Iako mi ova knjiga već duže vrijeme stoji na popisu za ovu rubriku nekako sam ju uvijek izbjegavala jer me doista potresla i kada smo ju čitali za Klub čitatelja Osijek, nisam ju ponovno čitala da se podsjetim. Gonič zmajeva (2003.) je prvijenac afganistanskog pisca s američkom adresom Khaleda Hosseinija i sudeći po popularnosti djela možemo reći da je uzdrmao svijet.
Djelo je pisano u prvom licu, a pripovijeda ga sada 38-godišnji Amir. Vraća se u djetinjstvo, u 70-te godine prošlog stoljeća i Afganistan te pratimo njegov put iz domovine, točnije Kabula, preko Pakistana do San Francisca u vrijeme sovjetske okupacije i početka talibanskog režima. U domovini je ostavio prijatelja Hasana, goniča zmajeva, no nakon mnogo godina vraća se putem iskupljenja spasiti njegovo nasljedstvo.
Naravno, uz ovakav hit postoji i film i, nažalost, ne mogu iz prve ruke reći koliko je uspješno prenio sva politička zbivanja, životne drame glavnih likova i duboke odnose među njima. No, kako je sniman na izvornom jeziku i uglavnom u Afganistanu, vjerujem da će vas uspješno smjestiti u doba i okolnosti iz knjige.
Ono što mi je ostalo u sjećanju s rasprave Kluba čitatelja je opažanje o Hasanovom liku kao gotovo nerealno dobrom, strpljivom i patničkom, nedostatak ženskih likova u priči (izuzev smanjih pojavljivanja supruga likova) i opaska o nedovoljnoj psihološkoj razvijenost likova. No svi smo bili pod dojmom i svi smo nakon ili za vrijeme čitanja istraživali više o zbivanjima o Afganistanu tako da ako nam je htio probuditi pažnju Khaled Hosseini je svakako uspio u svom naumu!
