Drugu godinu zaredom, Svjetski savez mladih Hrvatska, u okviru svoje godišnje manifestacije Tjedan Svjetskog saveza mladih Hrvatska, organizira odabir najboljeg mladog poduzetnika. Njeni članovi osluškuju i istražuju, a u konačnici predlažu najinspirativnije poduzetničke priče mladih osoba u Hrvatskoj. Ove godine preko više od 2000 ljudi glasalo je za jednog od deset poduzetnika, a skoro trećinu ukupnog broja glasova pripalo je Ivi i Mihovilu Pranjiću, osnivačima destilerije “Craft spirits”.
Dragi Iva i Mihovile, hvala vam što ste izdvojili vrijeme za razgovor s nama. Za početak nam možete ukratko predstaviti sebe i vaš posao.
Mi smo Iva i Mihovil, bračni par iz Kaptola, malog slavonskog mjesta nadomak Požege i osnivači destilerije „Craft spirits“. Bavimo se proizvodnjom gina, a u budućnosti planiramo širiti asortiman. Na tržištu je naš London dry gin, a početkom iduće godine svjetlo dana ugledat će i barrel aged gin – gin koji leži u drvenoj bačvi i poprima njenu boju. Iako smo po struci pravnik i ekonomistica i karijere smo krenuli graditi u tom smjeru, oduvijek nas je intrigirala pomisao o osnivanju vlastitog poslovanja.
Prošlu i ovo godinu obilježila je, između ostalog, i gospodarska nesigurnost. Recite nam kako ste započeli s pokretanjem vaše uspješne poduzetničke priče, što vas je potaknulo na poduzetništvo i guralo naprijed?
Prošle godine, za vrijeme lockdowna, na tri mjeseca smo zagrebački stan na 14. katu zamijenili boravkom doma u Slavoniji jer smo oboje radili od doma. Budući da nam je kretanje bilo ograničeno, višak vremena usmjerili smo prema edukacijama vezanim za destilate te smo krenuli u istraživanje što je sve potrebno za otvaranje destilerije. Izradili smo poslovni plan te strategiju rasta i nekako nam se sve to skupa učinilo kao dobra priča. Čim se život barem malo vratio u normalu, krenuli smo i na edukacije uživo te u obilaske drugih destilerija. Kušali smo, ispitivali, družili se te kupili prvi kotao, mali od 5 litara na kojemu smo nas dvoje destilirali preko 30 recepata dok nismo došli do okusa koji nam se svidio. Bili smo stvarno jako entuzijastični oko svog proizvoda, odmah smo znali po čemu želimo biti specifični i dali smo sve od sebe da se tako i prezentiramo tržištu. Plasirali smo craft gin koji, osim klasičnim notama, obiluje notama specifičnima za Slavoniju, a to su bazga, crni dud i vinova loza i karakteristično je da je voda koju koristimo tijekom destilacije izvorska voda s Papuka.
Vaš entuzijazam i posvećenost vidljivi su svakome tko vas upozna, no zasigurno je bilo i pitanja, a možda i sumnje vaših bližnjih. Jeste li imali potporu obitelji pri pokretanju posla?
Dvije su nas izjave pratile prvih nekoliko mjeseci otkad smo rekli bližoj okolini što smjeramo – jedni su rekli da smo jako ludi, drugi da smo jako hrabri. Mi mislimo da je mix obje osobine. Naravno da nikome nije bilo svejedno kada smo rekli da ćemo ostaviti sigurne poslove u Zagrebu i da ćemo se vratiti u Slavoniju jer Slavonci uglavnom kupuju karte u jednom smjeru za neke veće hrvatske gradove, a još češće za gradove izvan Lijepe naše. Ne bismo rekli da je postojala sumnja, nego jednostavno opravdan strah jer smo u valjda najneizvjesnije moguće doba odlučili da ćemo raditi nešto svoje, i to u Slavoniji, i to alkohol.
Spomenuli ste kako ste ostavili sigurne poslove kako biste “uronili” u poduzetništvo. Možete li sada s odmakom reći da ste bili pripremljeni na sve što vas čeka ili su vas neke stvari iznenadile usprkos pripremi?
Na početku smo se jako iznenadili netransparentnošću svega što je potrebno kako biste krenuli s proizvodnjom i prodajom gina. Puno toga smo morali sami istraživati ili pitati ljude koji se bave sličnim i/ili istim poslovima i moliti se da će nam htjeti izaći u susret i pomoći. Primjerice, nigdje nemate definirano koje veličine mora biti etiketa, bilo da se radi o prednjoj ili zadnjoj, ali imate zadano kolika mora biti oznaka za povratnu ambalažu. Ima još dosta banalnih stvari, ali ima i onih lijepih. Sam proces osnivanja je prošao bezbolno i dosad nismo imali još nijedno loše iskustvo što se tiče samog poduzetništva.
Često se može čuti, a s time bi se vjerujemo složio svaki poduzetnik, kako poduzetnici nemaju radno vrijeme. Zanima nas što karakterizira vaš radni dan. Postoji li i kako izgleda uobičajena dnevna rutina?
Za početak, nije uobičajena (smijeh). Mihovil uz destileriju ima posao koji radi 8-16 tako da se fizički destileriji posvećuje nakon posla i upravo zbog toga su nam uglavnom vikendi ultra radni s obzirom da je Mihovil zadužen za sve što se tiče same destilacije i pravnog dijela. Uz to, vikendom često imamo posjete na kojima ljudi žele vidjeti destileriju, čuti više o počecima i razvoju te probati i kupiti proizvod. Ja sam zaposlena u destileriji i dan mi kreće uglavnom s provjerom mailova i narudžbi, kontaktiranjem dobavljača, pakiranjem narudžbi, dostavljanjem osobno ili slanjem na dostavu, planiranjem objava za društvene mreže. Nijedan dan nije isti jer često netko dođe do destilerije – netko jer je bio usput pa bi samo vidio, netko bi kušao, netko bi kupio, a imali smo situaciju gdje je cijela obitelj iz Njemačke „svratila“ dok su išli na more, a uopće im nije bilo usput, kako bi nas upoznali, čuli našu priču, opremili se za more i povratak doma jer su čitali o nama na jednom međunarodnom portalu. Radnog vremena u privatnom poslu zapravo nema jer čak i kad zaključamo vrata od destilerije i odemo doma, često se razgovor i dalje svodi na to što trebamo sutra, kada idemo na put, koji su nam idući koraci, ali sretni smo zbog toga i ne bismo to čak ni nazvali slatkim mukama jer zaista uživamo u tome što radimo i veselimo se svemu što tek slijedi.
Veseli nas čuti da s neskrivenim optimizmom pristupate vašem poslu. Kako nadilazite probleme i “slatke muke” kada se oni ipak pojave?
U ovih godinu dana, koliko postoji destilerija, zaista ne možemo reći da smo naišli na neki veći problem. Naravno da uvijek bude nekih sitnica, ali to je zaista minorno. Veći problem sami sebi napravimo jer smo oboje veliki perfekcionisti i imamo previše ideja i već vidimo neke stvari kakvima bi trebale biti, ali još nismo u mogućnosti sve to ostvariti, što je zapravo i sasvim logično.
Vjerujemo da većinu poduzetnika krasi upravo neiscrpna količina ideja. Imate li vi već neke planove za budućnost?
Idemo korak po korak. Svakako bismo voljeli proširiti destileriju ili napraviti montažnu, veću te nekoliko prostorija za kušanje i uživanje, odnosno što bi se kod nas u Slavoniji reklo – za gušt. Imamo u planu i širenje asortimana s viljamovkom i viskijem. Sve to sigurno će donijeti neke nove izazove, a sukladno tome i dodatno zapošljavanje osoba i širenje prodajnih kanala. Sve nas to stvarno veseli.
Djeluje nam kako je vaše poslovanje i pristup poslu odraz vas kao osoba. Smatrate li ipak da vas je poduzetništvo na neki način promijenilo?
Naravno da je. Prvenstveno smo zahvalni jer smo u cijelom ovom procesu puno toga naučili – o poduzetništvu, o nama kao jedinkama te o nama kao paru. Oboje smo počeli puno „brže“ razmišljati, donositi zaključke, postali smo puno fleksibilniji te smo se naučili prilagođavati različitim situacijama s kupcima i ostalim akterima poduzetničkog lanca.
Vlastitim riječima, vi ste perfekcionisti i optimisti, a vidljivo je da ste i vrlo posvećeni svome poslu. Koje bi još karakteristike trebale krasiti uspješnog poduzetnika?
Vjerujemo da svaki poduzetnik ima nešto po čemu se izdvaja i ono po čemu ga kupci prepoznaju. Našim se kupcima sviđa naša opuštenost i pristupačnost te njegovanje komunikacije s njim – što virtualno, što fizički. Generalno, ono što sigurno odlikuje uspješnog poduzetnika su upornost, marljivost, hrabrost itekako, želja za rastom i učenjem, pronicljivost te „ono nešto“ što svatko od nas ima, samo je važno prepoznati.
Nerijetko se problematizira odnos države prema poduzetništvu i poduzetnicima. Brojni zagovaraju smanjenje administracije i predlažu modele konkurentnijih europskih i/ili svjetskih država. Prema vašem mišljenju i iskustvu, kakav je odnos države prema poduzetništvu i poduzetnicima? Postoji li mjesta za napredak?
Smatramo da svakako ima mjesta za napredak u odnosu države prema poduzetništvu, prije svega u administraciji i gomilanju papirologije. Često moramo prikupljati i dostavljati dokumentaciju navedenima, a ista se već nalazi kod njih. Svakako je potrebna i bolja umreženost državne administracije, koja bi poboljšala i ubrzala svakodnevno poslovanje. Smatramo da su kontrole tržišta zaista dobre, ali svakako da bi prvenstveno razne državne kontrole ili inspekcije trebale imati edukativniji pristup – prvo preventivni u svrhu edukacije ako se dogodi nenamjerni propust a tek onda represivni tj. kažnjavanje.
Uživali smo u razgovoru s vama i prilici da vas bolje upoznamo. Imate li za kraj neki savjet za mlade ljude, naše čitatelje koji žele postati poduzetnici?
Naš je savjet da prvenstveno vjeruju u sebe i da se ne stide svoje ideje izložiti svijetu. Možda ne svijetu odmah, ali ako u nešto zaista vjerujete toliko da se po noći znate probuditi i zapisati nešto oko te ideje, podijelite ju s nekime kome vjerujete, podijelite ju s nekime tko se u to razumije. Istražujte, ne stidite se pitati, educirajte se i težite zdravim odnosima – što privatno, što poslovno. Možda neće uspjeti iz prve, možda ni iz druge, ali to nije razlog za odustajanje. Mi smo također imali puno ideja koje su završile u smeću. Ovo je bila ona zbog koje nismo spavali i na čije smo se spominjanje pozitivno meškoljili i smijali. Na kraju nas je dovela do titule najboljeg mladog poduzetnika 2021. Nema boljeg priznanja i potvrde da je sve to buđenje zaista bilo slatko.
Ana Šebečić
