Ne, ovo nije još jedna klasična priča o obitelji.
Osjećate li da ste sami na svijetu? Da su vas ljudi koji su genetski modificirani da vas vole, podržavaju i pozitivno utječu na vaš život iznevjerili na svim frontama? Prekinuli ste kontakte s obitelji jer ne možete izdržati? Niste sami jer otuđenje od obitelji postaje pravni fenomen.
Klasična obitelj više ne postoji. Više ne postoji život u kojem se djeca od malena programiraju. Ako ih i ima, djeca podbace i priča postane još teža no što je. Svi imamo barem jednog poznanika koji je „razočarao“ svoje najbliže jer nije ispunio očekivanja.
Dijete koje nije ispunilo zadaću koja mu se nametnula i usadila u vrlo mladim godina jedino rješenje vidi u „bijegu od kuće“. Osjećaj manje vrijednosti, nezadovoljstva samim sobom, slušanje kritika u svakom trenutku u svakoj prostoriji obiteljske kuće u kojoj bi trebao vladati mir i razumijevanje postaje izrazito nepodnošljivo. Kada kap prelije čašu dolazi do rezanja sve komunikacije. U 21. stoljeću, u kojem se napokon psihički i emocionalni mir stavljaju na prvo mjestu, obuhvaća i mir sa sobom i s vlastitim životom. Taj se mir ne može postići ako je netko s vama konstantno nezadovoljan i ako vas uopće ne doživljava. Zbog toga se prekida svaka komunikacija s osobom koja vas čini nesretnom pa makar ona bila i vaš roditelj.
Ako čitajući ovaj tekst razmišljate kako ne znate niti jednu takvu osobu, promislite još jednom. Moramo priznati da smo svi pomno pratili Meghan Markle i princa Harryja koji su se odrekli plave krvi. Situaciju možemo nazvati epidemijom raspada obitelji.
Što je otuđenje obitelji?
Obiteljsko otuđenje događa se kada se barem jedan član obitelji namjerno udalji od barem jednog drugog člana obitelji zbog negativnog odnosa ili percepcije jednog od njih.
Istraživanja sugeriraju da najmanje 27% odraslih doživljava otuđenje obitelji koju započnu oni ili neki drugi član obitelji. To znači da gotovo 70 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama prijavljuje da su se otuđili od člana obitelji. Otuđenje se često temelji na tekućim problemima. Manje je vjerojatno da članovi obitelji iznenada odluče da žele distancu. Umjesto toga, ljudi izvještavaju o dugoj povijesti sukoba i negativnosti. Ipak, postoje slučajevi kada otuđenje može biti iznenadnije. Na primjer, ponekad roditelji mogu odbiti dijete ako se izjasni kao LBGTQ. Od najčešćih razloga za to je prošlo ili sadašnje zlostavljanje od strane roditelja, bilo emocionalno, verbalno, fizičko ili seksualno. Razvod je još jedan čest utjecaj, s posljedicama koje se kreću od toga da odraslo dijete „zauzme stranu“, do novih ljudi koji dolaze u obitelj kao što su polubraća i sestre ili očuh, što može potaknuti podjele i oko „financijskih i emocionalnih resursa“.
Faktor mentalnog zdravlja
Stručnjaci vjeruju da naša rastuća svijest o mentalnom zdravlju i tome kako toksični ili nasilni obiteljski odnosi mogu utjecati na našu dobrobit, također utječe na otuđenje. „Iako nema ničeg posebno modernog u obiteljskom sukobu ili želji da se osjećate izolirano od njega, konceptualiziranje otuđenja člana obitelji kao izraza osobnog rasta, kao što se to danas obično čini, gotovo je sigurno novo,” kaže Coleman. „Odluka o tome koje ljude zadržati u životu ili izvan njega postala je važna strategija.”
Uspon individualizma
Coleman tvrdi da se naš povećani fokus na osobnu dobrobit dogodio paralelno s drugim širim trendovima, kao što je pomak prema “individualističkoj kulturi”. Mnogi od nas se mnogo manje oslanjaju na rodbinu nego prethodne generacije. Ne tako davno, roditelji su kontrolirali ponašanje djece te njihove najvažnije odluke u životu, od školovanja do ženidbe.
Utjecaj otuđenja
Aktivno prekidanje osobnih veza razlikuje se od drugih vrsta gubitaka. Osim toga, ljudi gube praktične prednosti koje su dio obitelji: materijalnu podršku i osjećaj pripadnosti stabilnoj skupini ljudi koji se dobro poznaju. Čini se da su se mnogi otuđeni ljudi tijekom pandemije pogoršali osjećaj usamljenosti i stigme. Dok je Zoom bum omogućio nekim obiteljima da se osjećaju bliže i redovitije ostanu u kontaktu, nedavno istraživanje u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuje da su odrasli s prekinutim vezama bili svjesniji da propuštaju obiteljski život tijekom izolacije. Druge studije ukazuju na to da su Božić i vjerski festivali posebno izazovna razdoblja za otuđenu rodbinu.
Epidemija raspada obitelji
Otuđenje uzrokuje poseban oblik tuge, u kojoj se često polaže nada za reparaciju u vezi, čime se bol i tuga održavaju aktivnima i trajnima. Ponavljajući obrazac interakcije u kojem očekivanja praćena razočaranjem i frustracijom kada su ta očekivanja neispunjena, održavaju tugu. Kaže se da „krv nije voda“, no ako je krv zatrovana ipak je moramo očistiti da bismo uspjeli preživjeti.
Istina je da obitelj ne možemo birati, ali kao odrasli možemo odlučiti tko je u našim životima. Stoga obiteljski odnosi zauzimaju jedinstvenu poziciju u svačijem životu. S jedne strane postoji izazov u suočavanju s onima koji su mi dodijeljeni na isti način kao što je izazov u suočavanju s genima s kojima smo rođeni. S druge strane, možemo zauzeti stav da imamo mogućnost birati tko će biti u našem životu. Međutim, članstvo u obitelji je složenije od toga i manje je odabrano nego što bismo željeli misliti. Otuđenje ne prekida automatski vezu i ne proizvodi sreću. Ostavlja prazninu, prostor, sjenu, koja se može zanemariti, ali se ne zaboravlja. Ovaj trend može napredovati ili ostati isti. Obiteljski odnos će se ubuduće više temeljiti na sreći i osobnom rastu, a manje na naglašavanju dužnosti, obveza ili odgovornosti.
