U ovome članku bavit ćemo se raznim temama koje se tiču knjiga. Naravno, uvijek nezaobilazna tema je problem čitanja kod mladih. Opisat ću moje viđenje problema, a zatim iznijeti mišljenje zašto smatram da je knjiga nešto najvrjednije. Za kraj ću dati vlastiti uvid u to kako promatram knjige na jednoj dubljoj noti te kako povezujem i poistovjećujem knjige s ljudima.
Na početku, uvjeren sam da se barem jednom godišnje govori o mladima i njihovom (ne)čitanju. Nakon svih tih godina, raznih statistika koje govore da prosječna osoba pročita jednu knjigu godišnje, skupih kampanja, apeliranja itd., ne događa se ništa. Čini mi se kako svi prebacuju iz šupljeg u prazno, nitko ne vidi uzrok problema. “Rješavaju” se samo posljedice i tzv. površinske rane.
Najbitnija i najvažnija stavka svega je da jednostavno ne vole svi čitati. To je činjenica. Knjiški moljci, zaljubljenici u književnost i profesori tu činjenicu jednostavno ne mogu razumijeti. Kad bismo to prihvatili kao neospornu činjenicu bilo bi nam lakše usmjeriti energiju u druge probleme. Zatim, u dva jednostavna koraka, dolazimo do “velikog” problema nečitanja. Kao prvo, cijeli obrazovni sustav u Hrvatskoj posložen je da te se na nešto tjera, umjesto da se usmjerava na predmet ili struku za koju osoba pokaže zanimanje. Na taj način djeca u najranijoj dobi gube interes za knjigom, čitanjem i proučavanjem izvan okvira. Kao drugo, problem je što određeni profesori smatraju ili pak žele misliti da je njihov predmet sveta krava koja se ne dira, da je njihovo zanimanje najvažnije, da je baš ono što oni predaju svima potrebno. Mišljenja sam da tomu baš i nije tako. To može biti mišljenje, ali ne može biti stav. Bez vrlo velikog znanja i poznavanja pedagogije, čudo svjetova se može srušiti u samome startu. Svaka zabrana, svako ugnjetavanje ima suprotnu reakciju od željene. To je glavni problem zašto mladi ne čitaju. Dok se to ne riješi, kampanje, apeliranja i statistike neće ništa postići.
Duboko sam uvjeren da je knjiga i pisana riječ nešto najvrjednije što je čovjek donio u ovaj svijet. Količina znanja, informacija, mudrosti, ljudskosti, razumijevanja koje možemo dobiti putem knjige, ne možemo dobiti nigdje, osim u kontaktu s ljudima. Zato i stoji naslov da je knjiga lajtmotiv sretnoga života, jer ona to stvarno jest. Mišljenja sam da su ljudi koji čitaju bogatiji duhom, ali i materijalno. Sve statistike pokazuju da “viša” društvena klasa čita. Na kraju krajeva, to je jedna od odlika više klase. Moguće bogatstvo nije razlog čitanja. Vrlo vjerojatno se nećete obogatiti ako počnete čitati, ali svakako je zanimljiva statistika.
Čitanje oblikuje našu svijest, trenira naš um. Zato je izrazito bitno pomno birati što čitati. Danas, u moru informacija i knjiga koje izlaze na dnevnoj bazi je izazovno biti pametan i odabrati ono pravo. Knjige su kao ljudi, nekad odaberete loše, nekad dobro i tako stvarate svijest o kvaliteti. Postoje, kao i ljudi, knjige koje mijenjaju život, knjige koje vas ne dotiču, knjige koje su usputna stanica. Na nama je da biramo ono što nam najbolje odgovara. Uz sve pogodnosti i mogućnosti ljudi i dalje ne vole čitati, kako? Zato što nismo klonovi, nemamo svi iste interese i želje, i to je posve normalno. Žalosno mi je vidjeti mlade koji ne žele i ne vole čitati, ali jedino što kao pojedinci možemo učiniti jest da damo primjer drugima. Ništa se ne postiže tjeranjem i bičem, u konačnici nas je takav mentalitet i doveo do tih crnih statistika, premda to mnogi ne žele priznati i preuzeti odgovornost.
Moj savjet vama jest da gledate na knjige kao na ljude. Već sam dao nekoliko primjera njihovih sličnosti, ali knjiga i čovjek su bliži no što mislite. Ljudi ponekad naporni i teški, ali pokušavamo vidjeti ono najbolje u njima. Probiramo, razmišljamo i bojimo se istih grešaka. Zaključak je taj da nam i knjiga i čovjek daju zadovoljstvo, sreću i znanje, samo trebati ispravno odabrati. Dobar čovjek jest najbolja knjiga koju ćete čitati, a dobra knjiga je najbolji učitelj i prijatelj.
