Josip Perkušić na kraju mandata pri UN-u poručio: Mladi su jednako važan i ravnopravan dio društva 21. stoljeća

Razgovarali smo s Josipom Perkušićem, mladim pravnikom iz Splita, višestruko nagrađivanim studentom Sveučilišta u Splitu te dugogodišnji članom i predsjednikom Savjeta mladih Splitsko-dalmatinske županije. Josip je također član Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske, a trenutno radi kao sudački vježbenik. Prije dvije godine izabran je za prvog mladog delegata Hrvatske pri UN-u, a tu funkciju obnašao je do kraja rujna.  Ako se pitate što to točno znači te što mladi delegati pri UN-u rade, odgovore  potražite u nastavku našega razgovora s Josipom.

U uvodu smo mogli pročitati da je Josip magistar prava i sudački vježbenik, ali pretpostavljamo da samo to nije bilo dovoljno za izbor za prvog mladog delegata pri UN-u. Stoga smo pitali Josipa što je sve prethodilo odabiru na ovu funkciju te kako je izgledao njegov put do ove pozicije.

Prije nešto više od dvije godine sam završio Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu i počeo raditi kao odvjetnički, pa potom i sudački, vježbenik u fazi do polaganja pravosudnog ispita. No ova je prijava zapravo uslijedila sasvim slučajno jer sam u tom razdoblju bio u fazi izrade diplomskog rada koji se odnosio na rad Ujedinjenih naroda. Tada sam već imao i višegodišnje iskustvo rada s mladima u studentskim predstavništvima i Savjetu mladih Splitsko-dalmatinske županije, gdje sam ujedno bio predsjednik u mandatu od tri godine.

Upravo su se te reference i tražile u javnom pozivu te sam se uslijed razmišljanja ipak uz nagovor prijatelja odlučio prijaviti i bio konačno i izabran za prvog mladog delegata Hrvatske pri UN-u. Prilikom prijave nisam imao velika očekivanja jer svemu pristupam racionalno uz razmišljanje da uvijek ima kvalitetnijih pojedinaca, ali sam se duboko u sebi nadao da ću ipak ja biti taj koji će biti izabran, a da ću s obzirom na to da imam iskustvo rada s mladima i pravničku pozadinu ipak imati što  ponuditi na međunarodnoj sceni i pokušati pritom s te dužnosti promijeniti određene negativne trendove u društvu.

Josip je izabran kao prvi mladi delegat Hrvatske pri u UN-u, a rekao je da je natječaj za ovu poziciju vidio slučajno, dok je pisao diplomski rad. Zanimalo nas je postoli li neki razlog zašto je Hrvatska tek 2020. godine pokrenula postupak izbora mladog delegata pri UN-u. Možda naši čitatelji već sada razmišljaju o prijavi na ovu poziciju pa smo zamolili Josipa da nam opiše kako je izgledao sam poziv i koje kompetencije trebaju imati mladi koji se žele  prijaviti na ovaj natječaj.

Izbor mladog delegata pri Ujedinjenim narodima predviđen je aktom kojim je Hrvatska kao država članica UN-a preuzela sadržaj prihvaćen Svjetskim programom akcije za mlade iz 1995. i na taj je način po prvi puta 2020. provela postupak izbora predstavnika mladih pri toj najvećoj međunarodnoj organizaciji. Zašto smo te odredbe uključivanja mladih na međunarodnoj sceni kao država aktivirali tek nakon dvadeset pet godina i meni je nepoznanica.

Sama procedura izbora započinje prijavom na javni poziv i selektiranjem od strane povjerenstva užeg kruga kandidata s najboljim referencama koji potom pristupaju pisanom i usmenom provjeravanju, a na temu mladih iz nacionalne i međunarodne legislature. Sve završava izborom dvoje najboljih kandidata za delegata i njegova zamjenika koji će predstavljati Hrvatsku u Ujedinjenim narodima  iduće dvije godine.

One kompetencije koje su predviđene javnim pozivom prilikom izbora mislim da su više nego dovoljne kako bi neka mlada osoba mogla predstavljati Hrvatsku pri Ujedinjenim narodima, a to je izvrsno znanje engleskog jezika i studiranje ili završeni studij iz nekog od ponuđenih područja sveučilišta. Nadodao bih socijalne vještine i umijeće pregovaranja o različitim temama kao jednu prednost koja je posebno potrebna prilikom izrade dokumenata i određivanja agendi za buduća razdoblja i zasigurno predstavlja vrijednost u radu mladog delegata.

Nakon što smo doznali koji kompetencije treba imati osoba koja želi aplicirati za poziciju mladog delegata pri UN-u, pitali smo Josipa što to što zapravo rade mladi delegati pri UN-u. Također, zanimalo nas je li to studentska, praktikantska ili volonterska pozicija te imaju li već sve zemlje svoje delegate.

Uloga mladog delegata pri UN-u podijeljena je na dva područja rada. Prvo se područje odnosi na međunarodne aktivnosti u organizaciji UN-a i sastoji se pretežito od aktivnog sudjelovanja u Trećem odboru Opće skupštine s temom humanitarnih, socijalnih i kulturnih pitanja, organiziranja popratnih događaja s drugim mladim delegatima za vrijeme događaja visoke razine, sudjelovanja u raspravama predstavnika država članica u različitim temama i procesima koji se odnose na mlade.

Drugo je područje posvećemo nacionalnim temama promocije rada Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj s naglaskom na Globalne ciljeve održivog razvoja, ostvarivanje suradnje s predstavnicima mladih iz civilnog društva, distribucije svih informacija zainteresiranim skupinama i pojedincima te organiziranje i sudjelovanje na događajima aktualnih društvenih tema.

Riječ je pak o volonterskoj dužnosti, ali također o izrazito časnoj zadaći jer mlada osoba do 29 godina ima priliku predstavljati vlastitu državu na najvećoj međunarodnoj sceni, u temama koje su nemalo važne za društvo u cjelini. Od 193 države članice UN-a, mislim da je nešto više od trećine njih aktiviralo ovaj program i ima svog mladog zastupnika u radu ove međunarodne organizacije. To nije pretjerano pohvalno s obzirom na to da neke stare europske demokracije koje vole govoriti za sebe da su preteča društvene uključivosti i dalje nemaju svog predstavnika mladih.

Josip je kao mladi delegat Hrvatske pri UN-u posjetio i sjedište Ujedinjenih naroda koje se nalazi u New Yorku.

U mojemu se mandatu  pojavila prva pandemija svjetskih razmjera nakon više od 100 godina i u tom se razdoblju  sve od temelja promijenilo. Stoga se većina aktivnosti odvijala virtualno i iz topline naših domova, od različitih neformalnih sastanaka s kolegama iz drugih država, višednevnih konferencija i radionica do sjednica Trećeg odbora Opće skupštine. Ipak, sve je bilo ispunjeno sadržajem i kvalitetnom debatom oko različitih tema vezanih za mlade.

No uobičajena je praksa da mladi delegati povremeno odlaze u sjedište UN-a i upravo mi je to bila svojevrsna kruna mandata. Sudjelovanje u radu 76. sjednice Opće skupštine UN-a u New Yorku, uz sav dekor i šarm diplomacije koju mogu pružiti jedino Ujedinjeni narodi. Iskustvo je to koje je zaista posebno s obzirom na sve proživljene situacije, ljude koje sam pritom upoznao i stekao dojam o jednom skroz drukčijem poimanju života i funkcioniranja ljudskih zajednica.

Iskustvo sudjelovanja na Općoj skupštini UN-a u New Yorku zasigurno je ogromno iskustvo za jednu mladu osobu koja se nalazi na samom početku karijere, ali i uspomena za cijeli život. Međutim, zanimalo nas kako izgleda jedan radni dan mladog delegata pri UN-u te koje su mu aktivnosti u zemlji koju predstavlja.

Rad mladog delegata vezan je za rad Ujedinjenih naroda, odnosno naše Stalne misije koja djeluje pri Ujedinjenim narodima, stoga je rad najintenzivniji u vrijeme zasjedanja Opće skupštine od rujna do prosinca. U to vrijeme mladi delegat sudjeluje u radu Trećeg odbora Opće skupštine praćenjem tema koje su određene za tu sjednicu i pritom izborom teme kojom će se on baviti prilikom izvještavanja izvjestiteljice te teme. Također, s delegatima drugih država članica Europske unije sudjeluje u nametanju tema o kojima će se raspravljati na popratnim događajima, a čiji su zaključci dio izvješća i najvažnijih političkih poruka delegacije Europske unije pri UN-u.

Osim razdoblja zasjedanja, za rad mladog delegata izrazito je bitno vrijeme odvijanja događaja visokog nivoa koji se bavi temama održivog razvoja, a gdje predstavnici mladih imaju priliku govoriti o primjerima dobre prakse koje su samostalno ili s institucijama pokrenuli u svojim sredinama. U odnosu na aktivnosti na području Hrvatske taj se rad uglavnom odnosi na promicanje agende Ujedinjenih naroda, njegovih ciljeva održivog razvoja, ali i općenito zadatkom osvještavanja zajednice o problemima s kojima se populacija mladih svakodnevno susreće.

S obzirom na sve obveze koje mladi delegat ima pri u UN-u te u zemlji koju predstavlja, zapitali smo se koliko vremena iziskuje rad na ovoj poziciji i kako Josip tako zahtjevnu volontersku poziciju usklađuje uz svoj posao u pravosuđu.

Vrijeme koje zaokupira rad na ovoj poziciji ovisi o razdoblju u godini obzirom na određenost od UN-a ključnih događaja prilikom kojih je onda potrebno uložiti dugotrajniji napor, ali i o inicijativi mladog delegata. Tako ima perioda da je dovoljno svega sat vremena za revidiranje stanja s mailovima, ali i onih dana kada je i puno radno vrijeme od 8 sati nedovoljno da bi se sve obavilo. Istina, to bi ponekad znalo biti i napornije jer uz to sam cijelo to vrijeme zaposlen na puno radno vrijeme u pravosuđu, ali ako ste posvećeni nečemu i imate želju to obavljati, neovisno jeste li plaćeni za taj rad ili volonirate, neće vam to predstavljati problem.

Mislim da upravo ta jedna kultura volonterskog rada nije u potpunosti razvijena u našem društvu, a smatram da je njezin potencijal poprilično velik i to posebno među mladima. Tu ne mislim samo na volontiranja u karitativnim aktivnostima koja su najvidljivija, nego u svim onim društvenim područjima u kojima ne postoji interes gospodarstva i poduzetnika ili države da podupru novcem, a neophodno je da se to područje razvija i tada stupa odgovorna zajednica koja svojim volontiranjem može pridonijeti razvitku društva. Na razvoju volonterskih navika, koja su već odavna raširena na zapadu, treba raditi, a tu prije svega mislim da je nužno poticati takve aktivnosti kroz formalno, a za one zainteresiranije i kroz neformalno obrazovanje kako bi dosegli višu razinu svijesti i uključenosti što šireg broja ljudi, posebno mladih u društvo kroz ovaj vid djelovanja.

Josip je izdvojio nacionalnu promociju koncepta “Jedno zdravlje” kao jednu od najvažnijih aktivnosti koje je provodio kao mladi delegat pri UN-u. Pitali smo ga i što bi izdvojio kao najzanimljiviji događaj u dvogodišnjem mandatu.

Projekt koji bih posebno spomenuo i izdvojio bila bi nacionalna promocija koncepta “Jedno zdravlje” u 2022. godini koja je u Europskoj uniji proglašena Europskom godinom mladih. Riječ je o konceptu koji obuhvaća shvaćanje da zdravlje ljudi, životinja i prirode čine jedinstven biosustav s ciljem osiguranja zdravlja ljudi te osvještavanje potrebe za osiguranjem i zdravlja životinja, odnosno čistoće okoliša. Inicijativa je došla u vrijeme kada je proteklo više od dvije godine od pojave virusa COVID-19, koji je prouzrokovao pandemiju i zaustavio svijet. Uloga ove inicijative važna je i bremenita kako bismo svi mi, s mladima kao predvodnicima, kao zajednica svojim djelovanjem pokušali prevenirati svaku iduću epidemiju i pandemiju, odnosno za nju imali sveobuhvatan i koordiniran odgovor. Događaj koji pak posebno pamtim jest prilika za sudjelovanje na sjednici Opće skupštine u glavnoj dvorani Ujedinjenih naroda u New Yorku i taj jedan pritom konstruirani osjećaj da su mladi jednako važan i ravnopravan dio društva 21. stoljeća te da se isplati boriti se za mjesto za stolom kako bi se glas mladih čuo i bio prihvaćen ako je pritom potkrijepljen kvalitetnim argumentima. 

Iako je riječ o volonterskoj poziciji, možemo vidjeti da je Josip stekao bogato iskustvo u radu na poziciji mladog delegata pri UN-u. Zanimao nas je njegov osvrt na posljednje dvije godine mandata.

Nisam još do sada razmišljao na ovaj analitički način o prethodne dvije godine, no uzimajući u obzir to da sam tek prvi izabrani delegat te da se ova dužnost mojim izborom konstituirala u Hrvatskoj i da je bilo potrebno neko vrijeme da se institucije prilagode novim zadaćama vezanim uz mladog predstavnika, a i nažalost pandemijske okolnosti koje su pratile cijeli mandat, vrlo sam zadovoljan učinjenim. Posebno bih izdvojio područje promocije Globalnih ciljeva održivog razvoja UN-a u Hrvatskoj, pritom suradnju s predstavničkim tijelima mladih diljem Hrvatske i nekolicinom udruga za mlade i mladih s kojima sam radio na različitim aktivnostima.

Također, uvijek sam pokušavao kvalitetno i adekvatno predstavljati našu mladu državu na najvećoj svjetskoj sceni, što skromno mislim da sam u najvećem dijelu i uspio. Mislim da je na nacionalnoj sceni, uz navedeno, najveći uspjeh platforma koju smo ostvarili s institucijama koje su zadužene za rad mladog delegata na čelu sa Središnjim državnim uredom za demografiju i mladih i državnom tajnicom Željkom Josić. Platforma je to koja ostaje za sve buduće delegate koji će svoje mandate posvetiti možda nekim drugim temama, ali uvijek pokušavati biti ono zbog čega su i odabrani, a to je biti izvorni glas mladih u društvu.

Josip je rekao kako je na sjednici Opće skupštine UN-a dobio osjećaj da su mladi jednako važan i ravnopravan dio društva. Stoga smo ga pitali misli li da se glas mladih delegata čuo u UN-u te koliko su starije kolege osjetljive na inpute mladih u stvaranju politika i odrednica.

Sjećam se da je jedan od naslova novinskih tiskovina o mojem izboru za mladog delegata baš govorio da će se moj glas čuti i na East Riveru, a mislim da bi subjektivno bilo reći je li on uistinu uspio doprijeti do onih donositelja odluka, ali ja mogu reći da sam se uvijek trudio da do toga i dođe. Unatoč dokumentu koji je sad već donesen prije 27 godina, a koji je težio uključivanju mladih u rad Ujedinjenih naroda i njihovoj ravnopravnoj participaciji, pitanje je koliko je on u potpunosti uspio.

Za vrijeme mojega dvogodišnjeg mandata mislim da je to i dalje najveća prepreka radu mladih u UN-u koja se očituje u nedovoljnoj zastupljenosti na nivoima gdje se stvarno donose odluke, a prividna prisutnost na događajima od manjeg značaja i koji se pritom s godinama multipliciraju. No da ne bih završio ovaj odgovor u potpunom pesimizmu, važno je reći da ipak uspjeh u postizanju određenih promjena ovisi individualno od osobe do osobe, kako i kod predstavnika mladih, tako i kod donositelja odluka.

Ono čemu bi sve demokracije utemeljene na institucijama trebale težiti jest ipak jedan drugi način djelovanja, a to je postojanje sustavnog djelovanja jer se pak kroz sustav i kontinuitet djelovanja postižu najkvalitetniji rezultati pa tako i s mladima. Na tragu toga je i osnivanje Ureda za mladih pri UN-u, koji je za svaku pohvalu, a u čijem osnivanju sam i osobno sudjelovao pa smatram da je to jedan veliki iskorak za djelovanje mladih u ovoj međunarodnoj organizaciji, no ostaje nam za vidjeti kako će to zaživjeti u praksi.

Josip je tri godine bio predsjednik Savjeta mladih Splitsko-dalmatinske županije te je mogao izravno surađivati s donositeljima odluka na lokalnoj i regionalnoj razini. U Hrvatskoj jedni govore da su mladi neaktivni, a drugi govore da se glas društveno i politički aktivnih mladih dovoljno ne cijeni i ne uzima za ozbiljno. Zanimalo nas je kako bi on ocijenio suradnju vlasti i mladih u Hrvatskoj.

Na pitanje o suradnji vlasti i mladih u Hrvatskoj uistinu nema jednoznačnog odgovora s obzirom na to da su u različitim sredinama različiti ljudi na vlasti, a pritom i mladi imaju različite potrebe u ruralnim i urbanim sredinama ili u kontinentalnom, odnosno primorskom dijelu Hrvatske. Ono što mogu primijetiti u posljednje dvije godine koliko surađujem s različitim pripadnicima vlasti, ali i s mladim kolegama koji u različitim ulogama predstavljaju našu generaciju, je napredak u dijalogu koji je nužan u društvu, a posebno u premošćivanju različitih stavova, no ponekad i neusklađenosti između iznesenih potreba i trenutnih mogućnosti.

U današnjem je društvu, posebice kod mlađih generacija, vrlo izražena individualnost. To je suprotan smjer razvoja od onoga koji je u srži funkcioniranja građanskih modernih država i demokracija, a to je prije svega društveno i politički odgovoran pojedinac, ali i zajednica ljudi inkorporirana u civilno društvo. Stoga, uzimajući u obzir nepobitne trendove, a koji ni nas ne mogu zaobići, sve više postajemo društvo kvalitetnih pojedinaca koji ostvaruju iznadprosječne rezultate u različitim profesionalnim i društvenim područjima, a koji se pritom rijetko i nikako ne angažiraju u društvu iz različitih razloga. Takav je trend vidljiv i kod mladih pa zbog toga nerijetko znamo čuti da su mladi neaktivni, ali ja bih rekao da su posvećeni osobnim karijerama, a da je na nama koji smo trenutno na neki način društveni aktivni da ih pokušamo privoljeti da se u jednom trenutku društveno, pa možda i politički, angažiraju te pritom doprinesu našoj zajednici.

U odnosu na tezu da se glas društveno i politički aktivnih mladih dovoljno ne cijeni i ne uzima ozbiljno, ja bih prije rekao da se taj glas slabo čuje i da ga nema uopće jer na primjer mladih u politici skoro da i nema. To je jedan segment koji  zajednički trebamo promijeniti potičući naše vršnjake u 20-im i 30-im godinama da se društveno i politički angažiraju i da pokušaju promijeniti svoju sredinu na bolje, neovisno na kojoj razini to bilo. U trenutku kada značajan broj mladih bude prisutan na različitim razinama, tada će se naš glas sigurno i uzimati ozbiljnije, ali i više cijeniti.

Nadamo se kako će se situacija u Hrvatskoj mijenjati iz dana u dan te da ćemo gledati mlade i sposobne ljude koji će se politički i društveno angažirati na dobrobit naše domovine. Pri kraju našeg razgovora, zanimalo nas je što je Josipu osobno značio ovaj mandat mladog delegata pri UN-u.

Mandat mladog delegata pri UN-u zasigurno je utjecao na moj život u posljednje dvije godine uzimajući u obzir izazove koje sam imao pred sobom, ljude koje sam pritom upoznao i prilike koje mi je pružio. Omogućio mi je da se s jedne drukčije platforme nastavim baviti pitanjima mladih, a da pritom dobijem jednu novu viziju kako funkcionira društvena zajednica u drugim državama, s kojim problemima se oni suočavaju i na koji način ih pokušavaju riješiti. Na koncu, kao i svako međunarodno iskustvo za mladu osobu, donijelo mi je puno toga dobroga, ne izostavljajući znanje i iskustvo, ali predstavlja i neku vrstu pripreme za neke daljnje profesionalne i društveno-aktivističke izazove koji slijede svima nama.

Vjerujemo da je ispred Josipa uspješna karijera i želimo mu sreću u njenom nastavku. Na samom kraju našeg razgovora pitali smo ga isplati li se u Hrvatskoj boriti za bolje sutra i mogu li se vidjeti rezultati rada, a Josip je i poslao poruku mladima koji čitaju ovaj razgovor.

Ovo je možda pitanje od “milijun dolara”, ali zasigurno se isplati boriti. Preporučio bih svim mladima, u kojem god području bili, da prije svega razvijaju svoje vještine i znanja kako bi kasnije mogli kvalitetno živjeti od svog rada, ali da pritom ne zanemaruju razvoj svojih karakternih osobina. Da prate što se odvija u njihovoj okolini i da budu dio nje kako bi sada ili s vremenom kao odgovorni građani mogli postati aktivni sudionici u politici, civilnom društvu ili nekom drugom dijelu zajednice. Da bi znali prepoznati koje su kvalitetne osobine predstavnika vlasti, a pritom znali kazniti one koji se neodgovorno ponašaju za vrijeme dok smo im mi delegirali pravo upravljanja nad našim sredstvima. Za kraj, možda i najbitnije, od najmanjeg prema najvećem, da bi svojim malim osobnim postupcima pokušali mijenjati svoju najbližu okolinu i njihove navike i na taj način s vremenom mijenjali navike cijele naše zajednice na bolje.

Josipu zahvaljujemo na razgovoru za portal mimladi.hr i želimo mu uspješan nastavak karijere, kao i uspješan mandat njegovim nasljednicima na poziciji mladih delegata pri UN-u. A vas, dragi naši mladi čitatelji, ohrabrujemo da se društveno i politički angažirate jer, kako je Josip spomenuo, promjene kreću upravo s vama!