Svjetski dan bolesnika (eng. World Day of the Sick), ustanovio je 13. svibnja 1992. papa Ivan Pavao II, otkada se svake godine obilježava 11. veljače. Riječ je o danu kada pripadnici Katoličke Crkve mole za bolesne i iznova spoznaju značaj i važnost brige za drugoga koji je u boli i patnji.
Solidarnost i suosjećanje, kao općeljudske vrijednosti, na najizvrsniji se način ostvaruju upravo u skrbi za nemoćne, a napredak društva uvijek se iznova testira na tretmanu najranjivijih, kroz pristup zakonodavnog, javnozdravstvenog i socijalnog sustava te uopće pristup društva u cjelini njihovim potrebama i nezvanim životnim okolnostima.
Svjetski savez mladih organizacija je posvećena promicanju neotuđivog ljudskog dostojanstva koje svaki čovjek posjeduje od začeća do prirodne smrti. Ta intrinzična i univerzalna vrijednost svojstvena isključivo ljudima, vrijednost je koju svako ljudsko biće ima upravo i jedino zbog toga što je ljudsko biće. Nikakve, dakle, okolnosti ne mogu čovjeka lišiti njegova dostojanstva, bile one bolest, nemoć, neznanje, ovisnost o drugome ili puka ljudska nesavršenost. Tvrditi da ta vrijednost varira ovisno o životnim prilikama, značilo bi narušiti temelje samih ljudskih prava.
U društvu koje sve manje potiče zdravo samoostvarenje, ostvarenje posebnosti i težnji svakoga čovjeka, a koje sve više dovodi do osame i otuđenosti pojedinaca, svaka se trajnija teškoća čini nepremostivom preprekom, a bolest i patnja u najekstremnijim slučajevima postaju problemi sa samo jednim rješenjem, a koje zagovornici eutanazije i potpomognutog samoubojstva eufemistički nazivaju “dostojanstvena smrt”, odnosno “smrt s dostojanstvom”. Svjetski savez mladih prije svega naglašava kako osoba uvijek i u punini posjeduje dostojanstvo, kako nikada nije bez njega, zatim da “nema ničega dostojanstvenog u samoj smrti” jer smrt predstavlja trenutak u kojem ljudski život, kao temeljna vrijednost za svakog čovjeka, prestaje postojati.
Umjesto smrti, odgovor pojedinca i društva na bol i patnju drugoga trebala bi predstavljati skrb za umiruće. Osobe su na kraju života u potrebi za pomoći i suosjećanjem, nikako odbacivanjem. Svjetski savez mladih zauzima se za ideju njege na kraju života (eng. end-of-life care) koja osigurava poštivanje ljudskog dostojanstva umirućih i temelji se na tri stupa: kvalitetnom odnosu liječnika i pacijenta, palijativnoj skrbi te psihosocijalnoj skrbi. Obuka liječnika za vođenje razgovora o njezi na kraju života s pacijentom može ojačati njihov odnos i tako poboljšati njegu na kraju života. Palijativna je skrb presudna u toj njezi jer nastoji ublažiti bol i patnju pružajući holistički tretman, bez požurivanja smrti ili njezina odgađanja (v. distanazija). Kod neizlječivo bolesnih pacijenata, fizička bol može biti pojačana psihološkom i stoga je briga o mentalnom zdravlju i vraćanju osjećaja smisla i svrhe ključan dio njege na kraju života.
Na današnji dan, želimo pozvati mlade u Republici Hrvatskoj da ne odustanu od širenja kulture života te vrijednosti solidarnosti i suosjećanja, a koje su posljednjih mjeseci posvjedočili bezrezervno ustrajući u pomoći onima koji su uslijed potresa i u okolnostima pandemije ostajali bez zdravlja i doma.
Više o problematici potpomognutog samoubojstva i eutanazije možete pronaći na https://www.wya.net/wp-content/uploads/2020/06/2020-06-19_AS-E-WP-and-Appendix_A4.pdf.
Svjetski savez mladih Hrvatska
