Sve sam znao,
svjesno sve je
žudjelo srce, kvarno,
čežnje, misli, sne,
a ništa stvarno,
ništa višnje il’ trajno,
sve te sate, noći, dne,
trošio zaludu
kratko svoje žiće,
a grešno mi biće
sve to više pati.
A vrijeme
jureć,
hiteć,
žureć
sveg mi više pamti.
