Izazovi odrastanja mladih i povezanost s depopulacijom
Početkom druge polovice prošlog stoljeća prijelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslu dob u većini industrijaliziranih zemalja uglavnom su obilježavala tri ključna životna događaja: završetak školovanja, zapošljavanje i zasnivanje obitelji. Ti događaji su se najčešće odvijali brzo, jedan za drugim, prije 25. godine života. Međutim, od sedamdesetih godina dolazi do pojave novih demografskih ponašanja, poput kohabitacije, samačkog života, života bez djece i izvanbračnog roditeljstva, koja postaju sve češća i prihvaćenija, čime je proces tranzicije u odraslu dob postao složeniji nego ranije. Zbog svega toga se promijenila i kronologija važnih životnih događaja. Završetak formalnog obrazovanja, pronalazak plaćenog posla, odlazak iz roditeljskog doma u vlastiti stambeni prostor, sklapanje braka i roditeljstvo se odgađaju za kasniju dob i počinju se odvijati nestandardnim redoslijedom1.
Općenito, današnje mlade generacije, za razliku od ranijih generacija, žive i odrastaju u uvjetima veće socioekonomske nesigurnosti. To je ponajviše prisutno u zemljama Južne Europe u kojima veliki broj mladih zbog otežanog rješavanja stambenog pitanja, nesigurnih radnih uvjeta i produljenog obrazovanja živi s roditeljima čak i u tridesetim godinama života. Stoga odgoda životnih događaja poput završetka školovanja, zapošljavanja i zasnivanja obitelji izravno može dovesti do neostvarenja fertilnih namjera i povećanja udjela ljudi bez djece1. Najnoviji podaci Eurostata potvrđuju da mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom tek s 33. godine (33,3). Jedino mladi u Portugalu roditeljski dom napuštaju kasnije (33,6). To je u suprotnosti s mladima u Sjevernoj i Zapadnoj Europi gdje se roditeljski dom napušta puno ranije (primjerice u Finskoj s 21,2 ili Belgiji s 23,3)2.
Navedeno se može objasniti utjecajem jačih međugeneracijskih obiteljskih veza i slabije individualističke kulture u zemljama Južne Europe naspram zemalja Sjeverne i Zapadne Europe1. Dakle, odgovor na pitanje s početka teksta (Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama?) može se sažeti u današnjem načinu života i rada svojstvenom po socioekonomskoj nesigurnosti, prvenstveno vezanoj uz nesigurno tržište rada. Istraživanja potvrđuju da je to uzrokovano globalizacijskim procesima i tehnološkim promjenama koje su nastupile zadnjih desetljeća1. Zbog svega toga se i javlja potreba za kvalitetnom obrazovnom, stambenom i obiteljskom politikom, kao i politikom zapošljavanja, ponajviše jer izravno utječu na migraciju i fertilitet.
U konačnici, kasnije osamostaljivanje mladih u uvjetima depopulacije (njihovog manjeg broja i udjela) dovodi u pitanje njihov utjecaj na javne politike, odnosno uspješnost daljnjeg suočavanja mladih s socioekonomskom nesigurnosti. Ako je sve veći udio starijeg stanovništva, to znači i da će izbori vjerojatnije presuditi u smjeru onih političkih opcija koje su usmjerene na javne politike za starije stanovništvo. Zato se, uz kvalitetne javne politike, javlja potreba za većim angažmanom mladih u zajednici te njihovom većom političkom participacijom. Tko može, dakle, poboljšati položaj mladih i percepciju o njima u društvu ako neće oni sami?
Uloga mladih u budućem razvoju Hrvatsku
Nedavno provedeno istraživanje Svjetskog saveza mladih Hrvatska pokazalo je da 58,0 % ispitanih mladih uvijek glasuje na parlamentarnim izborima, 65,0 % uvijek glasuje na predsjedničkim, a 60,0 % uvijek glasuje na lokalnim izborima, dok se udio onih koji nikada ne glasuje kreće od 7,0 do 9,0 % ovisno o vrsti izbora3. Budući da je navedeno istraživanje provedeno na nereprezentativnom uzorku, za usporedbu može poslužiti istraživanje Instituta za društvena istraživanja koje je pokazalo da bi 47,0 % mladih, da se izbori održavaju danas (odnosi se na trenutak provođenja istraživanja), izašlo i glasovalo. Osim toga, isto istraživanje je pokazalo da se 56,0 % mladih potpuno ili uglavnom slaže s tvrdnjom da je dužnost svakog građanina u demokraciji da glasuje na izborima4. U svakom slučaju, pozitivno je što dio mladih glasuje na izborima i da su svjesni važnosti političke participacije, no slaba spremnost na izlazak na izbore ne može biti zadovoljavajuća za budućnost hrvatske demokracije.
Važnost veće političke participacije mladih je i mogući utjecaj na odluku o iseljavanju iz Hrvatske. Rezultati istraživanja Svjetskog saveza mladih Hrvatska su pokazali da je statistički značajna razlika u želji za iseljavanjem ovisno o tome koliko često sudionici glasuju na izborima. Preciznije, na primjeru parlamentarnih izbora vidljivo je da najveću želju za iseljavanjem imaju oni mladi koji rijetko glasuju ili nikad ne glasuju. S druge strane, najmanju želju za iseljavanjem imaju oni koji najčešće ili uvijek glasuju3.
Isto istraživanje pokazalo je značaj djelovanja mladih u udrugama, političkim strankama, kulturno-umjetničkim društvima i vjerskim zajednicama u prilog demografskoj revitalizaciji. Tako ispitanici koji su članovi pojedine udruge, između ostalog, u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu te želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji nisu članovi udruga. Nadalje, ispitanici koji su članovi neke političke stranke u prosjeku žele manje iseliti od onih koji to nisu. Što se tiče članstva u kulturno-umjetničkom društvu, ispitanici koji su članovi istih vjerojatnost iseljavanja procjenjuju statistički značajno višom, što je svakako povezano s perspektivom mladih u ruralnim područjima. Kada je riječ o ispitanicima koji su pripadnici određene vjerske zajednice u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu, žele imati prvo dijete u prosjeku ranije od onih koji nisu članovi vjerske zajednice. Također, oni želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji ne pripadaju vjerskoj zajednici, ali i procjenjuju da je manja vjerojatnost iseljavanja od onih koji nisu članovi vjerske zajednice3.
Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da društveni angažman i politička participacija mladih mogu imati izravan utjecaj na demografske trendove. Dakako, njihove želje se ne moraju ostvariti, što uglavnom pokazuju objektivni pokazatelji, ali to još jednom potvrđuje važnost kvalitetnih javnih politika i poticajnog okruženja u kojem će se mladi moći ostvariti i doprinijeti zajednici. Jedan od mogućih oblika društvenog angažmana i političke participacije, pored navedenih, je i djelovanje mladih u Savjetu za mlade, međuresornom savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske sa zadaćom sudjelovanja u razvoju javnih politika za mlade5, kao i savjetima mladih regionalne i lokalne razine, savjetodavnim tijelima koja promiču i zagovaraju prava, potrebe i interese mladih na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini6. Usprkos zakonskoj obvezi osnivanja, većina jedinica lokalne i regionalne samouprave danas nema osnovan Savjet mladih7. Ipak, nadolazeće izmjene i dopune Zakona o savjetima mladih, kao i dugo očekivani Nacionalni program za mlade8 trebali bi utkati put boljim prilikama i većim mogućnostima za mlade, poboljšanju njihovog položaja i općoj dobrobiti za društvo.
Potreba za kvalitetnim javnim politika i poticajnim okruženjem
Budućnost Hrvatske neizvjesna je zbog činjenice da se depopulacija i starenje stanovništva odražavaju na sve aspekte života. K tome treba uzeti u obzir da današnji mladih odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti. Oni su danas sve duže u sustavu obrazovanja, kasnije ulaze na tržište rade i teže se osamostaljuju od roditelja.
Sve navedeno navodi na zaključak da je mlade potrebno što prije prepoznati kao buduće nositelje razvoja Hrvatske te ih ispravno usmjeriti prema preuzimanju društvenih uloga. Na kraju, nositelji državne, regionalne i lokalne vlasti nužno će trebati osmisliti kvalitetne javne politike i stvoriti poticajno okruženje da bi zadržali mlade u Hrvatskoj kako bi oni na tim temeljima zaista mogli ostvarili svoj puni potencijal i doprinijeti razvoju zemlje.
Tekst je dio članka koji je izvorno objavljen u časopisu Perspektive u izdanju Zaklade Konrad Adenauer.
Literatura i izvori
1 Čipin, I., i Međimurec, P., 2021: Kako su odrastale europske generacije? Demografski i socioekonomski događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob u Europi, Revija za sociologiju, 51(3), str. 461-493.
2 Eurostat, 2021, Age of young people leaving their parental household, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?oldid=494351#Geographical_differences
3 Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH), 2022: Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji, https://issuu.com/wyacroatia/docs/ssmh_motivacija_mladih_za_migracijom_i_zasnivanjem
4 Gvozdanović, A., Ilišin, V., Adamović, M., Potočnik, D., Baketa, N., Kovačić, M., 2019: Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.. Zagreb, Friedrich Ebertt Stiftung.
5 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjet za mlade VRH, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjet-za-mlade-vrh/4068
6 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjeti mladih, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjeti-mladih-4069/4069
7 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2021: Izvješća o savjetima mladih, https://demografijaimladi.gov.hr/UserDocsImages/Broshure/Godi%C5%A1nje%20izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20pra%C4%87enju%20provedbe%20Zakona%20o%20savjetima%20mladih%20u%202020.%20godini.pdf
8 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Nacionalni program za mlade, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/nacionalni-program-za-mlade-4072/4072
