Ovaj je članak drugi u nizu iz serije članaka o lobiranju utemeljene na knjizi Lionela Zettera Lobbying: The Art of Political Persuasion. Prvi članak možete pročitati ovdje.
Nije tajna kako je put od ideje do realizacije dug i zahtijeva (s)trpljenje. Proces lobiranja nije izuzetak niti bi trebao biti. Želimo li vlastiti (ili zajednički) problem učiniti vidljivim, a zamisao njegova rješavanja ispravno adresirati, prvi i granični korak jest ispitivanje stanja – Koji je naš položaj u odnosu na političare i javne dužnosnike, ali i konkurente? Jednostavnije, moramo se zapitati jesmo li u određenom slučaju outsideri ili nismo.
Lionel Zetter navodi nekoliko zadataka koje svaka organizacija mora poduzeti kako bi povećala svoju prepoznatljivost (profile raising) među skupinama prema kojima usmjerava svoje stavove, ideje, rješenja. U trenutku kada okolnosti budu pogodne za konačno oblikovanje politika, visok profil (ili barem viši od profila konkurenata) bit će presudan faktor. Želimo li da političari i javni dužnosnici znaju tko smo i što radimo, na vrijeme ćemo stupiti u kontakt s istima.
1. Pronaći kontakt
Autor za izgradnju kontakata kaže kako je ona “najkorisnija “mirnodopska” aktivnost koju organizacija može poduzeti”. U prijevodu, kontakte nije poželjno graditi pet do dvanaest.
Kako bismo ostvarili cilj i pronašli osobe koje će biti u poziciji odlučivati o pitanjima kojima se bavimo (Key Decision Makers), moramo identificirati njihove savjetnike i posebne savjetnike (Key Opinion Formers). Oni su ti koje trebamo kontaktirati i s kojima trebamo održavati odnose, kontinuirano ih opskrbljujući ažuriranim podacima.
Zetter predlaže sljedeću ljestvicu povoljnosti suradnika:
- vrlo povoljan
- povoljan
- neutralan
- neprijateljski
- vrlo neprijateljski
Pri tome, ocjena povoljnosti potencijalnih kontakata ne iziskuje izvanredne napore – dovoljno je angažirano pratiti društvenu i političku scenu. Odgovor na novinarsko pitanje, nastup ili općenita saznanja o bazenu birača našega kandidata, mogu biti dovoljna osnova za pozicioniranje na ljestvici. Naš je cilj kontaktima postići uspon potencijalnih suradnika na ljestvici – kod onih mogućih suradnika koji su visoko zainteresirani za teme kojima se bavimo, ali u odnosu na koje imamo nizak utjecaj, kontaktima želimo ostvariti što viši utjecaj. Jednako vrijedi i za nisko zainteresirane suradnike kod kojih imamo izraziti utjecaj. Poželjan rezultat, ujedno i test iznimnoga lobističkog umijeća, bio bi ostvarenje povoljne suradnje s kontaktima koji su prvotno imali nizak interes za naše naume i u odnosu na koje smo imali nizak ili nikakav utjecaj. Zetter ohrabrujuće skreće pozornost na činjenicu da neovisno o području naših aktivnosti i interesa, uvijek postoji barem jedan javni dužnosnik čiji je posao znati za ono čime se bavimo i, na koncu, pomoći nam.
2. Ostvariti kontakt
Jednom kada smo odredili koji su to dužnosnici koje želimo kontaktirati, preostaje nam stupiti u kontakt s istima, suptilno ih upoznati s našim djelovanjem, rezultatima i namjerama, prezentirati im nepoznate činjenice. Svaki bi briefing koji šaljemo trebao sadržavati informacije o tome tko smo i što radimo, otvoreni problem ili pitanje koje donosimo, rješenje te poziv na (zajedničko) djelovanje. Nakon što takav briefing pošaljemo, telefonski bismo trebali provjeriti je li briefing zaprimljen i postoje li dodatni upiti. Razgovor treba završiti iznošenjem prijedloga za sastanak. Imperativ ovakva komuniciranja jest apsolutna točnost i preciznost u činjenicama koje iznosimo.
S političarima komunikacija teče nešto drugačije. Prvi je korak “proći pored njegovih vratara”. Za očekivati je kako je na listi prioriteta političara kojemu se obraćamo naš interes sekundaran, negdje nakon e-mailova i zahtjeva njegova glasačkoga tijela, predmeta njegova profesionalnoga i političkog interesa. Zbog toga je važno u manje detaljnom briefingu ispravno naglasiti zajedničke interese, a koje možemo procijeniti prema trenutnome i nekadašnjem angažmanu adresiranoga političara.
3. Očuvati kontakt
Dobra je praksa nakon sastanka pisati političaru i zahvaliti mu na vremenu koje je izdvojio za nas, ukratko iznoseći bilješke razgovora i namjere djelovanja.
Zetter navodi “savjete i trikove” svojih suradnika i znalaca, od kojih su neki (parafrazirat ću): Političke stranke postoje kako bi stekle i zadržale moć, stoga je važna sposobnost uvjeravanja u pogubnost ili povoljnost određene politike po glasove; uoči izbora postoji konačna prilika da se pokuša utjecati na politike i programe političkih stranaka jer se i vladajuća stranka nalazi na kušnji sve dok ne bude vraćena na vlast ili osuđena na mjesto u oporbi.
Konačno, uvijek valja krenuti od najuže zajednice kojoj pripadamo. Lokalno lobiranje, prilagođeno terenskim uvjetima, smjer je ostvarenja utjecaja na društvene, političke prilike i demokraciju u cjelini – zlatno je pravilo lobiranja upravo prenošenje stavova državnome službeniku srednjega ranga u ranoj fazi.
Lionel Zetter is now Director of The European Azerbaijan Society, vice-president of PublicAffairsAsia, a director of the Enterprise Forum, chairman of the PRCA Public Affairs Group, and publisher of Zetter’s Political Companion. In 2008 Lionel was voted Public Affairs ‘Personality of the Year’ by the Readers of Public Affairs News, and in 2012 he received the PAN ‘Outstanding Achievement’ award.
