Osvetnici: Završnica superjunački je film koji je čudan hibrid između fantastike i znanstvene fantastike, s tim da je znanstvena fantastika prisutnija, a za fantastiku je upitno je li to uopće fantastika (ulazimo u sferu problematičnosti definiranja žanrova, čemu ovdje nije mjesto). Ovaj film izrazito je trivijalan, ali i zabavan. Bitno je spomenuti i da je izrazito postmodernistički u smislu da miješa jako puno različitog materijala koji svoje značenje otkriva referirajući se na drugi materijal izvan filma: intertekstualne veze prisutne su kako na unutrašnjoj razini – povezivanje s raznim drugim Marvelovim filmovima, tako i na vanjskoj razini – aludiranje na druge filmove koji su se koristili idejom putovanja kroz vrijeme (za one koji ne poznaju definiciju intertekstualnosti kopiram je s HJP-a kako ne bih ulazila u dodatna razglabanja, jer se o intertekstualnosti ima što govoriti: „način pristupa književnom djelu: smisao teksta spoznaje se tek pozivanjem na drugi već postojeći tekst“). Film promovira većinu modernih ideja, ali je to srećom manje primjetno nego u drugim suvremenim filmovima, što držim prednošću naspram ostatka filmske proizvodnje, iako nikako idealnim stanjem.
Ako zanemarimo tipičnu trivijalnost filma, mogu reći da ga je čak bilo zabavno gledati i vjerojatno ću zvučati drugačije nego u svojim drugim osvrtima, jer ću analizirati nekoliko stvari koje su mi upale u oči kao dobre, kao i nekoliko loših. Iako inače ne ukazujem da će biti govora o radnji filma i govora o kraju, ovaj put to kažem za potencijalne nove čitatelje, jer su „spojleri“ preplavili internet prvih dana nakon prikazivanja filma.
Prva dobra stvar je odnos Black Widow i Hawkeya u potrazi za jednim kamenom kada spoznaju da će se jedno od njih morati žrtvovati. Dirljivo je bilo gledati kako se svatko od njih htio žrtvovati za ono drugo pokazujući snažnu prijateljsku ljubav i poštovanje, a scena gdje pokušavaju oboriti ono drugo kako bi se oni uspjeli žrtvovati je u isto vrijeme i smiješna i tužna. Tipska scena u kojoj jedna osoba visi s nekoga ruba i pokušava zadržati drugu od pada preobražava se kad Black Widow pokušava istrgnuti ruku kako bi baš ona pala, odmičući se tako od tipskog ispuštanja samo kako bi se druga osoba lakše popela. Nešto tako tipično za filmski svijet uspjelo je poprimiti drugačiji oblik u malim detaljima. Likovi za koje smo mislili da neće imati nikakvu ulogu sa svojim ograničenim sposobnostima naspram drugih superjunaka, otkrivaju se kao neophodni za ostvarenje velikog zadatka koji su morali ostvariti.
Druga dobra stvar scena je trenutka povratka iz prošlosti. Čak tri emocije miješaju se dok gledamo tu scenu: sreća jer vidimo da su svi koji su mogli doći uspjeli doći natrag, tuga zbog sudbine Black Widow i nelagoda zbog uljeza koji se neprimjetno uvukao u njihove redove. I vizualno je scena dojmljiva jer gledamo grupu kako stoji u krugu, međusobno se gleda, iščitava emocije na Hawkeyevu licu, a onda usputno vidimo i uljeza kako mirno stoji među svima njima koji ništa ne slute. Nesreća je u tome što jedan gubitak vide i oplakuju, a na drugi i ne pomišljaju.
Treća dobra stvar je uključivanje prilično zanemarenog lika Ant-mana u stvaranje ideje o putovanju kroz vrijeme, jer upravo on dobiva ideju koju će netko uspjeti i ostvariti. Lik je skroman i nikada se ne hvali svojom idejom koja će spasiti svijet. Još se jednom lik kojem je najveća sposobnost da postane malen poput mrava pokazuje kao jedan od divova filma.
Četvrta donekle dobra stvar, donekle jer me nije uspjela baš dotaknuti, Iron Manova je smrt u kojoj on pogazi svoje najveće mane, oholost i samoživost, i žrtvuje svoj život kako bi spasio cijeli svemir.
Prva loša stvar lik je Thora. Nikada nisam bila velik ljubitelj njegova lika iako je tipski lik glupava snagatora dobra srca, koji su mi inače dragi, ali u ovom filmu jedino što možete osjećati prema njemu je žaljenje. Čini se da je to učinjeno samo kako bi se opravdala njegova iznenadna slabost, pogotovo s obzirom na to da u trenutku završne bitke Thanos nema niti jedan kamen u svom arsenalu, a prije mu je mogao biti gotovo ravnopravan suparnik kad mu je nedostajao samo jedan (nemojmo zaboraviti da u završnoj bitci Thor ima ne samo svoju sjekiru nego i stari poznati čekić).
Druga loša stvar je scena u kojoj Kapetan Amerika koristi čekić. Korištenje čekića se može razumjeti jer je razumljivo da je Kapetan Amerika dostojan (možemo se sjetiti kad je on bio jedini koji je uspio malko pomaknuti čekić, što inače nije nikome moguće osim Thoru), ali korištenje munja nema nikakve logike. U Osvetnicima: ratu beskonačnosti Odin kaže Thoru da čekić nije njegova moć, nego samo oruđe koje mu pomaže upravljati njegovom moći. Za ovu konvenciju akcijskoga fantasy žanra znam iz anime svijeta i princip je isti: oružje većinom nema vlastitu snagu, nego samo usmjerava ili pojačava sposobnosti svoga vlasnika. Kapetan Amerika nema sposobnosti upravljanja munjama, tako da to nema smisla.
Treća loša stvar je ostanak Kapetana Amerike u drugom vremenu. Nije problematično što je on ostao u drugom vremenu s voljenom ženom, problem leži u nečemu drugome. Rečeno je da prošlost u koju oni uđu nema nikakve veze sa sadašnjošću, tj. da ono što se učini u prošlosti ne utječe na ono što je u njihovoj sadašnjosti, nego ostaje u toj vremenskoj liniji (da, zvuči malo zbunjujuće, ispričavam se na tome). Iz toga proizlazi da bi Kapetan Amerika ostao u toj liniji koja je u prošlosti i da nikada ne bi bio starac s kojim razgovaraju u svojoj sadašnjosti, jer bi stario u vremenskoj liniji u koju je ušao.
Četvrta loša stvar, ako sam je ja dobro shvatila, cijeli je slučaj rukavice. Rukavica koju je nosio Thanos posebna je rukavica koju mu je stvorio legendarni kovač patuljak i kojoj je cilj ne samo povezati moći svih šest kamenja nego i olakšati upravljanje svome vlasniku. Rukavica koju napravi Tony Stark bi trebala imati prvu osobinu, ali ne i drugu, pa nema smisla da Thanos tako jednostavno upravlja tom rukavicom, dok se i Hulk muči njome (ako je ovdje riječ o mome manjku znanja o originalnom materijalu, slobodno me ispravite, moje znanje leži više na pogledanim filmovima iz serijala i logikom koju vučem iz anime svijeta).
Peta loša stvar je Kapetanica Marvel i vjerujem da je potpuno nepotrebna i da bi se sve moglo lako riješiti (da su filmaši htjeli) bez njezine prepotentnosti. Svemoćna Kapetanica Marvel koja toliko toga može ne može srediti Thanosa koji nema još ni rukavicu. Osim toga, toliko je nadmoćna da na kraju ima sa sobom grupu žena (because girl power) koje joj u stvarnosti ne pomognu ni na koji način, nego svaka djeluje odvojeno. Cijela ta scena kao da je htjela reći: gledajte koliko imamo ženskih superjunakinja. A to je naprosto jadno.
Osvetnici: završnica trivijalna je zabava, ali puna je i grešaka na koje vas može uputiti svaki pažljiviji gledatelj koji je pratio ovu franšizu. Činjenica da osoba može shvatiti film bez poznavanja prethodnih filmova je u isto vrijeme i pozitivna i negativna: pozitivna jer film može opstajati bez tolike pozadine i razrade likova, a negativna jer ukazuje na plitkost cijeloga filma koji treba predstavljati završetak jednog velikoga niza. Svakako je jedan od zabavnijih filmova iz franšize i uspijeva opstati unatoč natrpanosti likovima. Glumce i kvalitetu snimanja ne treba komentirati jer su oni na visokoj razini što i ne čudi s obzirom na uložen novac (koji je očito dobro uložen s obzirom na veliku zabavu). Ako želite zabavu, slobodno otiđite do kina i pogledajte o čemu toliki ljudi bruje ovih dana.
