2. travnja održava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Tekst koji trenutno pišem zapravo želi izbaciti autizam iz središta i u njega staviti jednog dječaka na pragu odraslosti, pubertetliju s kojim surađujem zadnjih godinu dana i osobu koja mi mijenja život nabolje. Kako mu to uspijeva? Nemam pojma.
Ali da svijet ne uskratim za uvod članka, zašto pretpostavljamo kako nismo dovoljno svjesni da nam treba dan svjesnosti na svjetskoj razini? Prve stvari koje teoretski saznajem o samom autizmu datiraju negdje s prve godine fakulteta jer kasnije, stekla sam dojam, mi socijalni pedagozi ne trebamo znati previše o njemu. Čudno je kako je lako staviti čovjeka u kalup, podvući granicu između struka i reći nešto kao: “Ne, ti imaš samo agresivne ispade, ne možeš imati i Aspergera.” ili “Bavit ćete se problemima u ponašanju, a ne baš cerebralnom paralizom.” Zvuči glupo, zar ne?
Usuđujem se reći da mi kao društvo nismo svjesni. Svaki put kada samo zaključimo da je dijete lijeno, kada mislimo da nas ne razumije, kada se ljutimo kada istu stvar objašnjavamo 5. put i još moramo crtati, kada su nam u školi na kraju važnije ocjene, kada zanemarimo mentalno zdravlje, kada svaki dan za marendu dajemo krafnu ili pizzu pa se čudimo da su nam djeca bezvoljna i punašnij,… Da, sve je to na kraju povezano i mi nismo ni svjesni. Lako je podržati Svjetski dan osoba s Downovim sindromom oblačenjem rasparenih čarapica, ali za zalaganje za konkretne stvari potreban je sluh, trud i upornost, neka luda volja da se ide težim i dužim putem. Nisam bila svjesna ni ja kao pojedinac, a sasvim sigurno me treba još osvijestiti. Ovdje sam u povlaštenom položaju jer njemu to uspijeva. Ali, bojim se, što je s ljudima koji nemaju njega?
Upravo iz tog razloga želim vam ispričati našu priču.
Svaki je čovjek poseban i jedna priča za sebe. On se sakrio kada smo se prvi put upoznali. Priznajem, prilično se dobro skriva. Je li se sakrio od straha? Ne, igrao se. Tako je naša igra započela.
Ali tko sam ja njemu? Pomoć u učenju – sve na što vas taj pojam asocira. Nisam obitelj, već podrška/mentor/prijatelj koji je ponekad, zbog povezanosti sa školom, na crnom svjetlu. A ta škola je zbilja zeznuta stvar… Koliko god da je potrebna, može biti problematična djetetu koje se zbilja trudi, ali ne ide kako bi trebalo i to ne zato što neće ili ne zna, već samo zato što je potreban drugačiji pristup u redovnom programu.
Svatko je genijalac. Međutim, ako prosuđuješ ribu prema njezinoj sposobnosti da se penje uz drvo, ona će cijeli život provesti u uvjerenju kako je glupa.
nepoznati autor
Zato tvrdimo kako nam nema premca u ispunjavanju Google Docs-a za predmete poput kemije, povijesti, geografije, “geo zadnjeee” i raspravama na engleskom. Nakon lektira pročitanih prema unaprijed izračunatom broju stranica prema dostupnim danima, riješili smo sve kvizove po internetu i napravili vlastiti. Šivali smo, sadili grah, rezali boce i radili modele pluća. Ubacivali mini skečeve i izmislili novog papu koji je otišao u neki novi križarski rat. Smijali smo se i plakali. Bilo nam je lako, ali i teško. Često se i naša dva-tri sata sastoje od varijacija na tu temu.
U principu…
Sada znam da su petarde, psi i baloni zabranjena roba. Znam i da neću pogriješiti s Krašovim napolitankama. A ne znam i ne mogu zamisliti koliko još mogu saznati o igricama i programiranju.
Znam kada je potrebno pričati i samo pričati kako bismo došli do emocije, a znam i kada je potrebno šutjeti i samo biti. Zapravo, lažem, često kiksam na tom dijelu i u želji da napravim pravu stvar, dođem do većeg zida. Pa onda krećemo ispočetka. Uglavnom srušimo taj zid, ali zanemarit ćemo koliko je vremena za to potrebno.
Ono što želim ovdje ponovno napomenuti, mi nismo skupa 24 sata.
Što točno treba osvijestiti?
Ono što može svaki pojedinac bez da čeka pomake na nekim višim razinama jest biti spreman čuti i prihvatiti razlike. Ukoliko uložimo vlastito vrijeme u nekoga nećemo biti na gubitku. Jednostavno ne postoji računica za to.
Svakako možemo uložiti sve napore u to da se osobe s autizmom ne osjećaju izgubljeno, odbačeno, da ne misle da su glupe, lude i da je u njima velik i nerješiv problem. Jer nije, samo je potreban drugačiji pristup.
Ukoliko jednom sretnete osobu s autizmom, a vrlo vjerojatno jednom hoćete, ona je osoba i, bez obzira na težinu simptoma, vrlo vas dobro čuje. Vi ste oni koji u tom životu mogu napraviti razliku. A ona će sasvim sigurno napraviti razliku u vašem životu…
One bitne i provjerene stvari u vezi autizma možete saznati na sljedećim stranicama:
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/zdravlje-djece/dusevni-poremecaji/autizam
https://sveoautizmu.com/blog/upoznajte-se-s-autizmom/sto-je-autizam/
I pjesma koja mi ponekad služi kao podsjetnik tijekom težih trenutaka:
