Većina medija nas svakodnevno informira kako je bolje svugdje osim u Hrvatskoj. Neka pozitivna priča rijetko se čuje, a onda dođeš na kavu i slušaš od ljudi jedno te isto: ”Ovdje ništa ne valja! Nema kruha! Bolje je otići!”
Prvo, možemo reći da velika većina stvari ne valja, ali postoje i one pozitivne priče koje nažalost nisu javnosti prezentirane, no potrudite li se, naći ćete ih.
Drugo, mi Hrvati smo narod koji je genijalan u samosažalijevanju, taj sindrom imamo od stoljeća sedmog i nikako da ozdravimo od toga.
Svugdje je bolje nego kod nas, a s druge strane, čim netko drugi kaže nešto dobro o Hrvatskoj onda smo ponosni Hrvati. Ili, ako netko ide reći nešto loše, onda smo u obrambenom položaju jer ipak mi možemo svoju zemlju popljuvati, ali drugi ne. Mentalitet koji imamo ne ide nam u korist. Žalimo se na vladajuće, a u vrijeme izbora postotak izlaznosti je razočaravajuć. Ovdje ne želim trošiti riječi na politiku, nego na nedostatak proaktivnosti.
Svaka osoba može učiniti nešto. Umjesto da kukamo, možemo razmišljati kako stvari promijeniti, sigurno imamo neke ideje. Svatko je talentiran za nešto, bilo bi šteta da nam talenti propadnu i da na trenutnu situaciju samo sliježemo ramenima kao da se nas ne tiče. Dio odgovornosti za ovu situaciju leži i na nama jer smo pasivni. Svoje snage i vrijeme možemo uložiti stvarajući pozitivne priče, pokazati da nije sve crno-bijelo kako ponekad izgleda. Svatko od nas je bitan. Vrijeme je da se pokrenemo.
Koliko puta čujemo da na mladima svijet ostaje; a gdje su mladi, jesu li skriveni negdje, čekaju možda bolja vremena? Nemojmo se bojati preuzeti odgovornost i živjeti jer, kako kaže G.K.Chesterton,
“Sjetite se svih onih razdoblja kroz koja su ljudi imali hrabrosti umrijeti, a onda se prisjetite da smo mi dospjeli dotle da razgovaramo o potrebi hrabrosti za živjeti.”
Promjena kreće danas, s tobom, sa mnom i svima koji je žele. Jesmo li spremni? Pokažimo primjerom da ima nade, samo zajedno možemo pokrenuti stvari na bolje, nemojmo se bojati! ☺
