Što je Arka Korablja? Na svojoj internetskoj stranici predstavljaju se ovako: „Zajednica smo osoba sa i bez intelektualnih teškoća. Vjerujemo u našu potrebu jednih za drugima i jedinstvenu ljepotu svake osobe. Naša zajednica povezana je s drugim međunarodnim zajednicama u federaciju L’Arche International. Djelujemo u istočnome dijelu grada Zagreba.“ (korablja-arka)
Ja sam već od prije upoznata s Arkom i kako funkcionira, na nekim susretima sam čak i sudjelovala, iako prije dosta godina. Kada sam taj kišni petak ujutro stigla do Arkine kuće i ušla baš dok je u tijeku bila molitva ponovno me obuzeo osjećaj mira i spontane radosti kojih sam uvijek puna na njihovim susretima. Pridružila sam se njihovom molitvenom krugu i srce mi je zaigralo prepoznavši neka lica koja su me sa smiješkom pogledala.
Glavni razlog mojeg dolaska bio je popričati s jednom djevojkom koja u Arci redovito volontira i čuti njezino iskustvo. Njezino ime je Mia Majić i studentica je pete godine Agronomskog fakulteta, a u slobodno vrijeme se bavi pjevanjem i volontiranjem.
Tri godine za redom sam, tjedan dana tijekom ljeta volontirala u Udbini. To je bilo u organizaciji Kulturnog centra Harmica (čije duhovno obrazovanje vodi osobna prelatura Opus Dei) uz suradnju s Crvenim križem. Ljudima smo čistili kuće, pomagali te imali radionice s djecom kaže Mia.
Prvo upoznavanje s Arkom
Mia je za Arku prvi put čula kada je zajednica u kojoj pjeva – Duhovni kutak zamoljena da organizira humanitarni koncert za Arku. Koncert se održao u History-ju i tijekom njega između izvedbi je nekoliko članova Arke iznijelo svoja svjedočanstva koja su je se dojmila.
Nakon toga, iako mi je bilo lijepo sve to čuti još uvijek nisam osjetila potrebu da dođem u Arku. Želja da sebe dam negdje ne samo preko ljeta već tijekom cijele godine došla mi je na drugoj godini volontiranja u Udbini. Dvoumila sam se između volontiranja u pučkoj kuhinji ili u Arci, a uz puno promišljanja na kraju sam ipak izabrala Arku i uvidjela kako je to zbilja bila ispravna odluka.
Prvi dojam
Svoj prvi dojam Mia ovako opisuje:
Prvi dojam sam dobila na tom humanitarnom koncertu no tada još nisam bila toliko svjesna Arke jer mi je koncert bio u središtu pažnje. Iako je bio humanitarni koncert za Arku drugačije je kada ti sam nastupaš, pažnja mi je više bila usmjerena na dobar nastup i lijepo pjevanje. No sjećam se kako me, kada sam prvi put došla na susret zajednice u srijedu, najviše očarao i oduševio humor osoba s intelektualnim teškoćama koji me jako nasmijao. Drugi put, kada sam došla tjedan dana poslije, iznenadila me duhovna dimenzija osoba s intelektualnim teškoćama. Shvatila sam koliko predrasuda imamo prema njima.
Što je Arka za tebe?
Mia je ono što je iskusila u Arci u godinu i pol svojeg volontiranja sažela ovako:
Treba doći ovdje, vidjeti i doživjeti ono što se ovdje događa, čak i ako se kasnije tu ne pronađeš i ne ostaneš duže samo taj jedan susret ima moć promijeniti te. Upoznaš jako puno sebe i upoznaš jako puno osoba oko sebe. Njihov način života je drugačiji, donosi ti pozitivnu promjenu. Također, bez obzira kakav je tvoj duhovni život ovdje se možeš razvijati.
Što daješ a što primaš volontirajući u Arci?
Definitivno dajem vrijeme i dajem sebe. U današnjem vremenu u kojem svi živimo nekim užurbanim tempom ljudi dosta gledaju na sebe i svoju neku korist. Teško u takvom vremenu i mentalitetu odvojiti svoje vrijeme besplatno za nekog. Preko Arke nekako se osjećam čišćom i mogu promišljati nad svojim manama. Dajem i svoje talente: ljubav prema volontiranju, pjevanje, uskakanje i pomaganje asistentima. Dragocjeni biser kojeg i dajem i primam je prijateljstvo. Primam i to da sam jako puno toga otkrila o sebi i oči su mi se otvorile i pročistile. Sve darovano vrijeme rezultiralo je pozitivnom promjenom u meni. Mislim da ovdje svi volonteri primaju jako puno, ali da toga nisu svjesni. To je možda i dobra stvar jer kada bi bili svjesni postojala bi opasnost da se uzoholimo.
Koji je za tebe bio najveći izazov tijekom volontiranja?
Možda najveći izazov za mene je bio i još uvijek je – biti strpljiv s njima. Sve što sam primila u Arci mogu prenijeti na odnose sa svojom obitelji, sa svojim prijateljima, na fakultetu i u zajednici.
Ti susreti te najviše mijenjaju u borbi sa samim sobom, sa svojim manama.
Kako i kada
U Arci postoje mnogi načini kako mladi ljudi mogu pridonijeti i volontirati, a trenutno volontera u Arci ima čak četrdesetak! Srijedom od 16 do 19 održavaju se susreti zajednice. Program srijedom je svaki put drugačiji – nekad se slavi nečiji rođendan, nekad se ide na misu, nekad u šetnju… Svakim radnim danom osim srijedom postoji mogućnost volontiranja na radionici od 8:30 do 12:30 na kojoj volonteri pomažu u izradi nakita, crtanju, pisanju, pjevanju. Nekada su organizirane posjete obiteljima. Vikendima dio osoba s intelektualnim teškoćama u kući provodi cijeli vikend, a volonteri se brinu o organizaciji. Mia se prisjeća vikenda kojeg je ona provela s Arkom:
Taj vikend koji sam ja bila prvo smo si kupili kebab, zatim smo otišli na Maksimir, stavili si dekice na travu, pojeli taj kebab, družili se, pa se vratili u kuću odmoriti se.
U nedjelju ujutro se najčešće ide na misu, ručak i onda svako svojem domu.
Studentima možda najviše paše taj susret srijedom i možda vikendi, iako sve vrste susreta sa sobom donose pomalo različita iskustva i dojmove. Na radionicama se možda osobe s intelektualnim teškoćama više upoznaju i više se upoznaje s njihovim danom i onim što rade.
Kako početi, kako se uključiti?
Za prvi dolazak preporučen je susret srijedom jer je tada više volontera pa kad god je potrebna pomoć može se obratiti njima. Na tom susretu se predstavlja i zapravo se vidi je li to uopće za tebe jer nije za svakoga, niti ne mora biti.
