Broj ljudi s depresijom i anksioznim poremećajem u svijetu se povećava: 1990. godine je u svijetu bilo 416 milijuna oboljelih, dok je 2013. godine njihov broj porastao na 615 milijuna.
Prema procjenama globalnog opterećenja bolestima Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo mentalni poremećaji su drugi najčešći uzrok hospitalizacija u dobi između 20 i 59 godina (12,4 %) odmah iza novotvorina (14,1 %).
Knjigu Čovjekovo traganje za smislom napisao je austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl nakon iskustva koje je proživio u nacističkim logorima drugog svjetskog rata.
Knjiga je podijeljena na dva djela. Prvi dio knjige govori o iskustvima iz koncentracijskih logora dok drugi dio knjige govori o temeljima logoterapije psihoterapijskog pravca čije je temeljno pitanje traganje za smislom života, patnje i životnih okolnosti koje su različite i specifične za svakog čovjeka baš kao što je različit i specifičan smisao života za svakog pojedinca.
S druge strane koliko god bili različiti i svakako jedinstveni ipak svi ljudi imaju i mnogo toga zajedničkog i to je ono što na Frankl pokazuje kroz svoju knjigu. Prvenstveno je važno naglasiti kako svaka ljudska osoba ima svoje dostojanstvo, svrhu odnosno smisao postojanja i onda kada ga drugo ljudsko biće pokušava pogaziti i uništiti na najgori mogući način kao što je to pokušano u koncentracijskim logorima drugog svjetskog rata ili ako pogledamo u noviju nacionalnu povijest u logorima u kojima su bili zatočeni hrvatski branitelji i civili tijekom Domovinskog rata.
Kroz knjigu je zorno prikazano kako čovjek i u trenucima kada mu nije ostalo ništa osim golog života za koji ne zna koliko će još trajati i koji može u svakom trenutku izgubiti jer je potpuno prepušten na milost i nemilost tuđoj samovolji od koje se svojim snagama ne može ni na koji način obraniti i dalje zadržava slobodnu volju jer iako čovjek nema nikakvu kontrolu nad okolnostima u kojima se nalazi on i dalje može izabrati kakav će stav zauzeti prema okolnostima u kojima se našao.
Primjerice svaki je logoraš moga izabrati kako će se odnositi prema drugim zatvorenicima odnosno hoće li prepustiti koricu kruha koju je taj dan dobio za ručak prijatelju koji je u lošijem stanju od njega ili će maltretirati druge zatvorenike kako bi zadobio korist za sebe odnosno došao u milost SS-ovaca. Mnogi su zatvorenici odlučili dostojanstveno i s nadom podnositi svoju patnju za druge (primjerice svoje bližnje ili prijatelje) ili za ostvarenje nekog višeg cilja kao što je to u Franklovom slučaju bilo objavljivanje njegovog rukopisa odnosno knjige nakon proživljenih strahota jer je vjerovao da kroz tu knjigu može s drugim ljudima podijeliti važne spoznaje do kojih je došao kroz svoje logoraško iskustvo, a koje mogu pomoći mnogima koji su doživjeli ratne strahote da se lakše nose sa svojim iskustvom i njegovim posljedicama, a i onima koji na sreću nisu doživjeli iskustvo logora, ali se nose s različitim životnim izazovima i teretom osjećaja besmislenosti na vlastiti leđima.
Frankl nam kroz prepričavanje trenutaka iz logora pokazuje kako čovjek i u trenucima najveće egzistencijalne ugroženosti može osjetiti duboke i plemenite osjećaje poput ljubavi, privrženosti prema bližnjima, čežnje za povezanosti sa Stvoriteljem i divljenja prema prirodnim ljepotama kao što je zalazak sunca.
Kao što smo spomenuli u uvodu depresija je jedna od najučestalijih bolesti današnjice koja u mnogim slučajevima nažalost dovodi do suicida. U Franklovoj knjizi spomenuto je nekoliko istraživanja u kojima je preko 80% ispitanika reklo kako čovjek mora imati nekoga ili nešto za što će živjeti odnosno životni smisao. U logorima se dešavalo da ljudi koji su bili u relativno dobrom psihofizičkom stanju umru od tuge i očaja u dan ili dva jer su izgubili smisao odnosno odustali od sebe i života baš kao što u današnje vrijeme od sebe i od svog života odustaju mnogi ljudi suočeni s gubitkom nade.
Mnogim ljudima koji su u današnje doba suočeni s gubitkom nade može se pomoći upravo kroz logoterapiju osvjetljujući im njihov životni put na kojem traže svoju svrhu jer onaj koji pronađe svoje zašto ima moć da se nosi i odgovori na gotovo svaki kako.
Osobe koje su smrtno bolesne često nam noseći svoju patnju dostojanstveno do posljednjeg daha pokazuju kako za njih život i patnja imaju smisla bez obzira na njihove okolnosti. U današnje vrijeme koje posebice slavi uspjeh, vanjsku ljepotu, moć te novac potrebno je budno paziti da ne upadnemo u zamku korisnosti jer danas mnogi nemoćni stari i bolesni imaju osjećaj bezvrijednosti zbog toga što se osjećaju beskorisno. Važno je reći da svaka osoba ima svoju intrinzičnu neotuđivu vrijednost bez obzira na svoju funkciju i ulogu u društvu jer smisao postojanja svakog pojedinca se kroz život mijenja, ali on nikada ne prestaje baš kao što ne prestaje primjenjivost ove Franklove jednostavne, a opet duboke i korisne knjige koja može pomoći svakom čovjeku koji se pita koji je smisao odnosno svrha njegova postojanja, a to je vjerujem pitanje na koje odgovor prije ili kasnije traži svaki čovjek.
