Kathryn Stockett, “Sluškinje” sam čitala na moru prije par godina i “progutala” knjigu u par dana što govori o lakoći čitanja djela. Tema koju obrađuje je druga priča – položaj crnaca u Jacksonu (američka savezna država Mississippi) u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Dok smo u Solomonovoj pjesmi pratili glavni muški lik, Macona Pokojnog, ovdje radnju pričaju 3 žene – Aibileen Clark, Minny Jackson (obje sluškinje) i Eugenia “Skeeter” Phelan.
U liku Skeeter se mogu prepoznati elementi života same spisateljice – Kathryn je nakon faksa i prve knjige (upravo ove) radila u izdavaštvu časopisa i marketingu, slično kao i Skeeter. Upravo zbog želje da se makne iz uredništva lokalnih novina, iskoristi svoju svježu diplomu i postane spisateljica Skeeter prikuplja iskustva sluškinja iz Jacksona kako bi ih uobličila u svoju knjigu koja će dati njihovu verziju rada u obiteljima bijelaca. U dijelovima knjige gdje radnju iznose Aibileen i Minny dobivamo uvid u njihovu svakodnevnicu i probleme koje sa sobom nose na posao i s posla.
Na ovu ste knjigu možda naletjeli i u ekraniziranom obliku naziva “Tajni život kućnih pomoćnica” koji je zaradio i par nominacija za prestižnu nagradu Oscar (približavamo se novoj dodjeli pa nije zgoreg spomenuti). Osobno mi se film svidio iako (naravno) ne prati posve radnju knjige i ne preslikava dobro neke reakcije i odnose (na pamet mi prvo padaju Skeeter i njena majka) likova. Pogledajte nakon čitanja.
Kako smo i ovu knjigu čitali u Klubu čitatelja Osijek mogu prenijeti da se knjiga svima svidjela uz komentar kako je priča iznesena jednostrano i pomalo plošno iako radnju pričaju tri različita lika. To je uglavnom to što možete očekivati od ove knjige – lakoću čitanja, dirljive situacije, malo grebanja po problemu diskriminacije i podsjetnik na neka zla koja ne smijemo dopustiti da se i dalje događaju.
