Rob, ropstvo, robovlasništvo
Rob, ropstvo, robovlasništvo… riječi koje i samo napisane zvuče jako teško, a kada osvijestimo koliki je broj ljudi zapravo bio pokoran, služio i umirao bez dana slobode, tek je onda jasna težina navedenih riječi.
Rob je osoba koja u potpunosti ovisi o gospodaru, robovlasniku, koji može njime raspolagati kao sa svakom stvari. (preuzeto prema https://hjp.znanje.hr/)
Danas svjedočimo nedostatku slobode o kojoj sam već ranije pisala. Ropstvo se pojavilo još u najstarijim civilizacijama, a o robovima nas izvještava i Biblija. „Procvat“ ropstva dogodio se u 15. stoljeću kada su Europljani počeli trgovati afričkim stanovništvom, koje se prodavalo u Europu te Ameriku kako bi obrađivalo plantaže i radilo fizičke poslove bez osnovnih uvjeta za život. Masovni pokreti za ukidanjem ropstva počeli su se javljati koncem 18. stoljeća, a u spomen na to 2. prosinca u cijelome svijetu obilježava se Međunarodni dan ukidanja ropstva.
Afrička književnost i kolonizacija
Veliki sam obožavatelj afričke književnosti koja obiluje motivom ropstva, odnosno možemo reći da u toj književnosti prevladavaju tri tropa. To su odnos pisane i usmene književnosti, problematika kolonijalizma (u kojemu se kao glavni provlači motiv ropstva)i problematika nacionalizma.
Kolonizacija Afrike započela je u 15. stoljeću, a da bi se kolonizirao teritorij, potrebno je kolonizirati i ljude. Odnosno, govorimo o kolonizaciji uma i negativnim učincima na domorodačko stanovništvo, primjerice uništavanje kultura i tradicija, propast afričkih institucija i uništavanje kozmologija. Ipak, da sve ne bi bilo tako negativno, postoje i pozitivni učinci kolonijalizma, to su stvaranje tiska, čitateljske publike, opismenjavanje i moderno shvaćanje književnosti. Upravo zahvaljujući tome mi imamo mogućnost čitati romane koji govore o robovlasništvu i kolonizaciji.
Postoje četiri razdoblja afričke kolonizacije, a u ovom će se članku govoriti o prvome (od 15. do 18. stoljeća) i drugome (od 1820. do kraja 19. stoljeća) kada je razvijeno transatlantsko ropstvo nakon kojega je, koncem 19. stoljeća, došlo i do abolicije, odnosno ukidanja ropstva.
Povratak kući i dugo očekivana katarza
O transatlanskom ropstvu govori roman Yaae Giasi „Povratak kući“, jedna od mojih najdražih knjiga koju, ako niste, uvrstite u popis za čitanje.
Roman je to koji započinje prikazom obiteljskog stabla koje nam najavljuje da ćemo tijekom čitanja upoznati mnogo likova. Pratimo čak osam generacija dviju obitelji, a radnja teče tako da je jedno poglavlje posvećeno jednoj obitelji, a zatim drugo drugoj i tako do kraja romana. Jedan lik iz svake generacije priča svoju priču, a pripovjedačica selektira naraciju i sve do samoga kraja čitatelja drži u napetosti te on sam aktualizira priču.
Unutar priče susrećemo svjedočanstva o kupovini i izvozu roblja, o raznim nehumanim uvjetima u kojima su robovi čekali da ih nadređeni pošalju tamo gdje su potrebni (zajednička obavljanja nužde, 2000 ljudi smješteno u istoj prostoji i slično). Također, susrećemo rasizam, prikaz dogovorenog braka i svjedočanstvo koliko je život lakši ako ste rođeni s bijelom bojom kože. Progovara se o kolonizaciji i ratovima, a svemu je tomu kulisa Zlatna obala, britanska kolonija u Gvinejskom zaljevu, iz koje su u Ameriku prodavani Afrikanci. Pratimo život prodanih u Americi te dugo čekanu slobodu.
Na samome ćemo kraju osjećati gorak okus u ustima koji je prožet s pročišćenjem jer je posljednja generacija slobodna, neopterećena brigama koje su mučile prvu generaciju. Ipak nadamo se kako ta osma generacija nije zaboravila što su prošli njihovi preci i da će saznati mnoge stvari koje su ostale prešućene, a o kojima nam ovaj roman, iako fiktivan, vrlo vješto pripovijeda.
Upozorenje budućim generacijama
Ropstvo postoji i danas, najčešće u kontekstu prostitucije, ali i dužničko ropstvo koje obavljaju djeca. Više o svemu tome može se pročitati na službenim stranicama Human Rights Watch. Pojam modernog ropstva podrazumijeva prisilan rad i prisilu na brak. Sve ono o čemu nam pripovijeda Yaa Giasi i ostali autori koji su pisali o ropstvu, upozorenje je budućim generacijama i poziv u pomoć, poziv na buđenje kako se takve stvari ne bi ponovno dogodile, iako se nažalost još uvijek događaju.
