U nedjelju, 5. srpnja, održani su izbori za zastupnike u Hrvatskom saboru. Budući da su se odvijali u uvjetima pandemije, bili su to jedinstveni izbori u povijest Republike Hrvatske. Usprkos tome, izbori su održani uobičajeno bez mogućnosti dopisnog i elektroničkog glasovanja.
Prije nekoliko dana objavljeni su i konačni rezultati parlamentarnih izbora te je uglavnom poznat sastav novog saziva Hrvatskog sabora i nove (izmijenjene) Vlade Republike Hrvatske. Dakle, rezultati izbora su otprije poznati te je njima već posvećena velika pozornost, zbog čega se mi njima danas nećemo baviti. Nas više zanima u kojoj mjeri se glasovalo. Štoviše, zanima nas i u kojim dijelovima Hrvatske se više glasovalo, a u kojima manje. Takva pitanja predmet su interesa geografije izbora (election geography), discipline poznatije na američkom tlu, koja proučava vezu između izbornog i prostornog fenomena (1).
Zašto nam je odaziv na izbore zanimljiv i nakon što su izbori u medijskom prostoru gotovo iščeznuli? Najprije zbog toga jer je s odmakom vremena uvijek moguće objektivnije sagledati određenu situaciju, pojavu ili proces. Ali, ono glavno zbog čega se i danas bavimo izborima je činjenica da odaziv na izbore održava razinu građanske svijest (pismenosti), kao i svu heterogenost biračkog tijela (društva) u pojedinoj državi. Zato je ovaj tekst napisan na način na koji će biti od koristi široj javnosti – posebno mladima. To znači da ovaj tekst neće biti samo kritika (manjeg) odaziva na izbore, nego će nastojati potaknuti na promišljanje zašto je ona ponegdje baš takva i može li se na nju utjecati.
Započnimo s kratkim pozivanjem na definicije. Prema Hrvatskom jezičnom portalu participacija označava:“ sudjelovanje građana u procesima odlučivanja i aktivnostima na svim područjima društvenog života..“ (2), dok enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža navodi da je izlazak birača na izborima jedan od najvažnijih oblika političke participacije (3). Prethodno možemo proširiti. Istraživanja govore o političkoj kompetenciji i političkoj participaciji kao sastavnim dijelovima demokratske političke kulture (4). Pojednostavljeno, kod političke kompetencije riječ je o posjedovanju znanja, sposobnosti i stavova osobe za učinkovito sudjelovanje u političkom životu, dok je kod političke participacije riječ o temeljnom ljudskom pravu (4). „Sudjelovanje pojedinaca i grupa u kreiranju društvenog i političkog života sama je suština demokratskog uređenja te je kao takva neupitna vrijednost suvremenih demokracija“ (4).
S obzirom na izneseno, tema (ne)izlaženja na izbore zavrjeđuje veću pozornost, pa u nastavku slijedi detaljnija analiza odaziva birača na izbore od one koje smo viđali u medija (najčešće svedene na prostornu razinu izbornih jedinica).
Kako smo započeli, ovogodišnji izbori su zaista po mnogo čemu bili posebni, samo to nisu bili po načinu glasovanja – i po odazivu birača. Naime, odaziv birača je bio 46,90 %. Za usporedbu, prije četiri godine je odaziv birača bio 52,59 % (5)(6). S obzirom da su se izbori odvijali u uvjetima pandemije, manji odaziv birača nije neočekivan. Ne treba izostaviti ni činjenicu da je datum održavanja izbora bio 5. srpanj (za razliku od 11. rujna 2016.) kada je određeni broj građana bio na godišnjem odmoru te postoji mogućnost da nisu podnijeli zahtjev za privremenim upisom biračkog mjesta ili, ako su ga podnijeli, da možda nisu glasovali.
Kao što znamo, biračko pravo imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina života (7). Dakle, po prvi puta biračko pravo ima i generacija rođena 2002. godine i dio one rođene godinu ranije. Pravo glasovanja na parlamentarnim izborima 5. srpnja 2020. zaključno s datumom 26. lipnja 2020. imalo je 3.859.481 birača. Od toga je bilo 3.674.695 birača s prebivalištem u RH (od kojih 10.978 prethodno registriranih birača – onih koji na dan održavanja izbora borave u inozemstvu), a 184.786 birača bez prebivališta u RH, stoji na mrežnim stranicama Ministarstva uprave. Prema istim izvorima, birača pripadnika nacionalnih manjima bilo je 295.092. (8)(9) (10). Isti izvori navode da je na parlamentarnim izborima 2016. pravo glasovanja imalo 3.799.618 birača. Od toga je bilo 3.740.200 birača s prebivalištem u RH (od kojih 11.267 prethodno registriranih birača), a 59.406 birača bez prebivališta u RH. Birača pripadnika nacionalnih manjina je bilo 298.063 (11)(12). To znači da je ove godine bilo 59.872 birača više nego prije četiri godine. Pri tome je bilo 125.377 birača više s prebivalištem izvan RH. Prema istim izvorima, birača pripadnika nacionalnih manjina ove godine je bilo 2.971 manje nego prije četiri godine.
S druge strane, Izvješće o provedenim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2020. objavljeno u srpnju 2020. od strane Državnog izbornog povjerenstva (DIP) navodi da je prema zapisnicima o radu biračkih odbora bilo ukupno 3.701.924. birača (uključujući i birače pripadnike nacionalnih manjina) od kojih je glasovalo 1.736.065 birača (10). Za usporedbu, četiri godine prije Izvješće o provedenim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2016. navodi da je ukupan broj birača bio 3.763.769 (uključujući i birače pripadnike nacionalnih manjina), a da je glasovalo 1.979.277 birača (12). Dakle, prema ovom izvoru, bilo je 61.845 birača manje.
Što je uzrok razlike u broju birača, u ovom trenutku ne znamo. Ali, u priopćenju od 9. kolovoza 2016. na mrežnim stranicama Ministarstva uprave je objavljen tekst koji pojašnjava da broj osoba u registru birača nije istovjetan broju stanovnika popisanih popisom stanovništva (13). U svakom slučaju, različite evidencije o broju birača navode nas na opću konfuziju, ali i na činjenicu da je broj birača i odaziv birača u 2020. u odnosu na 2016. bio manji, kako stoji u izvješćima DIP-a (9)(12). S obzirom da DIP raspolaže svim podacima o rezultatima izbora, tim izvorom ćemo se koristiti u nastavku ovog teksta. Pokušat ćemo na nizu primjera ukazati na oprez oko uopćavanja podataka i donošenja zaključaka na razini viših prostornih jedinica – izbornih jedinica.
Birači su na ovim izborima glasali na 6.558 biračkih mjesta u izbornim jedinica I.-X. odnosno u 21 županiji, 556 upravnih gradova i općina (u sve je uključen i Grad Zagreb). U XI. izbornoj jedinici je bilo 109 biračkih mjesta. Posebnih biračkih mjesta za privremeno upisane je bilo 103, posebnih biračkih mjesta (za birače lišene slobode, birače koji su pripadnici oružanih snaga RH, birače članove posada brodova te birače koji su u ustanovama socijalne skrbi) je bilo 137, a biračkih mjesta u RH za XI. izbornu jedinicu je bilo 91. Prema tome, bilo je ukupno 6.998 biračkih mjesta (10).
Kako smo ranije istaknuli, odaziv birača na ove izbor je bio 46,90 %. Zanimljivo, na parlamentarnim izborima održanim 15. srpnja u Sjevernoj Makedoniji odaziv birača je bio 51,34 % (14), a na onima održanima 21. lipnja u Srbiji je bio 48,88 % (15). Ove podatke moramo promatrati uvjetno jer izravno uspoređivanje odaziva birača različitih zemalja nije jednostavno s obzirom na veličinu populacije te društveno-politički kontekst. Slično je ako bismo uspoređivali odaziv birača na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj s odazivom birača na predsjedničkim izborima (drugi krug) u Poljskoj održanim 12. srpnja (68,18 %) (16) ili na lokalnim izborima (drugi krug) u Francuskoj održanim 28. lipnja (41,6 %) (17). Uglavnom, da je odaziv birača u Hrvatskoj izrazito slab u usporedbi s drugim zemljama potvrđuje i činjenica da je na izborima za Europski parlament 2019. u Hrvatskoj glasovalo tek 29,85 % birača. Manji odaziv birača bio je samo u Češkoj (28,72 %) i Slovačkoj (22,74 %). U susjednoj Sloveniji je bio 28,89 %, a u Mađarskoj 43,36 %. Spomenimo i Bugarsku s 32,64 % i Rumunjsku s 51,20 % (18).
No, vratimo se odazivu birača na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Naime, odaziv birača prema izbornim jedinicama je bio sljedeći: I. – 51,67%, II. – 44,70 %, III. – 45,25 %, IV. – 45,56 %, V. – 42,87 %, VI. – 45,81 %, VII. – 47,72 %, VIII. – 42,49 %, IX. – 44,87 % i X. – 49,34 %. Ukupni odaziv u izbornim jedinicama I.-X. bio je 46,05 %. Odaziv u XI. (inozemstvo) i XII. (nacionalne manjine) izbornoj jedinici bio je 100,00 % (10). S obzirom na takvo stanje, usmjerit ćemo se na odaziv birača u izbornim jedinicama I.-X.
Najveći odaziv birača je u I. (Zagreb-centar, zapad i dio Zagrebačke županije), a najmanji u VIII. izbornoj jedinici (Istarska i dio Primorsko-goranske županija). Ipak, valja naglasiti da se u pojedinim izbornim jedinicama ukupan broj birača znatno razlikuje – najviše ih je u IX. (dio Ličko-senjske i Splitsko-dalmatinske te Zadarska i Šibensko-kninska županija) – 409.883, a najmanje u IV. Izbornoj jedinici (Osječko-baranjska i Virovitičko-podravska županija) – 312.592 (10). Prethodno upućuje da razlika u broju birača između ove dvije izborne jedinice iznosi čak 31,12%, iako u Članku 39. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor stoji: „Izborne jedinice određuju se Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 %“. (4).
Znajući da se izborne jedinice potpuno ne podudaraju s administrativnim granicama (npr. Grad Zagreb), pitamo se postoji li još prostornih posebnosti u odazivu birača na izbore? Postoje li na nižim prostornim razinama dijelovi Hrvatske u kojima su zabilježena znatnija odstupanja od prosječnog odaziva? Dakako da postoje – još su izraženija.
Promatramo li odaziv birača po županijama onda vidimo još veću razliku (bez posebnih biračkih mjesta) (vidi Sl. 1). Primjerice, najveći odaziv je bio u Dubrovačko-neretvanskoj (51,15 %), a najmanji u Vukovarsko-srijemskoj županiji (40,64 %) (5). Ovdje isto treba spomenuti da se broj birača po županijama znatno razlikuje, od Grada Zagreba s najviše (676.481) do Ličko-senjske županije s najmanje birača (41.214) (5).
Ako se spustimo na razinu upravnih gradova i općina onda ćemo primijetiti još veću raznolikosti odaziva birača (bez posebnih biračkih mjesta) (vidi Sl. 2). Uvjerljivo najveći odaziv birača je u Općini Rakovec u Zagrebačkoj (70,14 %), Općini Unešić u Šibensko-kninskoj (69,62 %), Općini Mljet na istoimenom otoku u Dubrovačko-neretvanskoj (69,05 %), Općini Sućuraj u Splitsko-dalmatinskoj (64,15 %), Općini Lopar na Rabu u Primorsko-goranskoj (62,64 %), Općini Smokvica na Korčuli u Dubrovačko-neretvanskoj (62,5 %), Općini Lovas u Vukovarskoj-srijemskoj (60,91 %) i Općini Lovreć u Splitsko-dalmatinskoj (60,01 %) (5). Na temelju ovih primjera vidljivo je da je odaziv birača najveći u dalmatinskim i otočnim općinama u kojima su načinom života lokalne zajednice povezanije nego one u unutrašnjosti Hrvatske. Uz njih, ističu se i dvije u kontinentalnoj Hrvatskoj, Općina Rakovec i Općina Lovas koje su prepoznatljive po uspješnoj lokalnoj vlasti. S druge strane, treba istaknuti da je odaziv u pojedinim općinama izrazito malen kada se promatra odaziv u izbornim jedinicama I.-X. zbog toga jer postoje područja u kojima većinom živi manjinsko stanovništvo koje prema Zakonu ima pravo glasati za kandidacijsku listu izborne jedinice u kojoj određena osoba ima prebivalište ili za izbor predstavnika nacionalnih manjina (XII. izborna jedinica). To su prije svega općine u Bjelovarsko-bilogorskoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Istarskoj, Osječko-baranjskoj, Šibensko-kninskoj, Vukovarskoj-srijemskoj i Zadarskoj županiji u kojima žive pripadnici češke, mađarske, romske, srpske i talijanske nacionalne manjine. Recimo da Općina Donji Vidovec u Međimurskoj (33,28 %) te Općina Gradište (33,03 %) i Općine Štitar (34,13 %) u Vukovarsko-srijemskoj županiji imaju najmanji odaziv birača s obzirom na udio Hrvata (popisom stanovništva 2011. ondje je popisano 97 % i više Hrvata) (19). Na kraju, i kod upravnih gradova i općina treba istaknuti da se znatno razlikuju u veličini – od Grada Zagreba do Općine Civljane (208 birača) (5).
Kako bismo pokušali uočiti postoji li manji ili veći odaziv birača u pojedinim dijelovima Hrvatske s obzirom na geografska, demografska, socioekonomska, političke, kulturna i druga obilježja (npr. epidemiološku situaciju na dan izbora) odabrali smo nekoliko primjera u kojima smo usporedili odaziv na izborima 2016. i ove godine.
U Gradu Zaprešiću (I., Zagrebačka) odaziv birača u 2016. je iznosio 56,06 % za razliku od 49,47 % u 2020. U Gradu Čazmi (II., Bjelovarsko-bilogorska) odaziv birača je bio 49,45 % naspram 44,66 %. U Općini Bedekovčina (III., Krapinsko-zagorska) odaziv birača je bio 46,45 % naspram 42,35 %. U Gradu Đakovu (IV., Osječko-baranjska) odaziv birača je bio 49,21 % naspram 42,40 %. U Općini Vrbanja (V., Vukovarsko-srijemska) odaziv birača je bio 36,40 % naspram 39,29 %. U Općini Dvor (VI., Sisačko-moslavačka) odaziv birača je bio 45,64 % naspram 24,86 %. U Općini Mrkopalj (VII., Primorsko-goranska) odaziv birača je bio 50,63 naspram 49,03 %. U Gradu Puli (VIII., Istarska) odaziv birača je iznosio 53,98 % naspram 43,37 %. U Općini Unešić (IX., Šibensko-kninska) odaziv birača je iznosio 74,74 % naspram 69,62 %. U Općini Mljet (X., Dubrovačko-neretvanska) odaziv birača je iznosio 60,34 % naspram 69,05 % (5) (6). U prethodnih 8 od 10 odabranih upravnih gradova ili općina zabilježen je pad odaziva birača (od 1,6 % do 20,78 %). Ipak, treba naglasiti da je odabir subjektivan, pa je u slučaju odabira drugih upravnih gradova i općina moguć i drugačiji ishod.
Spomenimo i odaziv birača na parlamentarnim izborima 2016. i 2020. u Gradu Zagrebu (57,08 % naspram 48,9 %), Gradu Splitu (55,29 % naspram 46,90 %), Gradu Rijeci (50,67 % naspram 42,47 %) i Gradu Osijeku (53,32 % naspram 47,15 %). Što se tiče Grada Zagreba prema njegova četiri dijela razlika odaziva birača je sljedeća: Zagreb-centar, zapad (I.) 58,63 % naspram 51,26 %, Zagreb-istočni dio (II.) 53,64 % naspram 45,31 %, Zagreb-jugoistok (VI.), 56,82 % naspram 46,84 % i Zagreb-južni dio (VII.) 57,36 % naspram 48,88 % (5) (6). Nije ovdje ne treba izostaviti razliku u broju birača, od 285.777 u središnjem i zapadnom do 97.710 u jugoistočnom izbornom dijelu Zagreba (5). Na temelju promjene odaziva birača u najnaseljenijim područjima izgleda da je utjecaj epidemiološke situacije očigledan. Stoga, veći ili manji odaziv u najvećih gradovima upravo ima presudan utjecaj na konačan ishod izbora.
Što se s mladima u svemu tome? Sve dok se ne objave istraživanja o ovim izborima, možemo tek pretpostavljati njihov odaziv. Nadamo se da je u uvjetima pandemije odaziv mladih bio veći nego inače. Ali, oprezni smo oko toga budući da je od ranije poznato da među mladima postoji nezainteresiranost za politiku (i sve njezine izvedenice). Istraživanje provedeno s mladima u Zagrebu (4) te među studentima zagrebačkog PMF-a (20) pokazala su da među mladima vlada slabije poznavanje temeljnih pojmova politike za mlade, slabije sudjelovanje mladih u politici te ukupna nezainteresiranost za politiku. Ako je takvo stanje među društvenim skupinama koje su intelektualni, društvenih, političkih, gospodarskih i kulturni potencijal ove zemlje te njezini budući nositelji, onda je odaziv na izbore od 46,90 % s početka ovog teksta još i dobar. Po pitanju ukupnog odaziva na izbore najbolji primjer su male sredine (Rakovec, Lovas). Premda ondje živi malen broj ljudi, čini se da su rezultati lokalne vlasti u kombinaciji s boljom povezanošću vlasti i građana smjernica za razvoj demokratske političke kulture.
Na kraju, ponavljamo da u svemu prethodnom ne treba olako donositi zaključke. Ovo je tek jednostavna analiza, pa kompleksnija i temeljita istraživanja i donošenje zaključaka treba prepustiti znanstvenicima i istraživačima. Uglavnom, pri donošenju zaključaka o izbornim rezultatima na razini izbornih jedinica treba imati na umu da one objedinjuju površinom velika područja, a time i stanovništvo koje je po svim svojim obilježjima izrazito heterogeno. Također, to ujedno znači da se ne mogu donositi zaključci na temelju jedne ili dvije varijable (npr. dobi ili stupnja obrazovanja). Na temelju svih prethodnih podataka možemo tek pretpostavljati da su brojni objektivni (ovoga puta i zdravstvena kriza) i subjektivni čimbenici više ili manje utjecali na ovogodišnji odaziv birača na parlamentarne izbore. Stoga, možemo reći da je odaziv birača slab s obzirom na okolnosti te da je dugoročno potrebno uložiti znatnije naporne na svim razinama vezano uz povećanje građanske pismenosti – prvenstveno kroz formalno obrazovanje. Također, očita je i potreba za ujednačavanjem podataka različitih državnih tijela. U konačnici, očekujemo da će na srednjoročnom i dugoročnom planu doći do promjene postojećeg administrativno-teritorijalnog ustroja te posljedično i do promjene izbornih jedinica kako bi one pratile suvremene demografske trendove i bile svojim opsegom podjednake veličine.
___________________________________________________________________
Literatura i izvori:
(1) Pavić, R., 1992: Geografija izbora, Politička misao, 29 (2), str. 48-52.
(2) http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search
(3) https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46811
(4) Kovačić, M., i Vrbat, I., 2014.: „Znam da ništa ne znam“: politička kompetencija i politička participacija među mladima u Zagrebu, Suvremene teme, 7(1), str. 56-76.
(5) https://www.izbori.hr/sabor2020/rezultati/1/
(6) https://www.izbori.hr/arhiva-izbora/index.html#/app/parlament-2016
(7) https://www.zakon.hr/z/355/Zakon-o-izborima-zastupnika-u-Hrvatski-sabor
(9) https://uprava.gov.hr/registar-biraca-14626/14626
(14) https://rezultati.sec.mk/
(15) https://www.rik.parlament.gov.rs/
(16) https://wybory.gov.pl/prezydent20200628/en/frekwencja/2/Koniec/pl
(18) https://europarl.europa.eu/election-results-2019/en/turnout/
(19) https://www.dzs.hr/
(20) Lončar, J., 2017: Analiza stavova studenata geografije Sveučilišta u Zagrebu prema političkoj situaciji i odnosima u Hrvatskoj, Geoadria, 22 (2), str. 223-246.