20. studenoga obilježava se Svjetski dan djece s ciljem podizanja svijesti o važnosti brige za dobrobit i zaštitu djece diljem svijeta. Kako obilježavanje ovog dana može pomoći odraslima u ispunjenijem življenju svakodnevice? Koje životne lekcije možemo naučiti od djece?
Djeca znaju biti radosna bez obzira na okolnosti
Pokazuju kako radost nije tek površni sentiment, već odluka bivanja u slobodi od utjecaja bilo kakvih nepogodnosti. Radost je stanje duše, ali one čiste, iskrene, jednostavne. Mnogi odrasli gube radost upravo jer su izgubili čistoću srca. Zato nam je potreban doticaj s djetinjom radošću koja prkosi svim neprilikama. Djeca nas mogu poučiti sposobnosti iskrenog radovanja životu i svemu što život nosi. Ne radi se o iracionalnoj utopiji gdje bismo se pravili slijepi na teškoće s kojima se susrećemo, već o svijesti da nijedna životna nedaća nema moć sama po sebi učiniti nas beznadnima, ukoliko se beznađu sami ne prepustimo.
Djeca dozvoljavaju ljepoti da ih oduševi
Iskreno ih fasciniraju njima nove i neobične stvari. Zdravo su neopterećeni, ne zamaraju se glupostima i ne gube vrijeme na stvari u kojima ne nalaze nešto njima lijepo. Znaju biti prisutni u trenutku što im omogućuje da vrlo dobro uočavaju ljepotu svijeta koji ih okružuje. Vode se intuitivnom sviješću da je ljepota ili bar potencijal za njezino razvijanje bitna sastavnica smislenog života. Stoga svakoj situaciji znaju pristupiti sa željom za otkrivanjem ljepote, a svaki odnos znaju oplemeniti svojom sposobnošću uživanja u njoj.
Djeca su poučljiva
Svjesna su da netko zna nešto bolje od njih samih. Ipak, vrlo su pronicljiva. Zbog čistoće vlastitog srca, jako dobro znaju prepoznati kvalitetu namjere drugih ljudi. Stoga odrasli zaista trebaju zaslužiti povjerenje djeteta. Djeca dobro balansiraju oprez i povjerenje s obzirom na njihove ograničene sposobnosti. Dovoljno su ponizni da traže pomoć kad im je potrebna i dovoljno jednostavni da je prihvate kad im je pružena. Vjeruju, ili se barem ponašaju kao da vjeruju, da od svake osobe koju susretnu mogu naučiti nešto novo i korisno. Podsjećaju nas na važnost međuljudskih odnosa u kojima se neprestance ostvaruje recipročno obogaćivanje znanjima svojstvenim jedinstvenosti svake pojedine osobe.
Djeca su iskreni tražitelji istine
Mudrija su nego što ih većina odraslih doživljava. Ne zadovoljavaju se površnim odgovorima na pitanja koja imaju o životu i svijetu. Osjećaju da postoji nešto više od turobne kolotečine u koju odrasli prečesto zapadaju. Nerijetko su oduševljeni otkrićima do kojih ih dovodi njihova znatiželja. Intuitivno osjećaju da nema ništa važnije nego živjeti u istini odnosa sa svijetom i ljudima oko sebe. Zato se ne zadovoljavaju prosjecima, u svemu traže nešto više. Djetinje traganje za istinom čisto je i iskreno, bez skrivenih interesa i bez straha da će im istina otkriti nešto što im se ne sviđa.
Ne boje se propitkivati stvarnost u kojoj se nalaze. Mnoge odrasle upravo strah sprječava u iskrenom traganju za istinom. Boje se da bi, kad bi zaista htjeli pogledati istini u oči, vrlo lako mogli otkriti da se njihov život sastoji od mnoštva pogrješnih odluka koje su donijeli jer su izgubili u sebi djetinji žar za življenjem u istini. Svjesni su da je život u istini težak, ne dozvoljava mlakost i samozavaravanje, iziskuje borbu i postojanost u potrazi koja traje cijeli život. Stoga je potrebna hrabrost dozvoliti djeci da nas podsjete kako iskreno tražiti put ispravnog življenja. Možda nam je upravo to sada najpotrebnije.
