da nisi uzeo mobitel i pogledao novosti na društvenim mrežama. Zapravo se čudiš kako se nisi sjetio uzeti mobitel u ruke čim si otvorio oči. Otvaraš obavijesti, saznaješ što se danas dogodilo u Americi, Brazilu, naposljetku u Hrvatskoj i tvome gradu. Ne saznaješ samo to: naime, frendica je rodila pa mreža „gori“ od čestitanja, susjeda je dobila novog psa, ekipa s faksa je na tekmi. Osim toga nudi ti se hrpa novih događanja: od webinara, koncerata do humanitarnih inicijativa. Jednostavno, kad uključiš Facebook i Instagram ne znaš što prvo pogledati, koju informaciju gdje svrstati te što od brojnih informacija „filtrirati“ da ti bude korisno za poslije. Idilu virtualnog života na društvenim mrežama potkopao je prijedlog Europske komisije da se ukinu Facebook i Instagram u Europi.
Spor između Europe i Amerike
Tvrtka Meta (u čijem su vlasništvu Facebook i Instagram) iznijela je tvrdnju da bi mogla ugasiti navedene društvene mreže jer nove europske regulative nalažu da se korisnički podaci građana Europske unije ne bi smjeli prenositi preko oceana, odnosno u SAD. Meta tvrdi da, ako se ne usvoji novi transatlantski zakon za prijenos podataka, vjerojatno neće moći ponuditi Europi usluge Facebooka i Instagrama. Srž problema je dijeljenje podataka između Europe i SAD-a, odnosno sudska odluka prema kojoj je Meti zabranjeno prenošenje podataka Europljana u Ameriku. Iako još presuda Europskog suda nema većih posljedica jer sporedni sudski procesi još traju, Meta tvrdi da se tvrtka oslanja na prijenos podataka na siguran način te regulira njihovo dijeljenje i pohranu.
Što mladi misle o ukidanju?
Dok se čeka međunarodni sporazum koji bi imao jasna pravila, na nama je da se zapitamo kako bi gašenje Facebooka i Instagrama utjecalo na naše živote? Bismo li (danas već uvelike u vremenu kada je imati društvenu mrežu nezaobilazan dio našeg života), znali i mogli živjeti bez društvenih mreža? Pitali smo mlade za mišljenje i njihovu predodžbu u slučaju da se to dogodi:
U ovim nestabilnim vremenima stvarno nam ne treba ukidanje Facebooka. Pa zamislite samo da ste u području zahvaćenom ratom, kao što je sada stanje u Ukrajini, i želite brzo pobjeći, sjetite se da imate neke poznanike u nekoj drugoj državi. No ako nemate nikakav njihov kontakt, kako ćete ih drugačije dobiti nego da utipkate njihovo ime (ono što jedino znate) u Facebook i eto, spašeni ste. Nikako nisam za ukidanje tih mreža, baš nas one čine povezanima koliko god netko tvrdio da nas razdvajaju jer nema druženja kao prije. A koliko je samo ljudi Facebook spojio…
I.B., 25
Ukidanje definitvno ne, potreban je jači nadzor izrade lažnih profila i kontrole sadržaja općenito.
A.K., 23
Treba ukinuti društvene mreže! Ljudi bi počeli živjeti realne živote, imali više tema za razgovor kad se vide i počeli bi se više družiti.
I.K., 24
Znam da su u pitanju osobni podaci i njihovo slanje na američke servere, ali ako ne smisle neku alternativu, mislim da će naići na ogroman revolt. Osobno mislim da će doći do nekog kompromisa.
M.Š., 28
Za ili protiv društvenih mreža?
Mišljenja su različita, no ono što se svakako trebamo priupitati jest koliki utjecaj društvene mreže vrše na naše živote, odnosno svakodnevne navike. Je li nam tipkanje postalo ugodnije od stvarnog razgovora? Koliko smo puta odbili poziv na kavu / druženje, a na društvenim mrežama nastavili provoditi vrijeme? Jesmo li pretvorili živote u statuse ili kategorije lajkova? Što bismo napravili ako bi se ukinuli tužni emotikoni, bismo li onda izašli iz virtualnog svijeta i krenuli pomagati potrebitima u stvarnom životu? Svi znamo da je najlakše stisnuti lajk, ali djelovanje je sasvim druga priča.
S druge strane, društvene su mreže u mnogočemu olakšale praćenje informacija, komunikaciju, povezivanje s ljudima sličnih interesa… Brojni poduzetnici prepoznali su potencijal društvenih mreža: od ciljanog oglašavanja, informacija o temama koje nas zanimaju, do građenja odnosa s korisnicima, odnosno visoke razine interakcije s publikom.
Naposljetku, unatoč brojnim pogodnostima, ali i negativnim društvenim trendovima koje za sobom „povlače“ društvene mreže, svakako je teško zamisliti suvremeni život bez njih. Nećemo se ovdje držati one stare: „Ono čega nema, bez toga se može“, jer bi ukidanje mreža ne samo narušilo osobno funkcioniranje, već potaknulo niz društvenih promjena i novih načina prilagodbe. Na koji bismo se način u tome snašli, ostaje pitanje otvorenog tipa.
