Vin Diesel za siromašne, Fotograf za sahrane i domjenke, Lifestyle, PR i Marketing Guru, dopisni član magazina ‘’S vjerom u Krista protiv komunista’’, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro snob“ – tako izgleda naslov na svim stranicama, službenim i neslužbenim, gospodina influencera, poznatijeg kao Dear Leader Joe (hrv. Dragi vođa), koji se odlučio za portal Mimladi.hr podijeliti svoje stavove o sveopćim temama, od igle do lokomotive te dati svoje mišljenje na sebi svojstven način – duhovit i ozbiljan – na većinu recentno važnih i nevažnih mainstream pitanja i problema kojima nas mediji bombardiraju svakodnevno.
Iako njegovo pravo ime nećemo spominjati, uvjereni smo da će svi znati tko je hrvatska verzija samoprozvanog Dragog vođe. Odrastao je, kako kaže, u olimpijskom selu u Zagrebu, gdje je nakon MIOC-a upisao financije na Ekonomskom fakultetu, a zatim nastavio svoje poduzetničko putovanje u različitim branšama. Poriv za šefovanje samome sebi dobio je još u gimnaziji, a kasnije je svoje menadžersko znanje pokazivao samo kroz brojke u povećanju prodaje.
Bacio sam se u biznis još u gimnaziji kad sam prodavao glazbenu opremu, a na faksu sam pokrenuo prvi i tada najveći internet oglasnik za kupnju i prodaju glazbene opreme: Glazbeni oglasnik. Idol mi je bio Delboy iz popularnih Mućki. Uvijek sam htio biti privatnik. Nikad se nisam vidio u uredu od 9 do 5. Užasavala me pomisao da bih se jednog dana morao buditi u ranu zoru uz zvuk jeftine budilice iz IKEA-e sa grčem u želucu da će mi šef psovati sve po spisku jer sam opet zakasnio na posao. Moj prvi posao bio je u firmi za dostavu novina Vergl. Bio sam marketing manager i moj jedini uvjet da radim tamo je bio da mogu doći i otići iz ureda kad god želim. Ne znam zašto, ali oni su na to pristali.
U prvoj godini, kako kaže Josip, povećao je promet firme za nekoliko stotina tisuća kuna, a nakon toga dobio bolju poslovnu ponudu i postao direktor marketinga u Kući zelenog čaja.
Iako nisam znao ništa o čajevima, znao sam puno o prodaji i marketingu tako da sam u prvoj godini povećao promet firme za gotovo 400%. Za to je saznala jedna velika londonska firma i ponudila mi da budem njihov manager za cijelu jugoistočnu Europu. Tu sam stvarno dobro zarađivao i bio sam njihov najbolji sales manager, ali spletom nekih okolnosti, život me odveo u neke druge poslovne projekte.
Budući da svira klavir i saksofon, stalno ga je nešto vuklo prema glazbenim vodama. Jedan dan, kako kaže, u studiju je upoznao Danijelu Dvornik i ona mu je predložila otvoriti diskografsku kuću Kreativni nered.
Tad sam postao i manager Elli Dvornik. Mislio sam kako po cijele dane visi na mobitelu i gubi vrijeme i uopće nisam shvaćao što radi na tom Instagramu. U to vrijeme, jedan dan mi je pala na pamet ideja napraviti portal bez žutila (nema narodnjaka, Big Brothera, sisa i guzica). Samo putovanja, gastronomija, lifestyle…za**ancija. Nešto u stilu Top Geara.
Da nije bilo njegove kolegice Irene koja mu je otvorila Instagram profil, vjerojatno ne bi niti postao influencer. Nakon nekog vremena, kako kaže Josip, zaključio je da ako već mora visiti na Instagramu, onda će shvatiti kako zaraditi pa čak i ako mora snimiti kućni video poput kolegice Kim Kardashian. Za ime Dear Leader Joe, odlučio se iz nekoliko posebnih razloga.
Opsjednut sam s likom i djelom Dragog Vođe iz Sjeverne Koreje, a imam i metar i želju za rastom baš poput njega pa je od tuda i nastao nadimak Dragi Vođa, a kako mi je jedan od nadimaka i Joe, tako sam na Instagramu Dear Leader Joe. Tko me istog trena ne zaprati nek mu korona život skrati.- pjesnički i šaljivo govori Josip.
Josip, a.k.a. Dear Leader Joe osnovao je i svoj vlastiti portal: Flash.hr. To nije poput klasičnih mainstream medija. Flash.hr, kako kaže, ne ovisi o uredniku, sponzorima ili političkoj stranici kojoj pripada.
Flash.hr nema dlake na jeziku. Na portalu nema političke korektnosti. Objavljujem ono što se drugi ne usude ili ne smiju objaviti te sve propitujem. Ne vjerujem serviranim istinama, nego tražim istinu. Nema žutila. Nastojim širiti pozitivu. Pišem duhovite gastro kolumne, putopise, intervjue i često objavljujem vijesti iz kulture koje nisu komercijalne, ali su bitne. Imam svoj prepoznatljivi stil koji je kombinacija svega onoga što je utjecalo na mene: Mućke, Seinfeld, Alan Ford, South Park, Državnik novog kova, Top Gear…. Život je prestresan i preozbiljan, a ljudi čitajući moje duhovite tekstove, zaborave na trenutak na sve gluposti koje ih okružuju i uđu u neki drugi svijet. Dobiju ideju gdje bi mogli putovati ili u koji bi restoran mogli odvesti ženu, djevojku, ljubavnicu…
Josip navodi kako nije planirao toliko pisati o politici i ekonomiji, ali kraj toliko nepravde i kriminala u zemlji jednostavno nije mogao ostati samo pasivni promatrač.
Za vrijeme korone sam bio jedini portal/kolumnist ili bar prvi koji je pisao da je cijela priča oko korone jedna velika, prenapuhana, političko-farmaceutsko-medijska prevara i da korona uopće nije toliko opasna koliko ju mediji i korumpirani znanstvenici/doktori predstavljaju. Iako su me mnogi poznanici razapinjali, iznenadio sam se koliko je ljudi pozitivno reagiralo na te tekstove. Kako smo bili u karanteni, odlučio sam svim poduzetnicima u Hrvatskoj dati besplatnu promociju na portalu da im bar nekako pomognem za vrijeme krize. To se na kraju pokazalo kao odlična odluka jer mi je posjećenost na portalu skočila u nebo i kolumne su mi bile najčitanije u Hrvatskoj.- kaže Josip.
Kad pišem o putovanjima i gastronomiji, pišem na jedan drugačiji, duhovitiji način. Moji tekstovi su puni sarkazma, crnog humora i nikad ne pazim na političku korektnost. U međuvremenu sam postao i fotograf za Canon Hrvatska, a i Michelin Guide objavljuje moje fotke. Mislim da se to svidjelo ljudima. Kombinacija dobrih fotki i poremećenih tekstova. U početku sam samo htio imati portal na kojem bih čitao nešto što se meni sviđa, a potajno sam se nadao da će se i drugima to svidjeti. Mislim da je poanta uspjeha biti uporan i biti svoj. Ja se nikad nisam htio svidjeti svima i kopirati druge i mislim da je to razlog zašto me ljudi prate. Prate me i bogati i siromašni i mladi i stari. Svi nađu nešto za sebe, a ja od svega toga nešto i zaradim, a često se njima odužim s brojnim darovima. Blagajnici Željki koja je često u mojim kolumnama donio sam magnet iz New Yorka da ju nagradim za sav novac koji sam na račun njezina lika i dijela zaradio. Vuk sit, sve ovce na broju, reče vuk jedući čobanina.
Štoviše, Dear Leader Joe nam je pobliže istaknuo vlastiti užitak i motivaciju za kombiniranje putovanja i gastronomije.
Gledao sam Antonio Bourdaina na televiziji i pomislio: Putuje po svijetu, jede, pije, uživa i još ga plaćaju za to. Ovo je posao iz snova.
Naravno da sam kao „pravi“ Hrvat osjetio ljubomoru i zavist. Zašto on, a ne ja? Por qué? Odlučio sam prije 5 godina otvoriti portal. Uvijek sam promovirao druge, a sad sam odlučio promovirati sebe. Odmah sam znao da želim poput Bourdaina putovati i pisati o restoranima. Nadam se da se nije zbog toga ubio. Svi su mi govorili da već ima previše portala na tržištu i da nemam iskustva u tome i da ne mogu samo tako postati novinar i fotograf, ali mene to nije smetalo. Znao sam da ću napraviti nešto drugačije. Htio sam imati portal bez žutila i učio sam u hodu. Uvijek te negativne glasove sa strane treba pustiti kroz jedno uho unutra, a kroz drugo uho van. Dobro je da ih nisam poslušao jer sad putujem po cijelom svijetu i uživam kao prase. Možda se bolje fokusirati na jednu stvar i dovesti ju do savršenstva, ali to je veliki rizik. Ja sam uvijek bio kao malo dijete. Stalno sam htio učiti nešto novo, sve me zanimalo, a tako sam istovremeno i smanjivao rizik. Mislio sam, ako mi propadne jedan posao, imam još deset drugih koje mogu raditi. Mislim da tu nema pravila. Svatko mora naći svoj put. Ono što je dobro za mene, ne mora biti dobro i za nekog drugog i obrnuto.
Dear Leader Joe se, kako kaže, nije testirao na Covid, ali se puno informirao o brojkama, statistikama i mnogim drugim popratnim stvarima koje su mu bile čudne i nelogične u cijeloj priči oko globalne zdravstvene krize.
Haha, naravno da se nisam testirao. Imao sam sve simptome korone prije karantene. Možda sam ju čak i prebolio, a možda sam i nehotice nekog zarazio. Od prvog dana sam vidio da nešto ne štima jer su svi mediji izvještavali isto, kao da im je netko napisao scenarij i mogla se čuti samo jedna strana priče, ona koja zagovara ubojitost korone. Čim bi netko rekao suprotno, odmah je naišao na ismijavanje, takvi bi se članci označavali kao fake news, video klipovi bi se brisali s Facebooka i YouTubea. Bile su mi sumnjive njihove brojke pa sam išao provjeravati je li se ikad prije tako nešto dešavalo u Italiji i saznao sam da svake godine imaju najveći broj umrlih od gripe u Europi zbog starosti stanovništva. Znali su imati i 25 tisuća umrlih od gripe u sezoni gripe, a saznao sam i da su samo u siječnju 2019. imali 68 tisuća smrtnih slučajeva. Naišao sam na neke intervjue nekorumpiranih epidemiologa koji su upozoravali da su respiratori oni koji ubijaju pacijente, a ne korona te da će većina pacijenata umrijeti zbog preagresivnog liječenja, a ne od virusa koji je opasan poput obične gripe, ako ne i manje opasan. Kada sam saznao da je CDC dao naputak da se svima za koje se sumnja da su umrli od korone ili za koje doktori nisu sigurni, pripisuje smrt od korone i to bez obdukcije, bio sam 100% siguran da je cijela priča oko korona pandemije velika prevara. Nisam nosio masku i rukavice i trudio sam se što više kretati na otvorenom. Čak sam organizirao i neke mini tulume doma, a za Uskrs sam pozvao i baku na obiteljski ručak. Ima 88 godina i htio sam testirati na njoj ubojitost korone. Igrali smo hrvatski rulet. Baka nije mogla znati koji će unuk za nju biti smrtonosan. Preživjela je na kraju tako da ću još morati pričekati na nasljedstvo. Profitirali su političari, bankari, farmaceuti, trgovački lanci, korporacije, a najviše su nadrapali, kao i obično, mali i srednji poduzetnici, radnici, umirovljenici, kako bi Tuđman rekao: Stoka sitnog zuba. Mogli smo primijeniti švedski model i mogli smo manje gledati televiziju i čitati novine ili bar izaći na ulice i ne poštivati odluke Stožera koji nije bio nikakav stožer stručnjaka već predizborni stožer HDZ-a.
Neću se cijepiti. Nisam se cijepio od osnovne škole u kojoj sam imao velikih zdravstvenih problema od cjepiva i krivog liječenja od strane doktora. Doktori i farmaceuti se ograđuju od bilo kakve odgovornosti za nuspojave cjepiva, a žele uvesti prisilno cijepljenje. To je kriminal. 99,9% ljudi je preboljelo i preživjelo koronu bez cjepiva. Čemu onda cjepivo za koronu? Jednostavno ta priča nema nikakvog smisla. Na kraju će reći da je cijepljenje dobrovoljno, ali ako se ne cijepimo možda nećemo moći ići u školu, dobiti posao, putovati u strane zemlje itd., a to je oduzimanje građanskih sloboda. Svi moramo imati pravo sami donijeti odluku želimo li se cijepiti ili ne i nitko nam nema pravo ograničavati kretanje zbog takve odluke. Ne očekujem drugi val, jer nije bilo niti prvog vala. Drugi val se može desiti jedino ako iskemijaju neki ubojiti virus u laboratoriju. Mislim da im je cilj apsolutna kontrola stanovništva i uništavanje malih i srednjih poduzetnika. Ovo je bio samo prvi korak, eksperiment, skretanje pozornosti. Ovo je već kobno utjecalo na ekonomiju i svi već osjećamo posljedice, osim političara, bankara, korporacija, farmaceuta i naravno Crkve. 2008. su svi pričali o bankama i investicijskim fondovima koji su prouzrokovali svjetsku krizu, a sad svi pričaju samo o koroni iako su te iste banke i fondovi opet napravili sranje. Jedine mjere koje možemo poduzeti mi građani su sad na izborima i kasnije izlaskom na ulice i građanskim neposluhom. Ako ćemo samo saginjati glave i slušati naređenja tih prevaranata i psihopata, onda bolje nismo ni zaslužili. Čipirati treba političare da u svakom trenutku znamo gdje su i na što troše naš novac.- kaže Josip.
Sve ovo utjecalo je na digitalizaciju i donijelo neke pozitivne i neke negativne efekte. Kako je cijela ova situacija utjecala na društvene mreže, na digitalizaciju firmi i hoće li nas to dugoročno ubrzati ili će ostaviti nepovratne negativne posljedice? Kojim sektorima ovakva situacija nije donijela dobro, a kojima je to pozitivno? Što možemo očekivati u budućnosti?
Prvi krug digitalizacije je započeo kad je Severina izbacila svoj erotski video uradak. Tad su svi saznali za internet. Korona je bila drugi krug digitalizacije koji je još jednom dokazao da imamo stotine tisuća zaposlenih uhljeba na izmišljenim radnim mjestima i da nam njihove usluge u 21. stoljeću nisu potrebne. Danas većinu stvari možemo obaviti online bez pečata, biljega i svakodnevnog obilaženja stotina šaltera. S obzirom da smo zemlja parazita koji služe vladajućim strankama da se održavaju na vlasti, mislim da će se digitalizacija i dalje svoditi na gledanje YouPorna i igranje pasijansa na kompjuteru.
Svijet se jako brzo mijenja i moguće je da se za nekoliko godina nećemo sjećati stvari koje su nam danas od krucijalne važnosti. Kako predviđaš ponašanja na tržištu društvenih mreža i općenito njihove manifestacije na poduzetništvo?
Internet se toliko brzo mijenja da je teško predvidjeti što će se sve događati. Više se nitko ne sjeća Myspace-a, a tako se jednog dana možda nitko neće sjećati niti Tik Toka, Instagrama ili Facebooka. Stalno izlaze neke nove aplikacije, dolaze neki novi trendovi i treba biti prilagodljiv i stalno učiti. Ako se nastavi ovo oko korone i cijepljenja, mnogi bi influenceri koji svoj posao baziraju na putovanjima, mogli imati velikih problema. Ipak ne mislim da je sve tako crno. Ova karantena je prisilila poduzetnike prebaciti se na web, a tako i korisnike što znači da će većina influencera moći iskoristiti ovu priliku za još veću zaradu nego prije. Bez marketinga i PR-a nema uspješnog poslovanja. Poduzetnici i influenceri žive u simbiozi. Imaju koristi jedni od drugih, a na svakom od njih je da pronađu model poslovanja koji njima odgovara i donosi najveću dobit. Poduzetnici bi se manje trebali fokusirati na lajkove i sherove kod influencera, a više na kvalitetu njihove publike i samu prodaju. Nije svaki influencer za svakog poduzetnika. Nekad je onaj s manje followera i lajkova puno bolja opcija od nekih mainstream razvikanih influencera.
Utjecaj Covida-19 na tržište rada i na mlade. Mladi su sposobni raditi mnogo različitih digitalnih stvari i imaju veliki raspon vještina koje im mogu pomoći u snalaženju tijekom novih pandemija, ali svakako će ovo ostaviti velike i kobne posljedice na sve nas. Što vidiš kao najveći problem suvremenog svijeta koji je već udario na mlade i njihove karijere i živote?
Problem mladih je što im fali upornosti. Mi smo fast food generacija. Cijelo vrijeme nam na televiziji i u medijima serviraju neke priče u kojima ljudi preko noći postaju popularni, uspješni, bogati i onda se mladi pitaju: ”Imali uopće smisla raditi?” Ako je nekome san biti kriminalac ili prostituka, nek’ se slobodno okušaju u tome. Meni često znaju ljudi reći: ”Lako tebi. Putuješ, jedeš po najboljim restoranima i još te plaćaju. Ne znaš ti što je pravi rad!” Tko tim ljudima brani da se bave ovim čim se ja bavim? Ništa meni nije palo s neba i ništa nisam ostvario preko noći. Sve je to posljedica dugogodišnjega rada i preuzimanja rizika u pravom trenutku. Problem Covida je činjenica da će stotine tisuća tj. milijuni ljudi diljem svijeta ostati bez posla. Već nam je sad ograničeno kretanje, zabranjeni su festivali, koncerti i sve ono što mlade ljude čini sretnima. S druge strane, ljudi će se više okrenuti digitalnom poslovanju i to je prilika za sve mlade da se educiraju na tom području i pozicioniraju kao stručnjaci za digitalno poslovanje ako ih to naravno zanima. Za početak nek mene zaprate na Instagramu @DearLeaderJoe . To ih neće učiniti bogatijima, ali mene hoće.
U cijeloj ovoj situaciji naglašava se socijalna distanca, a ne fizička distanca. Aktivni smo na društvenim mrežama i ustvari i nismo toliko socijalno distancirani. Zašto se naglašava ta socijalna distanca i zašto se pojačava alijenacija pojedinaca u današnjem svijetu? Kako možemo skupa napraviti promjene?
Nekako nas svi ti mediji, mobiteli, društvene mreže sve više otuđuju. Izađeš van i vidiš mlade ljude kako sjede za stolom i svi bulje u svoj mobitel. Na tulumima svi gledaju YouTube video klipove, u kinu svi tipkaju po mobitelu, klinci su ovisni o igricama… Možemo napraviti više ako prestanemo gledati TV, čitati novine i probamo svesti korištenje društvenih mreža na minimum i počnemo se više družiti i razgovarati, preispitivati sve što nam se servira. Promjena dolazi od nas samih. Nekad se moramo pogledati u ogledalo i priznati da je problem u nama, a to je najteže. Uvijek je lakše okriviti nekog drugog za svoje probleme. Možda se jednostavno svi moramo učlaniti u mladež HDZ-a i krenuti lakšim putem prema uspjehu i boljem životu.- uz smijeh nam govori Josip.
Svi znamo da vrlo izbirljiv gurman, voliš restorane…da si copywriter…i stručnjak za PR i marketing…ALI…zanima nas tvoj savjet svim mladima koji se žele istaknuti u onome što vole i u čemu se vide svoju budućnost. Što im savjetuješ u pronalasku uspjeha u karijeri i osobnom životu?
Svi se muče saznati što žele, a ja mislim da je najbitnije da saznaju što ne žele. Nikad nisam volio ustajati rano i bojao sam se da ću jednog dana morati raditi od 9 do 5 poput ostalih ljudi. Iz tog straha da ne živim poput svojih roditelja, shvatio sam što ne želim i zapravo na kraju što želim, a to je sloboda. Htio sam biti gospodar svog vremena, sam svoj šef. Najgore je kad se želite svidjeti svima, zadovoljiti sve. Morate naći svoj put i živjeti svoj život, a ne tuđe živote. Dobro je ako vas ljudi vole ili mrze. Ako su ljudi indiferentni prema vama, nešto radite krivo. Networking je bitniji od svih diploma koje imate. Ne umanjujem vrijednost obrazovanja, ali diploma bez networkinga i vaše upornosti ne vrijedi ništa. Citirat ću još Rocky-a: ”Nije bitno koliko puta padneš, bitno je koliko puta ustaneš i nastaviš dalje.” Ako ovo čitaju katolibani, citirat ću i jednog biskupa: ”Nije sreća imati, sreća je imati i znati da drugi nema.”
