U buci brojki zaraženih i umrlih od tog neumornog koronavirusa, u nastavku vam donosim šušur dobrote ili konkretnije: Pandemiju dobrote.
Za početak, možeš li se predstaviti, tko je pokretač Pandemije dobrote?
Ja sam Iva Mikić, 25-godišnja Požežanka sa zagrebačkom adresom. Prije malo više od godinu dana diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i odmah počela raditi u velikoj medijskoj kući u Zagrebu. Imam svoj blog Gingeraj, na kojemu sam trenutno manje aktivna u zadnje vrijeme.
Iva u medijima uvijek naglašava da želi širiti pandemiju dobrote pa obrazlaže da se ideja o pokretanju Instagram profila Pandemija dobrote rodila za vrijeme njene samoizolacije tijekom zaraze koronavirusom. Najprije ju je zabolio zub i to se pretvorilo u gangrenu. Tad nije mogla nikud i nije na društvenim mrežama pronalazila pozitivu koja joj je bila potrebna već se činilo kao da su ljudi bili sve gori jedni prema drugima. No, ističe kako je surfajući internetom naletjela na ključnu stranicu i svjedoči:
Slučajno sam naletjela na jedan američki Instagram profil koji objavljuje isključivo dobre, pozitivne, vijesti i primijetila da sam se na to profilu zadržala više nego na bilo kojem drugom profilu. Pala mi je na pamet ideja kako bi bilo super da tako nešto imamo i kod nas, posebice u ovo izazovno vrijeme. Malo sam istražila postoji li nešto slično. Nakon što nisam naišla na ništa, raspisala sam kratku prezentaciju s idejom i primjerima. Poslala sam ju nekolicini bliskih ljudi koji su bili oduševljeni i krenula u izradu profila, mail adrese, vizuala i komunikacije.
Što za tebe zapravo znači biti dobar, zašto je dobro biti dobar?
Mislim da je jako teško definirati taj pojam jer je on jako, jako širok. Mislim da biti dobar obuhvaća sve što je napravljeno s namjerom da nekome nešto pomogneš ili olakšaš – bilo to nošenje vrećica starijoj susjedi ili nešto puno, puno veće. Doduše, toj susjedi je i to veliko i to je zapravo poanta svega što radimo.
Što misliš, iščezava li ta ljudska osobina?
Mislim da ne iščezava, samo smo manje fokusirani na to. Mi ljudi smo po prirodi takvi da ćemo uvijek prvo zapamtiti nešto loše. Dokaz tomu je i to što sam prijatelje na početku cijele ove inicijative tražila da mi pošalju neke svoje dobre priče kako bih imala nekoliko startnih priča. Jedna od deset osoba ih se mogla sjetiti odmah, svi ostali su morali razmisliti, dok su priče u kojima su bili iznervirani, ljuti, žalosni i/ili razočarani mogli odmah nabrojiti.
Nalazimo se u specifičnom dobu, vlada socijalna distanca, neprestano nas pozivaju da se držimo svih propisanih mjera pa onda s druge strane imamo ovu inicijativu pozitive. Na upit je li zbog pandemije koronavirusa manja mogućnost pandemije dobrote ili suprotno, Iva odgovara:
Držati se mjera koje nekome mogu olakšati život je prva dobra stvar koju možemo napraviti. Mislim da su ovo trenuci kad vidimo prava lica jedni drugih i kad postajemo svjesni koliko ti je stvarno netko spreman (ne)pomoći. Ne pomaže se samo fizički. Ima tu još mnogo drugih načina kako nekoga razveseliti ili mu uljepšati dan. Mislim da od dobrote ne trebamo odustajati. Sad je to COVID-19, bilo je i bit će sigurno još sličnih izazova u životu. To ne znači da trebamo stopirati dobre navike i dobre stvari.
Koja te je priča najviše dotaknula, u tebi pobudila one neizrecivosti?
Definitivno priča o djevojci koja se obratila čovjeku kojeg je viđala u kvartu kako skuplja boce. Kad ga je pitala kako mu može pomoći, rekao je “Samo bocama.” i onda si on od njih kupi što mu treba. Nakon što mu je donijela boce, ponudio joj je toplu pitu koju mu napravi susjeda. Kad je to odbila jer mu ne želi uzimati hranu, ponudio joj je CD Dražena Zečića koji je malo prije toga našao. Još jedna od priča na koju sam i doslovno plakala je ona o ženi koja svom susjedu anonimno šalje pakete hrane poštom jer ih inače ne želi uzeti, a kad mu taj paket stigne dođe do njenog tate i pita treba li i njima što iz paketa.
Riječ pandemija je grčkog porijekla i znači sav narod, a podrazumijeva širenje, obično i najčešće, zaraznih bolesti na velika prostranstva pa je moje pitanje možemo li se zaraziti dobrotom? Jesmo li možda već samim time što smo ljudi zaraženi dobrotom, i ako jesmo, kako pobuditi takvu zarazu u nama?
Mislim da svatko od nas ima tu dobru notu u sebi, samo ju svatko ne probudi. Moram reći da sam jako brzo došla do imena inicijative. Bilo je tu nekoliko prijedloga, ali ta riječ pandemija mi je od početka bila hit riječ zato što sam željela ljudima pokazati da, dok s jedne strane svakodnevno čitaju o broju novooboljelih, o umrlima, o novim mjerama koje su se mijenjale iz dana u dan i tako mnogima promijenili višegodišnje planove u samo nekoliko minuta, s druge strane imamo neku novu vrstu pandemije koja se veže za sve suprotno i gdje ćete moći barem 5 minuta u danu čitati isključivo o dobrim, svakodnevnim, gestama ljudi oko nas.
O budućnosti Pandemije dobrote. Gdje i kako se ovo nastavlja, u kojem smjeru ide, što sama priželjkuješ od ovog projekta?
Priželjkujem svašta, imam raspisano nekoliko ideja i prijedloga suradnji. Pandemija koronavirusa je dosta toga onemogućila, uz dosta privatnih obveza koje imam uz svakodnevni posao. Ne bih si htjela praviti nikakva opterećenja što se tiče same inicijative. Sve radim sama – skupljam priče, odgovaram na poruke, radim vizuale, objavljujem na Instagramu, odnedavno i na Facebooku. Nekad mi to zna oduzeti dosta vremena tako da ne želim da mi to postane opterećenje nego da se osjećam baš, baš dobro dok to radim – a upravo se tako osjećam 🙂
I za kraj, Iva vas potiče:
Uzmite pet minuta vremena i razmislite što ste zadnje nekome dobro napravili ili što je netko vama napravio, koja vam se dobra gesta urezala u pamćenje i zbog kojeg se dobrog čina i danas naježite kad ga se sjetite? Unatoč ovim vremenima, sigurna sam da će se svatko od vas sjetiti barem jedne situacije. Sada, kada ste se sjetili, slobodno mi ju pošaljite porukom na Instagramu, Facebooku ili na mail pandemijadobrote@gmail.com. Svakoga tko pošalje priču pitam na koji način želite da priča bude potpisana – tagom, prvim slovom vašeg imena i mjestom odakle ste ili anonimno. Veselim se novim pričama!
