Odraz moj u zrcalu
epitaf je s odgodom –
pogled u konačnost,
galopirajuć’ zagrljaj smrti.
Sjaj mladosti u zjenama
jur prožima gasnuće –
sav život u mijenama,
mojim zalascim svanuće.
Ta tmin što steže zrak
i doziva hladnoću –
mnim srca moga mrak
razastire ružnoću.
Tek u kutku, nekak’ skrito
tinja tanan stijenj –
ta lučca dostaje li
od života spriječit bijeg?
(Na staroj cesti, između Zrmanja i Pađena,
dne XIII. VIII. A. D. MMXXII.)
