Govoriti o sukobu vrijednosti sekularne francuske države i radikalnog islama, koji je stvoren 80-ih prošlog stoljeća, je tema koja je zauzimala proteklih mjeseci i tjedana mnogobrojne žurnalističke stupce, kako u frankofonskim tako i drugim kulturnim sferama.
Što je potaknulo napad na Samuela Patyja, i mnogobrojne događaje od početka 2015., koji su okarakterizirani kao teroristički napadi na ljudske živote i vrijednosti francuske države? Teroristički napadi događali su se ranije u Francuskoj, no današnja situacija predstavlja složeni geopolitički proces koji nije započeo stvaranjem tzv. Islamske države (ISIL) ili napadom koalicije na Irak. Riječ je o procesu unutar Francuske, kojim je na vidjelo došlo da zapadno europsko društvo nije uspjelo u prenošenju vrijednosti (inkulturacije) na migracijsko stanovništvo, koje prvenstveno dolazi iz bivših kolonija. Koliko god su riječi francuskog predsjednika Macrona odjeknule u društvu, ipak nije došlo do radikalnog pomaka situacije u kojoj se država nalazi. Riječ je o cirkularnom ponavljanju situacija unutar zadnjih pet godina.
Možda će moja teza, ili analiza društva zvučati pretjerano konzervativna ili negativna, ali ona je plod osobnog susreta s problemima unutar francuskog društva i situacije u kojoj se Republika nalazi. Pripadnik uspješnog procesa prihvaćanje francuske civilizacije jest zasigurno Emil Ciorana (Rumunj po rođenju, koji je prihvatio Francusku kao drugu domovinu), koji je davno izrekao: „Dans cinquante ans, dit-il, Notre-Dame sera une mosquée…“. Riječ je o citatu kojim autor ne želi uvrijedi Islam, nego istaknuti problem kulturnog prihvaćanja vrijednosti francuske kulture. Iako su mnogobrojni pojedinci uspješno prihvatili vrijednosti države i postali uspješan primjer suživota dvije kulture te indignacijom odbacili postupanje terorista, ipak postoji veliki broj mladog stanovništva koje nije prihvatilo vrijednosti Republike. Zašto?
Navest ću primjer 93. departmana, poznatijeg pod imenom Seine Saint Denis. Riječ je o multikulturnom dijelu grada, u kojem je većinsko stanovništvo tek pristiglo u Francusku, prvenstveno mlado – radno sposobno. Dolaskom u navedeno predgrađe Pariza, socio- ekonomski pokazatelji prosječnom posjetitelju su da većinsko muslimansko stanovništvo nije sposobno naći posao jer ne poznaje jezik, ne postoji vrijeme za inkulturaciju i stoga se njihov boravak u Francuskoj svodi na preživljavanje. Njihovi potomci, zbog loših uvjeta života i obrazovanja u predgrađima Pariza, gledajući perspektivu svojih roditelja ili djedova, ne osjećaju se dijelom francuskog društva. Nastaje određena ljutnja zbog situacije koja im ne može biti društveno prihvatljiva te u tim krugovima radikalni imami traže potporu za svoje ciljeve. Pojedinci konačno rješenje pronalaze u vraćanju na kulturno naslijeđe njihovih djedova i pokušaja povezivanja sa „pravom domovinom“.
Jedno o istraživanje koje je provedeno u bolnici Pitié-Salpêtrière u Parizu na grupi od 40 mladih radikala, pokazuje da je riječ o brojnim pogreškama u odgoju tijekom puberteta i radikalizam predstavlja način na koji mladi Francuzi nastoje naći izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. Kao glavne uzroke psihijatar bolnice Serge Hefez navodi podrijetlo, religiju i obiteljske odnose. Navedeni uzroci pokazuju duboki problem unutar društva.
Anti-radikalni programi koje je Francuska u prošlosti koristila i provodila, pokazali su se kao neuspješni. Ministarstvo unutar poslova Francuske navodi da je 2017. oko 25,000 ljudi bilo na listi promatranja, od toga 9,700 radikalnih islamista. Stoga je riječ o procesu koji se dugo događa u Republici, ali sama država je nemoćna da suzbije moguće napade što pokazuju nemili događaji.
Zatvaranje vjerskih ili kulturnih objekata islamske zajednice, zasigurno neće riješiti problem nego će produbiti probleme mladih francuskih muslimana, koji se nalaze u sukobu i jazu između prihvaćanja Republike i socijalnih elemenata mikro-društva u kojima obitavaju. Jedno od pitanja koje se postavlja… Kako je francuska obavještajna služba dopustila postojanja vjerskih objekata i organizaciju za radikalizaciju da neometano djeluju u sekularnoj državi? Problem koji se događa u Francuskoj jest medijska slika koja ne doprinosi razlici između terorizma i islama, te potiče daljnje podjele u društvu i nemogućnost dijaloga.
U jednom istraživanju francuskih znanstvenika „Mladi i islamska radikalizacija“, obavljenim u Lilleu (2013.) pokazuje brojne goruće probleme ističući kako treba razlikovati islam od procesa islamizacije. Unutar islamske zajednice među mladima mora postojati proces obrazovanja i zapošljavanja kako bi došlo do odbacivanja radikalizma. Sama država bez pomoći islamskih vjerskih vođa ne može napraviti takvu promjenu. Treba doći do jedne strukturalne reforme od strane Republike i društva kako bi mladima ponudili alternativu.
Nedavni napadi su samo odraz i nemogućnost francuskog društva da odgovori na situaciju u kojoj se nalazi. Društvena nepravda i vrijednosti koje se predstavljaju pridošlom stanovništvu zasigurno ne mogu biti odgovor. Primjerice povijesni francuski kolonijalizam koji se provodio u kolonijama, događa se ponovno kroz proces iskorištavanja pridošlog stanovništva u obavljanju najnižih poslova. Proces promjene mora se dogoditi ubrzano zbog sve rastućih problema kojima smo svjedoci zadnjih godina i nemogućnosti održavanja statusa quo.
