Kratki pregled
Početkom srpnja Europski parlament usvojio je „Rezoluciju o odluci Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju prava na pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama i potrebi za zaštitom prava na pobačaj i zdravlja žena u EU-u“.
Kao što iz samog naziva proizlazi, Rezolucijom se kritizira odluka Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022., kojom je presuđeno da Ustav SAD-a ne sadrži pravo na pobačaj i kojom je odluka o pobačaju vraćena u nadležnost saveznih država. Osim što kritizira navedenu odluku, Europski parlament kritizira i niz država Europske Unije, među kojima i Hrvatsku, navodeći da se u Hrvatskoj „uskraćuje pristup skrbi povezanoj s pobačajem.“ Nadalje, izražava se i zabrinutost zbog „nazadovanja u području prava žena te seksualnog i reproduktivnog zdravlja“. Rezolucijom se ide i korak dalje te se navodi da pobačaj predstavlja temeljno ljudsko pravo, te da ga je potrebno uvrstiti u Povelju Europske unije o temeljnim pravima, dodajući da „svatko ima pravo na siguran i zakonit pobačaj“.
Rezolucija je usvojena s 324 glasa za, 155 protiv i 38 suzdržanih.
Unatoč činjenici da nijedna rezolucija nije pravno obvezujuća, pa tako ni ova, ipak je važna jer njome Europski parlament jasno iskazuje svoje stajalište o ovom važnom pitanju, te ujedno njome nastoji utjecati na države članice.
Niz problematičnosti
Rezolucija je problematična iz više razloga.
Prvi i osnovni je taj što pobačaj predstavlja kao pravo, štoviše, kao temeljno pravo, te ga kao takvog nastoji uvrstiti u Povelju Europske unije o temeljnim pravima, pritom ne pružajući valjane razloge zašto bi predstavljao pravo, kamoli temeljno.
Što znači „temelj“ i koja su to temeljna ljudska prava? Riječ „temelj“ dolazi od grčke riječi θεμείλια i znači „položeni, donji dio (čega)“,[1] dakle ono na čemu nešto počiva, na čemu se nešto dalje gradi. Imajući u vidu navedeno, ako nema temelja, odnosno u ovom slučaju života, s pravom se možemo zapitati na čemu će onda počivati bilo koje drugo ljudsko pravo, primjerice pravo na slobodu, jednakost, slobodu savjesti, mišljenja, vjeroispovijesti ili pravo na izbor, na koje se mnogi vole pozivati?
Stoga je tvrdnja da je pravo na pobačaj temeljno ljudsko pravo pogrešna i nelogična, a i u suprotnosti sa spomenutom Poveljom, koja u čl. 2. prepoznaje pravo na život kao temeljno pravo.
Još jedan od razloga problematičnosti Rezolucije je što se njome, iako se u uvodu poziva na Povelju (koja poznaje pravo na slobodu mišljenja), pokazuje netrpeljivost, iskrivljuje pojmove i etiketira skupine koje zagovaraju pravo na život i djeluju u skladu sa svojim uvjerenjima, pa se tako Rezolucijom „izražava zabrinutost zbog mogućeg priljeva novca za financiranje … i skupina protiv prava na izbor u svijetu“.
Konačno, nadovezujući se na navedeno, Rezolucija je, iako nije pravno obvezujuća, u svojoj biti totalitarna. Naime, njome Europski parlament, prekoračujući svoje ovlasti, pokušava zadirati u zakonodavstvo ne samo svake države članice EU nego i u zakonodavstvo SAD-a (što je potpuno nelegitimno), i nametnuti svoj stav o pitanju koje zakonodavac svake države ima autonomiju sam urediti.
Hrvatska – što nas očekuje nakon Rezolucije?
Kao što smo imali prilike vidjeti, u Hrvatskoj su rasprave o pobačaju bile aktualne i prije donošenja Rezolucije, posebice zbog slučaja Čavajda, pa je tako 40 zastupnika Hrvatskog sabora pokrenulo inicijativu da se u Ustav unese odredba o „pravu žene na izbor o rađanju“ odnosno odredba o „pravu“ na pobačaj, no Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav odbio je navedeni prijedlog. Ipak, nema sumnje da će, unatoč tome što navedeni prijedlog nije prošao, mnogi zastupnici ustrajati na uvođenju pobačaja u Ustav, posebno nakon izglasavanja Rezolucije, na koju će se često pozivati i koja će zasigurno dati vjetar u leđa njihovim nastojanjima.
Sandra Tica
[1] https://hrcak.srce.hr/file/252883
