Svijet danas ima ljudi više no ikada u povijesti i za vrijeme čitanja ove rečenice, svjetska se populacija povećala za još 15 do 20 osoba.
Koliko je brzo rastao broj stanovnika kroz povijest?
Prema procjenama povjesničara na Zemlji je 1804. godine živjelo milijardu ljudi. Do druge je milijarde trebalo proći više od 100 godina te je ta brojka ostvarena 1927. godine. Do treće je milijarde bilo potrebno samo 33 godine te je ta brojka prijeđena 1960. godine. Broj godina do svake sljedeće milijarde poprilično se smanjuje te se procjenjuje da će populacija na Zemlji 2023. godine probiti 8 milijardi. Zbog tako velikog rasta opravdano se javlja pitanje koliko ljudi maksimalno može živjeti na Zemlji, a da ima dovoljno resursa za sve. No koliko je zapravo velika brojka od 8 milijardi?
Osam se milijardi možda čini kao jako velika brojka, ali probajmo je staviti u slikoviti kontekst. Recimo da su se svi ljudi svijeta okupili na istome mjestu, rame uz rame i da svaka osoba ima metar kvadratni što joj je više nego dovoljno da se okrene oko svoje osi. Da se takvo okupljanje stvarno dogodi, populacija cijeloga svijeta stala bi u Slavoniju i još bi ostalo mjesta za 4 milijarde ljudi. Nameće se pitanje je li problem Zemlje stvarno prevelik broj ljudi ili je problem u načinu odnošenja ljudi prema Zemlji?
Imamo li dovoljno hrane?
Krenimo s jednom stvari koja nam je možda najpotrebnija za život, to je hrana. U zadnjih 40 godina Zemlja je izgubila čak trećinu obradivih površina. Većina obradivih površina izgubila se zagađenjem, erozijom zbog deforestacije ili pretjeranom upotrebom gnojiva te se većinom pretvorila u pustinju. Globalna procjena kaže da će se do 2050. godine površina poljoprivrednih zemljišta povećati za 18%, skoro u potpunosti na teritorij šuma, te će se ukupna količina potencijalnih obradivih površina na Zemlji nastaviti rapidno smanjivati. Te brojke postavljene su pod uvjetom da se ljudske navike neće promijeniti, no potrebno je ukazati na to koliko zapravo postoji prostora za napredak, a ne zahtijeva uništavanje Zemlje.
Prema izvješću UN-a iz 2021. – godišnje se baci 900 milijuna tona hrane. U izvješću stoji da skoro 50% proizvedenog voća i povrća biva neiskorišteno te bačeno u smeće. Da se hrana koja je bačena svake godine stavi u kamione i da ti kamioni stanu jedan iza drugoga tako da se diraju branicima, napravili bi 7 krugova oko ekvatora te bi se, ako se gleda unos kalorija prosječne osobe u Americi, time moglo nahraniti milijardu Amerikanaca. Kad smo već kod Amerikanaca, bitno je napomenuti da se oko 40% Amerikanaca medicinski gledano smatra blago pretilima, a njih 18% jako pretilima. Također je potrebno spomenuti da se unos kalorija po osobi po danu u SAD-u od 1995. godine do danas povećao s 1.850 kalorija na 2.154 kalorije.
Možemo zaključiti da veliki problem nedostatka hrane nije zato što hrane nema dovoljno za siromašne, nego zato što postoji neumjerenost kod onih koji je imaju, a brojke to jasno dokazuju.
Izrael kao primjer uspjeha u teškim okolnostima
To da će ukupna količina hrane na svijetu možda već u skorijoj budućnosti biti problem je istina, ali politike poput kineske politike jednog djeteta nisu rješenje. To je potpuno krivi pristup problemu i podcjenjivanje svih ljudi na Zemlji. Kao primjer uspjeha u teškim okolnostima možemo navesti Izrael, u koji su Židovi pobjegli za vrijeme Drugog svjetskog rata te su od naroda koji je gladovao postali tehnološka velesila s najnaprednijom poljoprivredom na svijetu čiji se izumi danas koriste u cijelom svijetu.
Oni su savršen primjer da su ljudi sposobni za sve ako su odvažni i djeluju kao cjelina. Izrael je pokazao da mala skupina ljudi može napraviti puno, a možemo samo sanjati koliki potencijal tek leži u 8 milijardi ljudi kad bi svi narodi imali takav mentalitet. Naravno svaki takav uspjeh uključuje i žrtvu, bilo u obliku rada za druge ili jednostavno umjerenosti u jelu i piću. Pitanje je jesmo li spremni promijeniti svoj stil života da bismo pomogli onima kojima vjerojatno nikada nećemo ni znati ime jer su na drugom kraju svijeta ili jednostavno dolaze poslije nas. Upravo je stoga važno raditi na edukaciji ljudske populacije o tome da postoje i druga rješenja osim kontrole populacije. Za kraj donosimo poruku dobitnika Nobelove nagrade za mir i jednog od najzaslužnijih ljudi za uspjeh Izraela, Shimona Peresa: “Nema mjesta za male snove.”
Toni Oštrić
Izvori:
https://en.wikipedia.org/wiki/Obesity_in_the_United_States
https://www.bbc.com/news/science-environment-56271385
