Ljetna škola bioetike i ljudskih prava projekt je koji već drugu godinu organizira Svjetski savez mladih. Riječ je o ljetnoj školi u kojoj mladi iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva kroz sedam dana predavanja, debata i drugih aktivnosti imaju priliku naučiti više o raznim bioetičkim temama, kao i priliku promišljati o njima iz različitih perspektiva i različitih znanstvenih disciplina.
Ove godine sam imao zadovoljstvo biti jedan od četrdesetak sudionika na Ljetnoj školi te sam proveo sedam prekrasnih i nezaboravnih dana u Šibeniku, u kojemu se Ljetna škola održavala. Volio bih sa svima vama podijeliti svoja iskustva i dojmove te vam barem pokušati dočarati zbog čega su mi ti dani bili toliko prekrasni i nezaboravni.
Prije svega, želio bih pohvaliti organizatore. Njih petnaestak entuzijasta mjesecima su naporno radili kako bi nam omogućili stjecanje širokog i sveobuhvatnog znanja iz područja bioetike, kako bi nam omogućili da razvijemo vještine raspravljanja i promišljanja kroz rasprave i debate te kako bi nam, na kraju, osigurali dobar provod, ugodno druženje i zabavu kakva se rijetko može vidjeti.
Foto: SSMH
I u tome su itekako uspjeli. Svakoga dana imali smo priliku slušati nekoliko predavanja koja su obuhvaćala širok raspon bioetičkih tema – od pitanja pobačaja i eutanazije, preko načelnih promišljanja o pitanjima ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i savjesti pa sve do bioetičkih tema koje će sasvim sigurno obilježiti budućnost kao što su umjetna inteligencija i transhumanizam. Sve te teme razmatrane su iz perspektiva različitih, ali izrazito bitnih disciplina, kao što su medicina, pravo i filozofija. Svaku od tih disciplina predstavljali su stručni predavači, velikim dijelom sveučilišni profesori, mnogi od njih s bogatim iskustvom u praksi. Svi oni dali su jako puno od sebe te su sva svoja znanja i bogato iskustvo pretočili u iznimno kvalitetna i sveobuhvatna predavanja. Upravo je taj spoj medicine, prava i filozofije omogućio svima nama stvaranje šire slike o bioetičkim problemima i njihovo dubinsko razumijevanje i to je jedna od ključnih ljepota Ljetne škole.
Međutim, nisu predavanja bila jedini izvor znanja koji nam je bio pružen. Predavanja su dopunjena s pitanjima i raspravama koje su se spontano razvile nakon gotovo svakog izlaganja, ali i debatama u kojima smo svi imali prilike sudjelovati. Debate su organizirane tako da smo imali prilike raspravljati o različitim bioetičkim temama te pritom zastupati različite „strane“ u raspravi (izvlačili smo kartice s tezama koje trebamo zastupati). Ponekad je to značilo i zastupanje strane s kojom se inače ne slažemo. Smatram da je to doprinijelo dubinskom razumijevanju svakog bioetičkog problema te je dodatno ojačalo naše vještine zagovaranja. Naime, upravo su takve debate najbolja priprema za sudjelovanje u svakoj budućoj filozofskoj ili političkoj raspravi jer, bez razumijevanja premisa na kojima se temelje sve strane u raspravi, ne možemo niti kvalitetno zastupati vlastito stajalište, a niti razvijati demokratsku kulturu dijaloga.
Foto: SSMH
Spomenuo bih i gostoljubivost domaćina. Uvijek nasmiješeni i pristupačni vodili su brigu da ne budemo gladni i da nam nikada ništa ne nedostaje kako bismo sve ono što su organizatori planirali i pripremili uistinu, na najbolji mogući način, proveli u djelo.
Međutim, ono što je začinilo čitavu Ljetnu školu i što će mi vjerojatno ostati u najljepšem sjećanju su divni ljudi s kojima sam bio okružen i druženja kojih svakako nije nedostajalo. Raspravljali smo o svim temama koje možete i ne možete zamisliti. Išli smo na izlete u Krapanj i Solaris. Večeri su bile za pamćenje – kako smo samo pjevali i plesali dok su glazbu svirali. Igrali smo nezaboravne igre sve do sitnih sati dok su zvijezde sve nama sijale, kao da ih vidim još i sad. Vjerujem da nikome nije bilo žao spavati koji sat manje radi toga, meni svakako nije. Mogu jedino reći – vrijedilo je!
U drugom dijelu osvrnut ću se na nekoliko predavanja koja smo slušali
