Mladi su budući nositelji razvoja Hrvatske
Mladi se tijekom odrastanja susreću s brojnim izazovima. Proces preuzimanja trajnih društvenih uloga koji prati njihovo odrastanje pod utjecajem je, s jedne strane, individualnih težnji i nastojanja da se ostvare u odabranim društvenim ulogama te, s druge strane, društva u kojem žive, odnosno društvenog očekivanja da uspješno usvoje društvene vrijednosti i ponašanja kojima će doprinijeti društvenoj stabilnosti i kontinuitetu te povećanju razvojnih i drugih kapaciteta društva1.
Polazeći od toga, zbog razumijevanje potreba, problema i potencijala mladih važno je istaknuti da svaka nova generacija mladih sazrijeva u općim društvenim uvjetima koji se znatno razlikuju od onih u kojima su odrastale ranije generacije mladih2. Nove tehnologije koje su na raspolaganju svakoj idućoj generaciji mladih mijenjaju njihov dosadašnji način života, otvaraju brojne mogućnosti i pokreću nove trendove. Stoga dinamični društveni, ekonomski i politički procesi izravno utječu na njihove živote i tranziciju u odraslu dob. Pritom su posebno izazovna razdoblja ekonomskih kriza, pandemija, prirodnih katastrofa, ratova i dr. Odrastanje mladih u Hrvatskoj posljednjih desetak godina bilo je obilježeno upravo takvim pojavama, prvenstveno recesijom od 2009. do 2015. i pandemijom koja traje od 2020., a čije posljedice imaju globalne razmjere. Tome se može dodati rat u Ukrajini 2022. čije će se posljedice neizravno odraziti na živote mladih u Hrvatskoj. Također, neizostavne su poplave 2014. i potresi 2020. čije su posljedice, iako regionalnih razmjera, utjecale na živote brojnih mladih. U skladu s tim, stvaranje poticajnog okruženje za razvoj potencijala mladih radi podizanja kvalitete njihovog života i njihove optimalne društvene integracije, što je cilj Nacionalnog programa za mlade3, neophodno je zbog dugoročne dobrobiti za društvo i ekonomiju.
Cilj je ovoga rada analizirati promjenu broja i udjela mladih po županijama prema posljednjem popisu stanovništva, njihov položaj u hrvatskom društvu i ulogu u budućem razvoju Hrvatske u uvjetima depopulacije i socioekonomske nesigurnosti. Svrha je ovoga rada osvijestiti važnost prepoznavanja potencijala mladih i ulaganja u kvalitetu njihova života zbog neizbježne depopulacije i demografskog starenja. Zbog manje istraženosti ove tematike, valja napomenuti da ovaj tekst predstavlja polazište za buduća promišljanja i istraživanja o temama mladih i demografskih izazova.
Depopulacija u Hrvatskoj
Činjenica da ekonomski, socijalni, zdravstveni, obrazovni, prostorni, povijesno-politički, socio-psihološki i drugi čimbenici tijekom nekog razdoblja djeluju na razvoj stanovništva pojedine zemlje4 trebala bi u središte javnih politika pojedine države staviti upravo mlade zato što će oni u budućnosti biti roditelji, zaposlenici, porezni obveznici, potrošači i općenito nositelji razvoja i napretka društva. Objašnjenje takve tvrdnje leži u duboko i široko rasprostranjenoj depopulaciji Hrvatske koja ugrožava sve aspekte funkcioniranja socijalne države, ekonomije i tržišta rada. Dakako, neće svi današnji mladi živjeti u Hrvatskoj i istodobno postati roditelji, no većina njih to ipak želi5. Upravo zbog toga trebaju postojati kvalitetni životni uvjeti te poticajna okolina koja će ih podržati da to i ostvare. Doduše, takve težnje moguće je problematizirati sljedećim pitanjem: Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama? Odgovor na to pitanje slijedi u nastavku teksta.
Prirodno smanjenje stanovništva (više živorođenih od umrlih) znatno je pod utjecajem ekonomsko-socijalnih, psiholoških i kulturoloških čimbenika, dok je negativni migracijski saldo (više iseljenih od doseljenih) pretežno pod utjecajem čimbenika društveno-ekonomskog razvoja4. Zbog toga je stanovništvo Hrvatske, kao i stanovništvo u zapadnoeuropskim zemljama, preko šest desetljeća obilježeno glavnim demografskim procesima – depopulacijom i starenjem stanovništva, odnosno smanjivanjem stope porasta ukupnog broja stanovnika4. Pritom valja istaknuti da se demografski procesi razlikuju po smjeru i intenzitetu pa se Hrvatska danas nalazi među europskim zemljama s najlošijim demografskim pokazateljima, a posebno se ističu nizak fertilitet, demografsko starenje i iseljavanje6 7.
Naposljetku, demografski trendovi povlače za sobom mnoge društvene i ekonomske izazove: manje potencijalnih poreznih obveznika znači i manje prihoda središnje države za uzdržavano stanovništvo; manjak radne snage mogao bi smanjiti ionako loš životni standard umirovljenika; manji broj stanovnika smanjuje osobnu potrošnju zbog čega slabi ekonomski rast; manje živorođenih utjecat će i na manji broj učenika, odnosno smanjenje broja nastavnika, profesora, itd.8
Broj i udio mladih u Hrvatskoj po županijama prema Popisu stanovništva 2021.
Mladi u Hrvatskoj osobe su od navršenih 15 do navršenih 30 (odnosno 29) godina života. Međutim, valja naglasiti da granice određivanja nisu jedinstvene. Suglasje je postignuto oko određivanja donje granice na 15. godinu života, dok se gornja granica najčešće zaustavlja na 30. godini, ali s tendencijom pomicanja granice do 35. godine života. Podizanje granice mladosti je, između ostalog, uvjetovano produženjem prosječnog životnog vijeka stanovništva i duljim zadržavanjem sve većeg broja mladih u obrazovnom sustavu9. Ove definicije valja razlikovati od demografskih. Naime, demografska teorija mladim stanovništvom smatra osobe u dobi do 14. ili 19. godine života10.
Prema trenutno11 dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, rezultati popisa stanovništva govore da u Hrvatskoj živi 618.054 mladih u dobi od 15 do 29 godina, što je 15,9 % od ukupnog stanovništva Hrvatske. Za usporedbu, najviši udio mladih imaju Požeško-slavonska (17,1 %; 10.994), Brodsko-posavska (17,0 %; 22.244), Splitsko-dalmatinska (17,0 %; 72.350) i Vukovarsko-srijemska županija (16,9 %; 24.371)11.
Udio mladih manji od nacionalnog prosjeka imaju Sisačko-moslavačka (15,3 %; 21.446), Ličko-senjska (15,0 %; 6.433), Šibensko-kninska (14,9 %; 14.353), Karlovačka (14,2 %; 16.003), Primorsko-goranska (13,5 %; 36.094) i Istarska županija (13,5 %; 26.475)11. Iako među županijama postoje razlike u udjelu mladih u ukupnom stanovništvu, u svim županijama je udio mladih poprilično nizak.
Prethodno potvrđuje usporedba s podacima iz ranijih popisa stanovništva. Premda se metodologija popisivanja stanovništva s vremenom mijenja, za potrebe ovoga rada dovoljno je istaknuti promjenu postotnih udjela mladih u dobi 15-29 godina između popisa 2001. i 2021. Naime, popisom 2001. u Hrvatskoj je utvrđen broj od 898.734 mladih u dobi 15-29 godina odnosno 20,3 % ukupnog stanovništva. Prema tome, u navedenom razdoblju broj mladih u toj dobi smanjen je za čak 280.680 odnosno 4,4 %. S jedne strane, zanimljivo je primijetiti da najveći relativni pad bilježe ekonomski razvijeniji dijelovi Hrvatske, posebice Istarska (-6,6 %) i Primorsko-goranska županija (-6,5 %)11 12. Objašnjenje za to svakako leži u dobnoj strukturi tih županija, što može biti vezano i uz povoljna prirodno-geografska obilježja prostora koji su važan čimbenik kvalitete života starijeg stanovništva.
Nadalje, vidljivo je da manji relativni pad imaju županije koje su posljednjih godina imale značajnu emigraciju, posebice slavonske županije. Štoviše, najmanji relativni pad ima Ličko-senjska županija (-1,9 %)11 12. Objašnjenje za to također je vezano uz dobnu strukturu stanovništva tih dijelova Hrvatske. Na primjeru slavonskih županija valja imati na umu povoljniju dobnu strukturu stanovništva, što je u suprotnosti od Ličko-senjske županije koja je demografski ispražnjena desetljećima prije.
U uvjetima depopulacije i starenja stanovništva, takvo stanje predstavlja poseban razvojni izazov Hrvatske. Ponajviše to vrijedi za slabije razvijene dijelove Hrvatske među kojima su velikim dijelom ruralna područja. To će se izravno odraziti na bioreprodukcijske, obrazovne i radne potencijalne, što će nesumnjivo zahtijevati reformiranje (pa i redefiniranje) javnih sustava utemeljenih na međugeneracijskoj solidarnosti. Osim toga, imajući na umu smjerove unutarnje migracije (prema Zagrebu i makroregionalnim središtima), mnoge županije će uslijed manjka mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje ostati bez ljudskog kapitala koji je potreban za ekonomski rast i razvoj te ukupan društveni napredak.
Tekst je dio članka koji je izvorno objavljen u časopisu Perspektive u izdanju Zaklade Konrad Adenauer.
Literatura i izvori
1 Gvozdanović, A., Ilišin, V., Adamović, M., Potočnik, D., Baketa, N., Kovačić, M., 2019: Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.. Zagreb, Friedrich Ebertt Stiftung.
2 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Mladi, https://demografijaimladi.gov.hr/mladi-5987/5987
3 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Nacionalni program za mlade, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/nacionalni-program-za-mlade-4072/4072
4 Wertheimer-Baletić, A., 2017: Demografski procesi u Hrvatskoj i u zapadnoeuropskim zemljama – razlike, sličnosti i specifičnosti, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, (529=52), str. 1-28.
5 Što se tiče iseljavanja, rezultati istraživanja koje je Institut za društvena istraživanja proveo tijekom siječnja, veljače i ožujka 2018. na reprezentativnom uzorku od 1500 mladih u dobi od 14 do 29 godine pokazuje da 63,0 % mladih ne namjerava iseliti iz Hrvatske (https://library.fes.de/pdf-files/bueros/kroatien/15291.pdf). Kada je u pitanju želja za imanjem djece, rezultati istraživanja koje je proveo Svjetski savez mladih Hrvatska tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca 2021. na prigodnom uzorku od 660 mladih u dobi od 18 do 30 godina pokazuju da svega 11,7 % mladih ne želi imati djecu (https://issuu.com/wyacroatia/docs/ssmh_motivacija_mladih_za_migracijom_i_zasnivanjem).
6 Ivanda, K., 2017: Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize 8 (31), 10-15.
7 U Hrvatskoj je posljednjih deset godina u kontinuitetu prisutan veći broj umrlih od živorođenih (prirodno smanjenje stanovništva) i veći broj iseljenih od doseljenih (mehaničko smanjenje stanovništva), što rezultira ukupnim smanjenjem stanovništva koje je potvrđeno nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva.
8 Čipin, I., i Međimurec, P., 2017: Fertilitet i obiteljska politika u Hrvatskoj, Političke analize, 8(31), str. 3-9.
9 Bušljeta Tonković, A., Puđak, J., 2021: Organizacije mladih i za mlade u ruralnoj Hrvatskoj: Studija slučaja Ličko-senjske i Zadarske županije. Elaborat.
10 Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.
11 Državni zavod za statistiku još uvijek obrađuje podatke prikupljene popisom stanovništva. Dosad su objavljeni podaci za popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice po županijama, gradovima, općinama, naseljima i gradskih četvrtima Grada Zagreba te stanovništvo prema starosti i spolu po županijama.
12 Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Arhiva, Popis stanovništva 2001, https://web.dzs.hr/arhiva.htm
