U petoj epizodi ciklusa Poezija petkom predstavljamo Magdalenu Mišić (Vinkovci, 1993.) s pjesmom Drveće. Magdalena studira bohemistiku i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je književnog kolektiva Prirok.
DRVEĆE
Nitko to nije podnio čvršće
Kao komad otuđene
Svijetložute uzdužne daske
Vidim
Vire joj krakovi i uzdižu nad tlom
Razmišljala sam samo o
Sljedećoj djevojci i
Sada više neživoj
Što ju je nagnalo
Na to mrtvo deblo
U subotu, bez pomoći otresući
Gužvu sablažnjenih
Skupljeni oko zapešća
Produžecima granja iz zemlje
Savijam se
Govoriš: …
A ja te gledam, gledam…
I sjetim se svoje djece
Koja bit će kao ti jednom
Snažni