Obrazovanje je ljudsko pravo, javno dobro i javna odgovornost. Upravo zbog toga Ujedinjeni narodi formiraju Međunarodni dan obrazovanja kako bi podigli svijest o važnosti kvalitetnog školskog obrazovanja koje će biti pristupačno za sve, u svim zemljama, svoj djeci i mladima. Cilj je omogućiti kvalitetno obrazovanje za svako dijete, a ponajviše za siromašna, nerazvijena i nepristupačna zemljopisna područja.
Opća skupština Ujedinjenih naroda 3. je prosinca 2018. usvojila rezoluciju kojom 24. siječnja postaje Međunarodnim danom obrazovanja. Prihvaćanjem ove rezolucije podiže se svijest o potrebi uvođenja pravednog i kvalitetnog obrazovanja koje je ključno za održivi razvoj.
Ideja je Međunarodni dan obrazovanja obilježiti na način da se svaka zajednica uključi u educiranje svojih učenika i društva o tome kako obrazovanje izgleda u nekim drugim dijelovima svijeta. Takvim bi se podizanjem svijesti o neravnopravnom obrazovanju poticala važnost obrazovanja i pristupa kvalitetnom obrazovanju. Cilj je Ujedinjenih naroda osigurati svakoj osobi kvalitetno obrazovanje, ali i omogućiti cjeloživotno obrazovanje za sve do 2030. godine.
Brojke pokazuju kako danas 262 milijuna djece i mladih nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, a čak 617 milijuna djece i mladih ne zna čitati niti rješavati osnovne matematičke zadatke. Tako, primjerice, Pakistan broji 23 milijuna djece između 5 i 16 godina koja nemaju pristup školskom obrazovanju. Razlog tomu su loše ekonomske prilike, loš obrazovni sustav i manjak učitelja te nepovoljan zemljopisni položaj. Europska je unija strategijom Europa 2020 postavila cilj povećati razinu obrazovanja u Europi, spriječiti rano napuštanje obrazovanja te povećati udio populacije koji će imati završeno visoko obrazovanje.
Pravo na obrazovanje
Pravo na obrazovanje zajamčeno je međunarodnim sustavom ljudskih prava, odnosno Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Time se svakom pojedincu omogućuje stjecanje znanja, vještina i vrijednosti. Pravo na obrazovanje također podrazumijeva i dostupnost obrazovnih ustanova te mogućnost izbora obrazovanja prema osobnim željama i potrebama svakog pojedinca. Katarina Tomaševski, prva izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za pravo na obrazovanje osmislila je teorijski okvir koji objašnjava što zapravo uključuje pravo na obrazovanje.
Prva točka prava na obrazovanje odnosi se na raspoloživost, odnosno osnivanje i financiranje što većeg broja različitih besplatnih odgojno-obrazovnih ustanova od strane države. Također, u Republici Hrvatskoj omogućeno je i pravnim i privatnim osobama samostalno otvaranje odgojno-obrazovnih ustanova.
Druga točka odnosi se na dostupnost, odnosno sprječavanje svake vrste diskriminacije i isključivanja pojedinaca iz obrazovnog programa na temelju spola, jezika, nacionalnosti, financijskih mogućnosti i sl. Osim toga, dostupnost uključuje i razumne cijene udžbenika, prijevoz učenika, nabavu materijala i prehranu te omogućavanje ulaska i boravka u školi djeci s invaliditetom.
Treća točka prava na obrazovanje odnosi se na prihvatljivost obrazovanja koje će se odvijati prema određenim standardima i određenoj kvaliteti.
Zadnja točka, prilagodljivost, odnosi se na obavezu države u prilagođavanju odgoja i obrazovanja svim grupama djece i mladih, a ponajviše za manjine, djecu s posebnim potrebama ili poteškoćama, izbjeglicama i sl.
Djeca iz siromašnijih obitelji u znatno većoj mjeri napuštaju obrazovanje čime si smanjuju mogućnost zapošljavanja i napredovanja. Stoga je obrazovanje ključan alat kojim sva djeca, a ponajviše djeca iz najranjivijih skupina, mogu jednakopravno sudjelovati u društvu i stvaranju gospodarskog, kulturnog i političkog života.
Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana obrazovanja bit će usmjereno na predstavljanje promjena koje je nužno poduzeti kako bi se stvorili bolji uvjeti obrazovanja. Razmatrat će se jačanje obrazovnih programa, njihova dostupnost, izazovi s kojima se susreću učitelji, a sve s ciljem stvaranja održivog razvoja te mirnije budućnosti.
