Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
Riječi su svima nam dobro poznate budnice Ljudevita Gaja. Nije 19. stoljeće već 21. Dok hodam ulicama naše zemlje, neprimjetno stojim u busu, sjedim na kavi s prijateljima, listam portale, čujem samo jedno – kukanje, duboko nezadovoljstvo svih generacija. Je li Gaj bio u krivu? Jesmo li propali? Ne kao država, već kao narod… Za što živimo? Ima li netko tko će nas probuditi iz dubokog pesimizma u kojem se nalazimo?!
Prisjećam se kasnih devedesetih, bila sam dijete, rat je završio i živjelo se jako skromno. Sjećam se da su moji roditelji dvojili oko kupnje paste za zube jer u suprotnom ne bi imali dovoljno novaca za režije. Sjećam se da se imalo jako malo, ali da se živjelo radosno. Druženja i veselje koja su nastajala ni iz čega nezaboravna su i unatoč skromnim životnim uvjetima, najljepši su dio mog djetinjstva. S godinama Hrvatska je postala jača, veća. I moja obitelj je to osjetila. Ali nešto je nestalo… Uz skroman način života nestala je i radost, nestala je obiteljska, prijateljska povezanost. Svi smo se zatvorili u svoje zidove i ne izlazimo iz njih. A i kad izađemo gledamo u susjedovu travu i u nama se rađa ogorčenost pa se ponovno vraćamo zidovima.
Ne, situacija nije bajna, profesionalne kompetencije mladih ljudi ne vrednuju se dovoljno, borbe se vode kako na privatnim tako i na profesionalnim područjima. Ali mladi čovječe, gdje je tvoja mladost? Gdje je tvoja radost? Kome si dopustio da uništi tvoj osmijeh, tvoju poletnost, tvoj vedar duh? Kome si dao moć svoje mladosti?
Kad mislima putujem kroz povijest pitam se u kojem razdoblju bi voljela živjeti? Je li postojala neka era u kojem je pravednost bila temeljna društvena norma, u kojoj je čovjek bio čovjek… Nisam povjesničar ali nekako mi se čini da svako razdoblje povijesti, života nosi svoje borbe. Nekima malo veće, drugima manje. Kako na njih odgovoriti? Pozivam te da pogledaš u svoje dvorište i da upravo zbog onoga što imaš u sebi probudiš hrvatski narod, probudiš snove hrvatske mladosti! Pozivam te da budeš Gaj 21. stoljeća. Kako?
Jedan TEDx govor iznio je sljedeće metafore:
1. Pronađi ogrjev
Što je to što ti imaš u sebi, a možeš i trebaš darovati drugome? Što je ono što budi tvoj duh? Što stvara leptiriće u trbuhu, a nije zaljubljenost?
2. Zapali iskru
Kada si otkrio svoje potencijale, pronađi način kako ih usavršiti. Razvijaj svoje talente, ulaži u sebe. Traži ono što potajno želiš da ti drugi „poklone“ i stvori sam sebi dar za život.
3. Rasplamsaj vatru
Ako si ikada ložio vatru onda znaš da je iskru potrebno rasplamsati kako bi dobio efekt topline. Želiš efekt budne, snažne i zadovoljne Hrvatske? Rasplamsaj svoje talente i probudi se u Hrvatskoj kakvu sanjaš.
Marija Jurišić
