TED (eng. Technology, Entertainment, Design; hrv. tehnologija, zabava, dizajn) je neprofitna organizacija koja ima za cilj promicati ideje vrijedne širenja, dublje razumijevanje svijeta kako bi potaknuli na promjenu stavova, života i svijeta i to kroz kratka predavanja različitih stručnjaka. Širok je raspon tema i ako se usudite zagrepsti ispod površine nesumnjivo ćete pronaći nešto za sebe što će vam zauvijek promijeniti pogled na svijet. Ovdje ću izdvojiti onu listu koju ne smijete zaobići, a započet ću s preporukom onog videa koji je moj pogled na svijet usmjerio na drugu stranu.
To je video u kojem je predavač osnivač Inicijative za ljudsku pravdu, profesor i odvjetnik Bryan Stevenson. U 23 minute i 41 sekundi izriče nepobitnu stvarnost za koju smo ponekad, tako jako malo osjetljivi, posebice kada se to događa negdje daleko od nas i kada se pruža dojam da se to nas ionako ne tiče, a to je nepravda. Kroz priču o identitetu govori o kaznenopravnom sustavu SAD-a. Iako je video snimljen prije 8 godina, danas je i više nego aktualan, jer tumači što se trenutno događa u toj državi. „Sustav je takav da vas više cijeni ako ste bogati i krivi, nego ako ste siromašni i nedužni“, ističe govornik te iznosi podatak od 50-60% mladih crnaca koji su u Los Angelesu, Baltimoreu, Philadelphiji, Washingtonu u zatvoru, kaznionici ili su uvjetno pušteni, a 34% crnaca u Alabami je trajno izgubilo pravo glasa.
Nadalje govori kako je SAD jedina država koja osuđuje trinaestogodišnju djecu na smrt u zatvoru i postavlja dva kontrastna pitanja: „Zaslužuju li ljudi umrijeti zbog zločina kojeg su napravili? vs. Imamo li mi pravo ubiti?“ Kroz prikladnu dozu humora daje vrlo izravan zadatak svima – djelovati sukladno našem identitetu koji se najprije očituje kroz našu čovječnost i temeljno dostojanstvo.
Drugi video koji mi se čini važno pogledati govori o 75-godišnjem istraživanju ljudi, čak njih 724, od kojih je njih 30 danas živo, a ispitivali su ih o karijeri, o obiteljskom životu i zdravlju. To je najvjerojatnije najduže ispitivanje koje postoji i traje još i danas. Ponukana moralnom krizom današnjice predlažem baš ovaj video koji otvara oči znanstvenim istraživanjima. U uvodu predavač Robert Waldinger ističe kako su se današnje želje mladih svele na dvije stvari: bogatstvo i slavu misleći kako će im to donijeti smislen i sretan život.
Međutim ključ za sretan život ipak je nešto drugo – dobri odnosi. Predavač ističe 3 velike stvari koje su naučili o odnosima tijekom istraživanja. Prvenstveno, društvene veze su dobre za nas, jer usamljenost ubija, toksična je, dok s druge strane kada smo u odnosima pogoduje našem fizičkom zdravlju, Drugo, nije bitan broj prijatelja ili jeste li u vezi, već je bitna kvaliteta tih odnosa, jer su topliji odnosi naš zaštitni faktor, i posljednje, dobri odnosi ne štite samo naša tijela, već i naše mozgove.
Mnogo je poznatih ličnosti stupilo na TED-ov tepih svih ovih godina, a među njima je odnedavno čak i papa Franjo koji je s temom o budućnosti osvojio gromoglasan pljesak i ustajanje na noge. On je naime, govorio kako budućnost ne ovisi o političarima, o grandioznim tvrtkama i moćnicima ovoga svijeta, već o jednom „TI“, jer si ti, koji ovo čitaš, konkretna stvarnost, osoba za koju se treba pobrinuti, kaže papa. Tumačeći Isusovu prispodobu o Milosrdnom Samaritancu zapravo ukazuje na izazov današnje ljudskosti: dok su putovi krvavi, jer je sve usredotočeno na novac i stvari umjesto na ljude, postoji i druga strana, ona koja brine za druge služeći se primjerom i rečenicom Majke Terezije „Ne možete voljeti, osim ako to nije na vlastiti trošak“.
Samo kada bi mogli shvatiti da ništa nećemo izgubiti davanjem, već da ćemo učiniti da ljubav zaživi u tmurnom, prljavom i trulom svijetu. Za kršćane, budućnost ima ime –Nada, sitno sjeme života koja će narasti u veliko drvo, a Nada započinje s jednim –ti, i –ti, i –ti. Onda, započinje li nada s jednim Mi? Ne, započinje s tobom dragi prijatelju, a s Mi započinje revolucija i to revolucija nježnosti, ljubavi. I kako bi rekao Bryan Stevenson: „Gubitak nade neprijatelj je pravdi“. Pogledajmo i zapitajmo se, živim li u svijetu u kakvom bi volio živjeti?
Idući video kojeg predlažem pogledati, naslova „Utječu li društvene mreže na naše mentalno zdravlje?” me potaknuo da ga otvorim i dobro je da jesam kako bih i ja mogla sudjelovati u širenju ovakvih informacija koje uistinu život znače. Centar za studentsko mentalno zdravlje otkrilo je da su tri najčešće dijagnoze studenata anksioznost, depresija i stres i da su društvene mreže usko povezane s navedenim dijagnozama. Kao studenticu i korisnicu društvenih mreža, doista me zabrinjava činjenica da smo počeli živjeti na društvenim mrežama, komentirati, lajkati, objavljivati, dijeliti, podržavati, i da takav način odabiremo prije nego susret uživo, face to face, uz silno bogatstvo čovjeka, njegovog dostojanstva i osobnosti i svijeta koji nas okružuje, što ukazuje koliko smo se zapravo prestali oduševljavati.
Tim više, jer postajemo bolesni, nezadovoljni, nesretni i podvojene ličnosti od kojih je jedna na Facebooku, Instagramu, Tweeteru najljepša i najsretnija osoba na svijetu, a druga je ona u stvarnosti, tužna i bolesna. Predavačica Bailey Parnell iznosi 4 stvari na društvenim mrežama koje izazivaju stres i pospješuju pogoršanje mentalnog zdravlja: prikaz istaknutih trenutaka (najbolji trenuci u našim životima od diplomiranja preko putovanja do izlazaka s obitelji i prijateljima… neprestano se uspoređujemo/nadmećemo s drugima), društvena valuta ili borba za društvenu pažnju (lajkovi, komentari, dijeljenja su valuta kojom vrednujemo na društvenim mrežama, „ja postajem proizvod kojeg vrednuju“), F.O.M.O.(fear of missing out) ili strah od propuštanja (događaja ili prilike) i online nasilje. No, predavačici nije cilj da se „skinemo“ s društvenih mreža, već da ih počnemo upotrebljavati na razuman način koristeći strategije preventive i strategije suočavanja kad nastupe loši dani.
I za kraj vam donosim video koji govori o odugovlačenju izvršavanja obaveza, što se događa u nama kada nas pritisnu rokovi ili s druge strane, što se zbiva kada vremenskih rokova nema. Priznajem, produktivnija sam kada, koliko god ih prezirala, u mom životu postoje ograničenja, to me čini odgovornijom i zauzetijom, ali i discipliniranijom, čak jako dobro izvršavam određene zadatke kada sam pod pritiskom. Tim Urban na vrlo interesantan način donosi tko je naš mozak zapravo.
Izdvajajući ovih pet videa bilo je zabavno, ali i izrazito teško jer ih na YouTube kanalu postoji mali milijun, no cilj mi je bio zainteresirati vas za širenje ideja koje su vrijedne, da izgradite svoje stavove i uvjerenja, poslušate inovativne, kreativne i ideje provedene u djelo, budete oduševljeni i motivirani za ljude i svijet, razmišljate o stvarima za koje ste mislili da su nebitne za vaš život, a ipak vas se tiču, da saznate po koju stvar o sebi, kako vaš mozak funkcionira ili koje su vaše istinske potrebe, a tko zna možda baš netko od vas jednog dana bude TEDov govornik.
