Prije otprilike tjedan dana na hrvatsku je književnu scenu skromno ušao punk krimić Špalir za raj bjelovarske autorice Marijane Dragičević. Ono što povezuje ovo djelo i samu autoricu je mjesto radnje, muzej, jer je Marijana Dragičević kustosica u Gradskom muzeju Bjelovar. Špalir za raj njen je drugi roman, a prvi roman, kao i ovaj, povezan je s glazbom te nosi naziv Rock strana bajke. Ipak, danas ćemo nešto više reći o ovom novom romanu.
Kratak prikaz djela
Roman se otvara trima člancima iz Faktoidnog lista, a zatim dolaskom policijske inspektorice Orle Ognjenović (28) u Bezimeni Grad. Samo ime grada već je misterija, a slučaj na kojemu će raditi Orla otvorit će brojna pitanja.
Središnji događaj unutar ovoga punk krimića je smrt Viktora Deda, ravnatelja Muzeja Bezimenog Grada, o kojemu rijetko tko ima dobre riječi. Osumnjičeni su svi zaposlenici Muzeja – Oliver Albin, Paul Ivanov, Mateo Novak, Marta Miler, Dalija Zima i Ava Kos. Galerija je to likova koji svi redom imaju razloga za izvršenje ubojstva vlastitog šefa, a pitanje koje se postavlja je Je li ga zbilja netko od njih ubio ili je sve bio samo nesretan slučaj?
Naime, Viktor Ded pronađen je mrtav u bunaru koji se nalazi u dvorištu Muzeja, a cijela je njegova pojava, Muzej i sam Bezimeni Grad misterija za inspektoricu koja po prvi puta sama vodi slučaj. Svaki će joj od junaka zbog nečega biti sumnjiv, baš kao što joj na početku istrage kaže Oliver Albin, Na kraju ćete sumnjati da smo ga svi roknuli kao u romanu Orient Express one babe Engleskinje.[1] Nesumnjivo je da ta rečenica opisuje roman u cijelosti, koji će do posljednje stranice držati vašu pažnju i tjerati vas da preispitate svaki detalj koji ste zapazili.
Djelom nas vodi glas sveznajućeg pripovjedača, ali njegova je fokalizacija iz očiju inspektorice Ognjenović pa čitatelj, baš kao i ona, sudjeluje u istrazi i cijelo se vrijeme pita što stoji u pozadini ove smrti.
Zašto je roman okarakteriziran kao punk krimić?
Zanimljivo je i samo ime romana, Špalir za raj. Pjesma je to punk benda Petar Punk, benda kojega sluša Orla Ognjenović, kao i njen šef Vedran Lovrak. Bend je to koji često nastupa u Birtiji Lima koja prikazuje, kako kaže Goran Tribuson, socijalnu sliku naše provincije.
Roman itekako zaslužuje da bude okarakteriziran kao punk krimić jer se, osim u naslovu, tijekom cijelog djela proteže punk izričaj. Prije svakog poglavlja, ali i tijekom poglavlja, pojavljuje se logo benda Petar Punk i stihovi njihovih pjesama, a svaki stih odgovara onome što slijedi. U tome vidimo posvećenost autorice svakome detalju.
Također, mogli bismo reći da je posrijedi kanibalizacija žanrova jer imamo roman u maniri Pavla Pavličića u kojemu dominira krimić, a ubacuju se i elementi ljubića te izresci članaka iz novina koji nas obavještavaju o slučaju. Ljubavni se elementi javljaju taman u onolikoj mjeri u kojoj su potrebni da dodatno začine sav sadržaj. Prikazuju se seksualne ekshibicije mrtvog ravnatelja Deda, ali i ljubavne (ne)zgode inspektorice Ognjenović koja se zbog demona iz prošlosti ne može upustiti u novu ljubavnu avanturu, ali ni vidjeti jasno ono što bi joj trebalo biti pred nosom.
I na kraju …
Slike unutar romana izmjenjuju se dinamično, a zbog stihova Petra Punka imate osjećaj da ste, zajedno s Orlom, na njihovome božićnom koncertu. Imat ćete osjećaj da uopće ne čitate knjigu, već gledate dobar film upravo zbog dinamizma radnje. Preporučujem da nabavite knjigu jer će ona biti idealno štivo tijekom ljetnih dana koji dolaze. Sigurna sam da ćemo za Marijanu Dragičević još mnogo toga čuti i da će iz njenoga pera proizaći još poneki zanimljiv junak i njegova misteriozna sudbina.
[1] Dragičević, M. (2021.) Špalir za raj. Društvo umjetnika mladih alternativaca, Bjelovar; str. 58
