U vrijeme kad smo se rodili nisu postojale ni društvene mreže niti mobiteli s mogućnostima kakve danas imaju. Dolaskom društvenih mreža i naprednih mobitela promijenili su se i naši obrasci ponašanja. Provodimo previše vremena kreirajući svoj virtualni identitet, pomakle su se granice slobode, a privatnost je nešto do čega rijetki drže. Punoljetna osoba, za sebe i u svoje ime, ima pravo objavljivati što želi. Naravno, ako je to u skladu s pravilima društvene mreže. Ono što je postalo velik i nezaustavljiv problem na koji su ukazivale čak i policijske službe raznih država te udruge za zaštitu prava djece i maloljetnika jest pretjerano eksponiranje djece putem fotografija i videa na društvenim mrežama. Ovaj negativni i zabrinjavajući trend ima i kolokvijalni naziv – sharenting.
Tako svatko od nas može svakodnevno na svojim društvenim mrežama vidjeti ne tako mali broj fotografija i videa djece, objavljenih od strane roditelja. Roditelji najčešće tu ne vide nikakvu potencijalnu opasnost za dijete, nego samo poveći broj lajkova i komplimenata. Ono čega nisu svjesni jest da objavom fotografije svog maloljetnog djeteta krše njegovo temeljno ljudsko pravo – pravo na privatnost. Pravo koje su i oni sami imali. Vjerujem da nijedan roditelj to ne čini iz loše namjere nego najčešće zbog nedovoljnog promišljanja te slijepog pokoravanja trendovima. Danas živimo u potpuno drugačijem svijetu nego kad smo bili djeca. Živimo uz Internet i s Internetom, ali važno se osvijestiti da ne moramo iskoristiti sve mogućnosti koje on pruža, pogotovo kad su u pitanju i drugi ljudi, u ovom slučaju – djeca.
Osobno sam na FB Home vidjela svašta. Od slika iz rađaonice (da ne idem u detalje), do fotografija gole djece s plaže. Psiholozi navode razne razloge za takvo ponašanje: od potrebe roditelja za odobravanjem pa do različitih depresivnih stanja i osobnog nezadovoljstva koji rezultiraju pokušajima kreiranja savršenog života i obiteljske idile barem virtualno na svojim profilima. Postoji, naravno, i veliki utjecaj gledanja blogera te slavnih roditelja koji to isto čine. Razloga može biti sto, ali svi se svedu na to da je takvo ponašanje neprihvatljivo i štetno za dijete te je vrijeme da se poduzmu mjere na globalnoj razini i da se stane na stranu djece. Vaša sloboda prestaje ondje gdje narušavate pravo drugoga. Ako ste roditelj koji se može povezati s ovom temom odgovorite sebi na sljedeća pitanja:
- Biste li voljeli da su vaši roditelji dijelili nepoznatim ljudima vaše fotografije kroz vaše djetinjstvo i da su vaše fotografije vidjeli svi prije nego vi?
- Jeste li svjesni da je vaše dijete osoba s pravima i interesima te da ste od njegovih prvih dana dužni štititi njegov ugled i integritet?
I najbitnije, praktično pitanje : ● Biste li ikada izašli na ulicu i dijelili fotografije svoga djeteta nepoznatim ljudima?
Ako ste sad malo namrštili obrve i zapitali se: ”Zašto bih dijelio fotografije svoga djeteta svakome na ulici? Što će nepoznatim ljudima ta fotografija?” onda shvaćate bit ovog teksta. Ako slučajno tvrdite da to nije isto, pozivam Vas da me pokušate razuvjeriti. U stvarnom svijetu odbili biste takvo ponašanje, pa zašto je onda ”virtualno” manje zlo? Čak je i gore. Fotografija stavljena na Internet zauvijek ostaje na Internetu, čak i kad je izbrisana. Pomoću nje je vrlo lako otkriti dosta informacija. Nakon slučaja otmice djeteta 2015.godine u Srbiji, otmičari su priznali da su koristili program kojim su pronašli fotografiju djeteta koje sliči na kćer jedne otmičarke, a fotografiju je postavio njen otac. Na profilu su pronašli još fotografija, a pomoću njih su lako otkrili i adresu. Namjerno spominjem slučaj iz susjedstva u kojem je riječ o anonimnoj obitelji, koja ne vodi javni život, za slučaj da imate misao da se opasnosti poput ove događaju u nekom drugom svijetu ili nekim drugim ljudima. Centar za edukaciju i prevenciju nasilja u kolovozu 2017. godine uputio je apel roditeljima da ne fotografiraju svoju golu djecu i da ne objavljuju te fotografije na društvenim mrežama jer je Operativni centar u dva tjedna uklonio dvije internetske stranice s DEEP / DARK WEB-a na kojima se nalazilo nekoliko desetaka tisuća fotografija golišave djece (procjena od četiri do šest godina starosti). U zadnjem slučaju (27. srpnja 2017.) nalazile su se i fotografije golišave djece s hrvatskih plaža. Pedofili se koriste naprednim metodama (softver za precizno pretraživanje sličnih fotografija na osnovu zadane fotografije) u svrhu eksploatacije djece.
Djecu treba zaštititi jer se sama ne mogu zaštititi. Majke u želji za lajkovima i pratiteljima drže otključane profile i tako nemaju nikakav nadzor nad gledateljima fotografija. Idu toliko daleko da čak i rade profile u ime svog djeteta, što je dokaz koliko ne funkcionira zaštita na društvenim mrežama i aplikacijama od strane njihovih vlasnika, odnosno, koliko je lako zaobići pravila o dobnoj granici za osnivanje profila. Slučaj je utoliko gori, jer dijete ne radi samo sebi profil, nego ga roditelj eksponira bez djetetovog znanja i odobravanja, pa ni s te strane nema zaštitu. Ironija je što trenutno najpoznatija mama i blogerica u Hrvata kaže da svoje dijete, kojem je napravila Instagram profil čim se rodilo, neće krstiti jer joj želi dati pravo izbora da sama odluči želi li biti vjernik ili ne, dok joj u isto vrijeme ne daje pravo izbora da odluči želi li biti javna osoba ili ne, nego je to odlučila umjesto nje i svakodnevno je medijski eksponira radi proizvoda koje reklamira ili bez posebnog razloga. Dvostruka mjerila.
Nemamo pravo djeci oduzeti bezbrižno djetinjstvo i pokoravati se trendu bez razmišljanja. Francuska policija je javno molila da se prestanu objavljivati fotografije, a i u Zakonu o zaštiti privatnosti ima mogućnost pokretanja sudskog postupka djeteta prema roditelju zbog neodgovornog ponašanja i narušavanja prava na privatnost – temeljnog ljudskog prava. Daleko smo mi od Francuske, a pri tom ne mislim geografski. Zakoni koji ne idu u korak s vremenom i ne štite uvijek one koje treba štititi hrvatska su realnost. Barem onda vi, kao roditelj, osvijestite sebe te izbjegnite ponašanje koje možete izbjeći, radi dobrobiti vlastitog djeteta.
Kontrolirajte listu ”prijatelja”. Pazite na privatnost kod objave fotografije. Imajte na umu da će jednog dana vaše dijete biti odrastao čovjek, imati svoje prijatelje, kolege, šefove, dužni ste razmišljati unaprijed. Zamislite na trenutak kako biste se vi osjećali da imate npr. 15 godina, tinejdžer ste, krenuli u srednju školu, ukucate u Google svoje ime i prezime, a u rezultatima izađe gomila vaših slika i videa iz djetinjstva koje su vaši roditelji postavili i više se ne mogu izbrisati? I da će te slike biti dostupne vašim prijateljima tinejdžerima koji ionako u svemu vrlo lako nađu izgovor za izrugivanje i Internet mobbing? I da naposljetku vaš šef kad vas googlea može vidjeti kako ste izgledali dok vam je mama mijenjala pelenu, jer je mami to bilo normalno staviti na društvene mreže?
Postoje manje štetni oblici dijeljenja svakodnevnih trenutaka djetetovog odrastanja, poput Whatsappa, Vibera i drugih aplikacija za razgovore gdje znate kome ste poslali i tko će istinski dijeliti s vama radost odrastanja vašeg djeteta.
Uostalom, i sami ćete jednog dana učiti dijete da nije sve što je u trendu pametno slijediti. A kako će djeca najbolje naučiti, nego iz vašeg primjera? Fokusirajte se na kreiranje sretnog života u stvarnosti, a ne na društvenim mrežama. Lajkovi zaista nisu bitna stvar.
Iva Barbir
