mimladi

Poezija petkom – osma epizoda: Balada





U osmoj epizodi ciklusa Poezija petkom donosimo Baladu mladog Luke Tripala (Zagreb, 1994.). Luka, koji nam je poznat iz šeste epizode ciklusa, studira farmaciju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je nagrade na 49. Šimićevim susretima za zbirku Theta (2012.) te Hrvatske književne nagrade Grada Karlovca za mlade pjesnike Zdravko Pucak za zbirku Podina (2013.). Član je Društva hrvatskih književnika i pokretač književnog kolektiva Prirok.

 

BALADA

bijeli putokaz bijela natpisa

prvo crnilo crnog domina

 

samo branik bez pruge sred pustoši

i glas s nepca koji neprestano potvrđuje,

to je tek sjećanje, to je sjećanje;

 

ugrabiš li u njemu kakvu razgovijetnu želju,

ona se namah izvine, sve stvarno u njoj

nestane, kao kad ti noga sklizne

s jednog mramornog podnožja na drugo

dok hodaš nausko između grobova

(kratak je to dodir između skeletnog u tebi

i u zemlji, ali čuje ga čitav svijet):

sad je već kasno, opet će glas s tvog nepca,

izlaze sitne zvijeri; svuci što god već

imaš na sebi i donesi kresivo,

otmi ga, ako treba, od kojeg god prolaznika;

da ne bi skončao prekrut u sitnim čeljustima,

valja ti vatru što bridi samo pod kožom

užgati izvana pa makar ti se čitav tabor zapalio

 

preostaje ti samo da poslije zapjevaš

(glas je sjekira za kojom tragaš u mraku):

neka mi dođe ruka što sve pripravlja preda mnom,

sva bliska, u svojoj oskudnoj pratnji;

neka se pred njom rastvore hladni svežnjevi

pod kosom, pod rebrom, pod bedrima:

nemam u njima ništa

ne čuvam crno

ne čekam bijelo

 


Unesite pojam po kojemu želite pretraživati portal.