Prije nego navedemo korisne smjernice za pretvaranje treme iz negativne u pozitivnu pojavu prilikom javnog nastupa, jedna ohrabrujuća informacija. Imate tremu od javnog nastupa? Odlično! Svi je imaju! Leonardo DiCaprio je na početku karijere poželio da NE osvoji nagradu Akademije kako bi bio pošteđen znamenitog govora pri dodjeli ‘kipića’. Kroničan strah od javnog nastupa imali su i Winston Churchill i Abraham Lincoln, ali i znameniti Ciceron, po mnogima najveći govornik u povijesti. Govorio je kako osjeća drhtavicu prilikom svakog govora. Istraživanja pokazuju kako većina ljudi osjeća veći strah od javnog nastupa nego od smrti. Američki komičar Jerry Seinfeld savršeno je ironizirao najveću suvremenu fobiju riječima: „Tijekom pogrebne ceremonije ljudi bi radije poželjeli biti u lijesu nego držati govor u čast pokojnika.“
No, ono u čemu mnogi griješe je ‘otvorena borba s tremom’. Malo opširnije sročeno, trema u govorništvu je pozitivna stvar jer sama označava stresnu situaciju gdje naše tijelo izlučuje mnogo više adrenalina koji nam uvelike može pomoći prilikom prezentacije naših ideja ili politika. Kako tremu pretvoriti u pozitivnu pojavu? Slijedite ovih pet koraka i olakšajte situaciju:
1. Priprema
Kvalitetnom pripremom stvarate osjećaj samopouzdanja koji tremu pretvara iz negativne pojave u pozitivnu. Na vrijeme pripremite argumente za obranu vlastitih tvrdnji, kao i statističke parametre kojima ćete vlastitu retoriku učiniti vjerodostojnom. Prije govora pripremite se i za kraj, odnosno za potencijalna pitanja iz auditorija.
2. Vježba
Pojava treme manifestira se kroz osjećaj nespremnosti, odnosno kroz nepoznavanje terminologije o kojoj izlažemo. Prisjetimo se Aristotela koji ističe kako vjerovanje autoritetu retora označava ujedno i uvjerenje o kompetentnosti prilikom izlaganja tematike. Ne dopustimo da auditorij posumnja u našu kompetentnost zbog nekoliko nejasno formuliranih tvrdnji.
3. Stav i ponašanje
Ispravnim držanjem, odnosno pravilnim stavom tijela sugeriramo auditoriju kako u datom trenutku vladamo nad fizičkim pokretima, ali i vlastitim mislima. Ovo ipak ne možemo savladati nekoliko dana ili sati prije samog obraćanja auditoriju. Vanjski faktori, poput stresa, nezdrave prehrane ili pušenja uvelike utječu i na sposobnost prezentiranja manifestiranu kroz manjak koncentracije te lošu kvalitetu glasa.
4. Riječi
Riječi su kruna izlaganja. O navedenom govornom stilu odlučujete sami, ovisno o auditoriju pred kojim govorite. No, preduvjet za odabir stila govora su stečena znanja iz gramatike, poznavanje značenja riječi te pravopis (ako uz govor imate i prezentaciju). Iako se kao narod ne možemo pohvaliti razvijenom vještinom kritičkog promišljanja kojom analiziramo ono što slušamo, svrha našeg govora treba sadržavati dva stupa – ono što smo rekli i kako smo to rekli. Ono o čemu treba voditi računa, uz već spomenute smjernice je svakako i poredak riječi u našem govoru kao i strateški pravilno korištene stanke između izrečenih tvrdnji.
5. Govor tijela – kretnje
Upravo zbog nedostatka vještine kritičkog promišljanja, govor tijela je podjednako bitan prilikom obraćanja auditoriju kao i sam sadržaj našeg govora. Ispravnom gestikulacijom vlastito izlaganje činimo cjelovitim, pod uvjetom da nam je sadržaj govora ispravan. Važnost govora tijela očituje se u činjenici da ponekad ili ne stignemo ili jednostavno ne pronalazimo mogućnost prenošenja zamišljene poruke prema auditoriju, a vlastitim pokretima upravo to činimo. Svjesne pokrete poželjno je uvježbati prije samog obraćanja kako ne bi ometale izlaganje retora, no nesvjesne pokrete ne možemo samostalno detektirati, kao što i sam naziv sugerira. Riječ je o pokretima nad kojima ne vladamo, koji nisu upravljani našom sviješću. Pokušaj kontrole nesvjesnih pokreta možemo vježbati u prisutnosti prijatelja koji bi ukazivali na njih. Pokušajte!
Kritičko mišljenje i moć govorništva
Sada kada znamo kako pretvoriti tremu iz negativne u pozitivnu pojavu, potrebno je demonstrirati moć govora, ali i razvijenog, i već toliko spominjanog kritičkog mišljenja. Vještina govorništva presudna je za brojna zanimanja danas, stoga ne čudi zaključak istraživanja provedenog među poslodavcima koji su upravo komunikacijske vještine označili kao primarnu osobinu koju traže od potencijalnih kandidata za popunjavanje radnog mjesta. U današnje vrijeme pojam retorika, ali i njena funkcija gube izvorni smisao – onaj gdje bi retor trebao tragati za istinom. Svjedoci smo negativne percepcije javnosti glede termina retorika jer nas povijest uči kako vješt govornik ili retor upotrebljava retoriku za manipulaciju širih masa te ostvarenje vlastitih, prečesto pogrešnih, vizija. Spomenuta percepcija argumentirana je i u Klaićevom Rječniku stranih riječi (1981: 1160), gdje druga teza pod pojmom retorika sugerira: “lijepe, no besadržajne riječi; prazne riječi, praznorječje“.
Kako bismo premostili pokušaj govorničke manipulacije, treba imati razvijeno kritičko mišljenje da bismo što bolje analizirali izrečeno. Kritičko mišljenje sjedinjava se s retorički (pre)važnom odrednicom – argumentacijom. Iako se ponovno kritičko promišljanje direktno stavlja u korelaciju s politički izrečenim tvrdnjama, potrebno je implementirati znanje kroz sve vrste govora. Dovoljan argument o važnosti kritičkog mišljenja su upravo retori koji su (negativno) mijenjali svijet i pokretali mase kroz ideološki obojane govore. Povjerenje koje dobivamo slušajući retora mora proizlaziti iz argumentacije tvrdnji, a ne iz našeg subjektivnog uvjerenja o retorovom karakteru. Iz navedene premise proizlazi zaključak kako je osnovno načelo argumentiranja načelo razuma, odnosno logos, a glavna obilježja su upravo tvrdnje.
Strateškim spajanjem poznavanja osnova načela samog govora, prihvaćanjem treme kao pozitivnog čimbenika u našem javnom obraćanju, ali i svjesnošću o kritičkom promišljanju auditorija kojem se obraćamo, činimo vlastitu retoriku cjelovitom. Komunikacijski uspjeh ne može se kreirati silom, već planskim radom na sebi na goreopisani način.
Matej Brečić
