Pobijedili onda kada je to bilo potrebno
Previše smo puta ispadali u grupnim fazama velikih natjecanja uz medijske natpise kako smo ostavili „srce i dušu“ na terenu, ali kako jednostavno nije išlo. Govorili su nam da smo ispali od boljih koji, iako u svom lošijem izdanju, imaju kvalitetu i pokazali su karakter pobjednika i u onim utakmicama gdje nisu najbolji. Što se u međuvremenu promijenilo, kako to da su nam dvije blijede utakmice i tek jedno fenomenalno poluvrijeme bili dovoljni za osminu finala. Upravo zato što Hrvatska reprezentacija svojom kvalitetom i iskustvom ovdje i pripada. Ovog puta smo mi bili oni bolji, iako su Škoti ostavili srce i dušu na terenu. Jedan naslov iz škotskih medija ostao mi je posebno upečatljiv i simpatičan – „Luka Modrić slomio nam je srca nasred Hampden Parka, ali je barem to uradio sa stilom“.
Što dalje
Slomili smo Škote i tako završili drugi u skupini. Pokazalo se na kraju – najgora moguća pozicija, na svome putu do finala redom bismo morali izbaciti – Španjolce, Francuze pa Talijane, naravno ako se ne dogodi neko iznenađenje pa oni ispadnu od nekoga ranije. Česi i Englezi prošli su bolje od nas pa je njihov put do finala znatno lakši. Ali ovo je Euro, u eliminacijskoj fazi više nema laganih utakmica, nema sigurnih pobjednika. Mnogi su nas prelako otpisali radi loše forme i slabijih utakmica prethodnih godinu-dvije. No, razlog tomu je što Hrvatska nema široku klupu, Hrvatska se kako stanovništvom, tako i brojem top igrača ne može ni približno usporediti s ostalim europskim gigantima.
Primjerice, Njemačka ima više registriranih nogometnih igrača nego što Hrvatska ima stanovništva! Upravo radi toga, u trenutku kada je nogometna sezona najzahtjevnija ikada uz pregršt klupskih i nacionalnih utakmica, Hrvatska se jako muči s kvalifikacijskim i pripremnim utakmicama – uvijek nam neki bitan kotačić momčadi nedostaje. I kao što sam već napisao, Hrvatska igra najbolje onda kad je najpotrebnije, onda kada nam voda dođe do grla. Uvijek smo pružali najbolje partije na velikim natjecanjima, protiv onih najboljih. Kada smo na okupu i kompletni, nema te momčadi kojoj ne možemo pružiti otpor i s kojom se ne možemo nadigravati.
Luka Modrić i Ivan Perišić
A Luka, eh, naš Lukica … napisani su brojni članci, ispričane brojne priče i napravljene mnoge analize, ali mislim da ćemo tek postati svjesni kakvog igrača je Hrvatska imala u svojim redovima kada se Luka Modrić oprosti od reprezentacije. Igrač čudesne životne, ali i nogometne priče. Selio se Luka iz Zadra u mostarski Zrinjski, zatim u zaprešićki Inter da bi konačno došao do prve postave Dinama. Nažalost, Modrićeva karijera nije bila obilježena samo nogometom, završio je Modrić na sudu svjedočeći o nekim svojim ranijim ugovorima i aneksima istih.
Dio javnosti osuđivao je Modrića zbog njegova iskaza, moram priznati da ni ja u tom trenutku nisam bio najsretniji postupcima i iskazima. Ali nisam bio u pravu, Luka, koji je kao dijete proživio rat i zatim kao mladić selio po raznim klubovima, ni kriv ni dužan našao se u obračunima koji su iznad njega. Luka nije ni lopov ni kriminalac, on je htio samo jedno, samo ono u čemu je najbolji, htio je igrati nogomet. Igrači koji su dijelili svlačionicu s Lukom vjerojatno nisu ni bili svjesni da za suigrača imaju budućeg glavnog igrača Real Madrida. Prekinuo je Luka i jedan nevjerojatan niz Messija i Ronalda gdje su njih dvojica deset godina za redom bili proglašavani najboljim igračima svijeta, onda je došla 2018. i na tron se popeo Luka Modrić. Njegova želja i srčanost s kojom nastupa za reprezentaciju neupitna je, a gol protiv Škotske ostat će upamćen kao jedan od najljepših pogodaka europskih prvenstava.
Igrač koji će ostati pomalo u sjeni Modrićeve ere jest naš Ivan Perišić, ali jednostavno ne bi bilo fer ne izdvojiti i Perišića kao ključnog pojedinca ove generacije jer bez njegovih se igara uopće ne bismo plasirali na prvenstvo u Rusiji, a ovdje bi već nakon skupina ispali s natjecanja. Nije ostvario impresivnu klupsku karijeru poput Luke, ali zato njegove igre za reprezentaciju oduševljavaju. Nevjerojatna je razina požrtvovnosti i motiva s kojom Ivan igra u kockastom dresu. Iako nije klasična „devetka“ Ivan je naš treći najbolji strijelac u povijesti reprezentacije (ispred njega su još samo Mario Mandžukić i Davor Šuker).
Tanka je linija između depresije i euforije
Teško je razumjeti Hrvate i naš mentalitet ako ne živite ovdje i niste jedan od nas. Sav taj dišpet, ponos, prkos i inat razlog su tolikim fascinantnim uspjesima na svjetskoj razini, ali u jednoj se sekundi sve to može okrenuti protiv vas. Tanka je linija između depresije i euforije u nas Hrvata. „Visili“ smo u zadnjoj utakmici, ali tada je izbornik Dalić pokazao da ima hrabrosti, ali i znanja, napravivši ne za sve logičan potez i ostavivši na klupi Kramarića i Vrsaljka.
Riskirao je time mnoge medijske napade, ali pokazao je izbornik da je upravu, a nacija se nakon jednog fenomenalnog poluvremena okrenula iz ponora i iz depresije ponovno u euforiju. Istražuju mnogi Hrvati kako do Copenhagena i ne sumnjam da ćemo imati maksimalnu podršku s tribina, odnosno onakvu kakvu nam organizatori dopuste. Neće biti nimalo lako protiv Španjolaca, ali sada je sve moguće, a uspijemo li proći očekuje nas spektakl, repriza finala Svjetskog prvenstva – ponovni okršaj s Francuzima i to ni manje ni više nego u Rusiji!
