Dan žena, odnosno osmi mart, po nekima je samo komercijalizirani blagdan, ali važno je upravo ono što se njime slavi, a ne samo poklanjanje cvijeća toga dana. 8. ožujka slave se postignuća žena u području gospodarstva, politike i društva. Tim se danom predstavlja borba koju su žene diljem svijeta vodile, a moglo bi se reći da i danas vode, kako bi dobile pravo glasa, pravo obrazovanja, pravo na obnašanje svih funkcija u društvu i temeljna prava osigurana zakonom.
Upravo zbog ženskih postignuća i njihove borbe za prava svih žena svijeta, ovim će člankom biti predstavljene neke hrvatske i svjetske književnice te njihova djela koja slave ženu i ženskost. Ali prije samih preporuka, možemo se zajednički podsjetiti povijesnog putovanja za prava žena.
Sve je započelo davne 1857., i to upravo 8. ožujka, u New Yorku kada su tekstilne radnice krenule u javni prosvjed zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća, a kasnije je to rezultiralo i osnivanjem sindikata. Istog dana, ali 1908. godine, 15 000 žena marširalo je New Yorkom kako bi dobile kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Međunarodni dan žena usvojen je na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji 1910. godine prema prijedlogu njemačke socijalistice Clare Zetkin. Također, povezane su s ovim danom i demonstracije za mir na početku Prvog svjetskog rata, a njih su održale žene diljem Europe 8.3.1913.
Preporuke knjiga koje su pisale žene svakako treba započeti s jednom i jedinom Marijom Jurić Zagorkom. Od hrvatskih autorica tu su još Irena Vrkljan, Slavenka Drakulić, Ingrid Divković i Tatjana Barat.
Marija Jurić Zagorka bitna je zbog toga što je prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj te je pokrenula Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, a bila je i borkinja za ženska prava. Ona nosi titulu najčitanije hrvatske književnice, a u svojim djelima progovara o ljubavi i nacionalnoj povijesti. Najpoznatiji opus njezinih romana nosi naslov Grička vještica, a značajan je po tome što opisuje borbu za ukidanje spaljivanja žena koje su optuživane da su vještice. Tom tematikom zapravo dočarava vlastitu borbu s muškarcima u svijetu novinarstva.
Irena Vrkljan, Slavenka Drakulić i Ingrid Divković živuće su književnice. Vrkljan i Drakulić u svojim romanima progovaraju o ženama na način da njihovu povijest stavljaju nauštrb velike, svjetske povijesti. Dakle, one progovaraju o emocionalnosti i predanosti žena. Vrkljan sa svojim romanima Svila, škare, Marina ili o biografiji te Berlinski rukopis, a Drakulić sa svojom trilogijom o ženama koje su živjele u sjeni velikih muškaraca Frida Kahlo ili o boli, Mileva Einstein, teorija tuge te Dora i Minotaur.
Ingrid Divković poetska je duša koja svojom Knjigom za divlju ženu slavi sve vesele, strastvene, plahe i neobuzdane žene kroz stotinjak zapisa prozno-poetskih tekstova. Svojim prvim romanom Živi mi se Divković u fokus stavlja živote triju žena i njihove najintimnije probleme, kao i najveće strahove.
Posljednja hrvatska autorica koju želim istaknuti je Tatjana Barat, autorica knjige koju bi svaka djevojčica, djevojka i žena trebala imati u svojoj kolekciji, knjige Priče o neustrašivim hrvatskim ženama. U njoj se portretira pedeset žena koje su obilježile i obogatile hrvatsko društvo, među kojima su prva hrvatska liječnica Milica Šviglin, prva dirigentica Ivana Fišer, prva pedijatrica Peđa Fišer Sartorinus i mnoge druge. Smatram da ova knjiga potiče na razmišljanje o ljudskim vrijednostima, a nakon svake se priče nalaze i pitanja za promišljanje. Inspiraciju za ovu knjigu Barat, po mome mišljenju, duguje talijanskim autoricama Eleni Favlli i Francesci Cavallo koje su napisale dvije knjige koje nose naslove Priče za laku noć za mlade buntovnice i Priče za laku noć za mlade buntovnice 2. To su, također, knjige koje bi svaka djevojčica trebala imati jer one sadrže 200 priča o ženama koje su svojim životima i postignućima utjecale na svijet, među njima su se našle Kleopatra, Lakšimi Bai, Marie Curie, Virginia Woolf i mnoge druge.
Osim navedenih talijanskih autorica, ističem i nekoliko svjetskih autorica koje su na mene posebno utjecale iako se sigurno može pronaći još renomiranih ženskih svjetskih autorica. Moja je odluka pala na Margaret Atwood, Chimamandu Ngozie Adichie i Rupi Kaur.
Margaret Atwood značajna je po tome što je ona začetnica kanadskog ženskog pisanja, a njen roman Sluškinjina priča nešto je što ne biste trebali zaobići. Distopijski je to roman koji progovara o dominaciji muškaraca unutar javne sfere i izraženoj rodnoj hijerarhiji, a društvo je strukturirano prema biološkom esencijalizmu. Glavna junakinja Fredova u tom romanu čini otpor jer priča priču, ono što je ženama zabranjeno i upravo zbog toga roman progovara o feminizmu i revoluciji.
Chimamanda Ngozie Adichie nigerijska je autorica koja u svojim djelima propitkuje kolonijalizam i daje ženski pogled na svijet. Njezin roman Purpurni hibiskus govori o rodnim ulogama te je reformistički nastrojen s kritikom prema patrijarhatu. Također, Adichie je autorica eseja Svi bismo trebali biti feministi koji je ove godine pretvoren i u slikovnicu. On je važan jer govori o njezinome iskustvu tijekom odrastanja, o rodnoj nejednakosti i o tome kako su i žene ljudska bića te njime daje poruku da su feministi svi koji vjeruju u društvenu, političku i ekonomsku jednakost muškaraca i žena.
Posljednja, ali ne manje važna, je Rupi Kaur. Ona je kanadska pjesnikinja rođena u Indiji i začetnica tzv. Instagram poezije, kroz svoje tri pjesničke zbirke Med i mlijeko, Sunce i njeni cvjetovi te Tijelo dom ističe žensku ranjivost, gubitak, preživljavanje i ženstvenost općenito.
Ono što me najviše zabrinjava svake godine oko ovog datuma je to što je sve prepuno popusta, što cvjećarne rade kao lude i što se Dan žena, kao i Valentinovo, potpuno komercijalizirao, umjesto da podsjeća na revoluciju koja je dovela do spolne ravnopravnosti u politici, gospodarstvu i društvu. Ipak, u nadi u bolje sutra, za kraj ostavljam jedan citat autorica Favlli i Cavallo –
„Mladim buntovnicama iz cijelog svijeta:
sanjajte još veće snove,
težite višem,
borite se žešće,
a kad posumnjate,
ne zaboravite: vi ste u pravu.“
Izvor – https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodni_dan_%C5%BEena
