“Što Vama znači dostojanstvo?
Izravnost tog pitanja prilično me iznenadila, moram priznati.
Prilično je to teško objasniti u nekoliko riječi, gospodine – rekao sam. – Ali slutim da se to svodi na to da se čovjek ne svlači u javnosti.”
Na kraju dana, Kazuo Ishiguro
Ovo je odgovor batlera Stevensa dan pred kraj samog djela, nakon što je do tada dosta promišljao o ideji dostojanstva. Konkretnost njegovog odgovora je simpatična, a nagađamo da želi reći da osoba kojom se predstavljamo treba odgovarati osobi koja smo kada smo sami. U jednom trenutku kaže da što god dostojanstvo je, veliki batler ga posjeduje – batler je dostojanstven u privatnom životu koliko je i u profesionalnom. Sama figura batlera (kojega uglavnom općenito i zamišljamo dostojanstvenim) je divan izbor za razmišljanja ovoj temi.
Gdje se u cijeloj priči o divnom batleru nalazi matematika? Uzmimo još jednog književnika, C. S. Lewisa i njegov tekst Ljudi bez grudi gdje se također promišlja o dostojanstvu, točnije, objektivnosti tog pojma. To je baš dobro pitanje – je li njegov pojam dostojanstva isti kao kod Stevensa koji ga čvrsto veže uz svoju profesiju?
U matematici ako ne postavimo aksiome – tvrdnje koje se uzimaju istinitima i čija se istinitost ne dokazuje – ne možemo graditi teoriju npr. skupova. Ako se oslanjamo na sud temeljen na subjektivnosti (emociji) ne možemo graditi ideju dostojanstva (slažemo se da bismo htjeli neki čvrst temelj?). Lewis je uzeo primjer uzvišenog i lijepog vodopada, ali što je to uzvišeno, što je lijepo? Uzvišen je jer je pobudio uzvišene osjećaje? Koji su to? I tako u nedogled.
No Lewis opet tvrdi: “Bez pomoći izvježbanih emocija, razum je nemoćan protiv životinjske naravi.” Sama ideja dostojanstva ne može postojati bez osjećaja dostojanstva. Moja prva asocijacija je osoba koja se ponaša ili doima dostojanstveno, jedan dio tog dostojanstva i mene takne u obliku osjećaja. Taj osjećaj dolazi iz jedne vrijednosti koja stoga mora biti objektivna pošto osjećaj to nije!
Ali zašto bismo se uopće zamarali oko nekakvih ideja? Treba svaki dan jesti, učiti, zarađivati, a ideja donosi sredstva za život jedino ako ju možemo pretočiti u nešto konkretno – dizajn, aplikaciju, sliku i slično. Opet mislim da se možemo složiti da je dostojanstvo pozitivna stvar, dobra. Zašto činimo dobro? Čeka li nas neka nagrada za to? Jasno nam je da utopiju dobrote i mira čak i ako smo cijelim svojim bićem altruisti ne možemo postići. Samo zbog toga što dobrim djelima nikada ne postižemo taj cilj nije razlog za odustajanje. I suma 1/2^n (n = 1, 2, 3, … ) se beskonačno povećava, ali upravo limes nam daje da joj prilično točno, iako i dalje približno odredimo sumu i s tom sumom živimo. Svatko od nas jednostavno treba otkriti svoj limes.
Terezija Ćosić
