Uvod
Rijetko tko je mogao zamisliti da će 2020. godina biti obilježena ograničenjem slobode kretanja ljudi, temeljnim načelom na kojem počiva građanstvo Europske unije1. Nakon što se početkom prošle godine na europskom tlu pojavila bolest COVID-19 uzrokovana SARS-CoV-2, sloboda kretanja ljudi naglo je ugrožena. Pojednostavljeno govoreći, čini se da europski građanin nikad nije bio u skučenijem prostoru otkad je masovnog turizma, deregulacije i liberalizacije (zračnog) prometa.
Cirkulacije i migracije na koje su dotad Europljani navikli, početkom prošle godine naglo su prestale. Da ne bi bilo zabune, migracija podrazumijeva sve promjene mjesta stalnog boravka, trajne ili privremene naravi na manju ili veću udaljenost unutar ili preko državnih i administrativnih granica, dok kod cirkulacije izostaje namjera promjene mjesta stalnog boravka te su one uglavnom kratkotrajne, učestale ili ciklične2. Drugim riječima, tih tjedana i mjeseci (ovisno o kojoj se zemlji radi) stanovništvo je prestalo seliti u potrazi za poslom, turistička putovanja se više nisu organizirala, kao ni i prekogranične kupnje. Europska unija doživjela je neočekivani scenarij. Umjesto otvorenosti i povezanosti svjedočili smo zatvorenosti i izoliranosti.
Migracije u 2020.
Tijekom prošle godine stupali su na snagu različiti režimi kretanja ljudi, no u cijelom ozračju nije došao do izražaja (prvenstveno zbog viška mortaliteta) podatak da se 2020. u Republiku Hrvatsku iz inozemstva doselilo 33.414 osoba, a da je istovremeno u inozemstvo odselilo 34.046 osoba3. Drugim riječima, malo tko je primijetio da je migracijski saldo stanovništva Republike Hrvatske s inozemstvom gotovo pozitivan, odnosno da iznosi svega -632, što je manje nego u 2009. kada je po prvi puta dobio negativni predznak (-1.472)4.
Gledajući migracijski saldo stanovništva prema spolu, zanimljivo je da muškarci bilježe pozitivan (2.984), a žene negativan predznak (-3.616). S druge strane, promatrajući isto prema dobi, negativan migracijski saldo zabilježen je samo za veliku dobnu skupinu 0-14 godina ( -1.832). Pozitivan je za stanovništvo u dobi 15-64 godina (799) i ono s 65 i više godina (401)3.
Bi li migracijski saldo bio pozitivan da nije bilo bolesti COVID-19? Migracije tijekom pandemije nisu prestale. Samo su se smanjile pa je pretpostavka da se takav scenarij mogao dogoditi. U Hrvatsku se useljavalo; neki ranije iseljenici odlučili su se vratiti, a mnogi nisu iselili premda su htjeli. Hoće li zbog toga rezultati popisa stanovništva biti manje negativni od onog što se očekivalo? – Vjerojatno hoće, ali ne zbog odgođene/otkazane odluke o iseljavanju ili iznenadne odluke o povratku u Hrvatske, već zbog nepouzdanosti migracijske statistike, tj. nemogućnosti preciznog praćenja migracija (rijetko koja zemlja je u tome uspješna). Prema tome, očekivani broj stanovnika prema popisu 2021. ne bi trebao biti značajno manji od 4 milijuna. Međutim, moguće je da će u skorije vrijeme imigracija nakon dugo vremena napokon nadmašiti emigraciju.
Recentne migracijske trendove (u kojima je prevladavala emigracija) ekonomist Šonje objašnjava dvjema teorijama: teorijom aspiracijske migracije i teorijom ekonomskog (poslovnog) ciklusa5. Prva polazi od iskustava drugih članica EU (poglavito Portugala i Španjolske) u kojima je tijekom prvih godina od ulaska u EU uslijedio veliki val iseljavanja. Objašnjava da je razlog za to čežnja ljudi za iskušavanjem boljeg života negdje drugdje. Međutim, navodi nakon nekoliko godina taj val prolazi. Druga teorija polazi od ekonomskih razloga koji značajno određuju migracijske trendove. Naime, na emigraciju iz Hrvatske nije utjecao samo ulazak u EU i mogućnost zapošljavanja u drugim članicama EU, već i činjenica da se istodobno odvijala dugogodišnja recesija (2009.-2014.)5. Zbog toga je stanovništvo uslijed nezaposlenosti (aspiracija, nezadovoljstva i dr.) selilo u druge europske zemlje u potrazi za boljim životnim prilikama (izazovima, mogućnostima i dr.).
Koje bi županije u prošloj godini mogle biti imigracijska, a koje emigracijska područja? Kojoj skupini pripada moja županija? Jesam li i ja u međuvremenu iz jedne emigrirao/la da bi u drugu imigrirao/la? Budući da je Hrvatska vrlo heterogena s obzirom na životne mogućnosti, u nastavku ove analize provjerit ćemo kako po pitanju migracijskog salda stoje pojedine županije u prošloj godini te saznati ima li među njima neočekivanih predznaka.
Migracije u 2020. po županijama
Uzimajući u obzir drugu teoriju ekonomista Šonje prema kojoj ekonomski razlozi značajno utječu na odluku o migraciji pojedine osobe, provjerit ćemo kakav je zapravo životni standard u pojedinim županijama. Treba naglasiti da je životni standard nije sinonim za sva ekonomska kretanja te predstavlja tek jedan od niza čimbenika koji mogu utjecati na odluku pojedinca o iseljavanju. Ovdje će poslužiti kao primjer u prilog promišljanju o razlozima migracije kao konstantnog procesa u prostoru i vremenu. Za te potrebe koristit ćemo zadnji dostupan podatak o bruto domaćem proizvodu po stanovniku (u eurima) i bruto domaćem proizvodu po standardu kupovne moći u odnosu na prosjek EU (iz 2018. godine) (prikazano na prvoj slici).
Najveći BDP po stanovniku, pored Grada Zagreba (22.695 €/stan.), imaju Istarska (15.570 €/stan.), Primorsko-goranska (14.797 €/stan.) i Dubrovačko-neretvanska županija (13.277 €/stan.). S druge strane, najmanji imaju Virovitičko-podravska (6.525 €/stan.), Brodsko-posavska (6.607 €/stan.), Požeško-slavonska (6.620 €/stan.) i Vukovarsko-srijemska (6.730 €/stan.)6. Iz ovih podataka je vidljivo da stanovnici Slavonije i Srijema imaju najniži životni standard u Hrvatskoj. No za razumijevanje fenomena migracija potrebno je podatke o životnom standardu staviti u europski kontekst. Tada zapravo uočavamo da su sve županije osim Grada Zagreba ispod prosjeka BDP-a po stanovniku po standardu kupovne moći EU. Pritom je tako izračunat životni standard u četiri od pet slavonskih županija (bez Osječko-baranjske) približno trostruko niži od prosjeka EU-u. Kada se tomu dodaju socio-psihološki, društveni i politički čimbenici, razumljivo je zašto se zadnjih godina toliko ljudi iselilo iz tog dijela Hrvatske.
Da bismo provjerili je li pojedina županija u prošloj godini bila imigracijsko ili emigracijsko područje, koristit ćemo podatak o neto migraciji (razlika doseljenih i odseljenih), dok ćemo intenzitet migracijski kretanja u odnosu na druge županije saznati pomoću opće stope neto migracije (količnik neto migracije i procjene broja stanovnika pomnožen s 1000).
Tako su među imigracijskim županijama u prošloj godini bili Grad Zagreb (1.623), Istarska (1.462), Zagrebačka (1.339), Zadarska (479), Dubrovačko-neretvanska (363), Krapinsko-zagorska (315), Karlovačka (112), Varaždinska (39) i Primorsko-goranska (36) županija3 (prikazano na drugoj slici). Sve ostale županije imaju više odseljenih od doseljenih. Međutim, kada promotrimo opću stopu neto migracije, onda vidimo da se kao odredište doseljavanja za prošlu godinu posebno ističu Istarska (7,0) i Zagrebačka županija (4,3). S druge strane, kao ishodišta iseljavanja najviše se ističu Vukovarsko-srijemska (-8,9), Virovitičko-podravska (-7,4) i Požeško-slavonska županija (-7,3) (prikazano na trećoj slici). Prema očekivanju, slavonske županije su u prošloj godini, kao i zadnjih godina zaista najgore prošle po pitanju migracijskih kretanja.
Postoji li doista povezanost između životnog standarda i migracijskog salda, pokušali smo izračunati pomoću Spearmanovog koeficijenta korelacije u Microsoft Excelu. Dobiveni rezultat je 0,71 (između +1 do -1), što znači da je korelacija između BDP-a po stanovniku i opće stope neto migracije pozitivna, srednje jaka. Dakle, županije koje imaju viši životni standard imaju i pozitvniji migracijski saldo. Međutim, treba naglasiti da to ne dokazuje da je niži životni standard isključivi uzrok negativnog migracijskog salda. Namjera i konačna odluka o migraciji ovise o brojnim subjektivnim i objektivnim čimbenicima koji su sastavni dio života pojedine osobe. Stoga, svesti probleme zbog kojih ljudi iseljavanju samo, primjerice, na korupciju ili općenito političku situaciju (izuzev ratnog stanja) vrlo je površno gledanje na stvarnost. Odluka o migraciji mozaik je sačinjen od kockica različite veličine.
Zaključak
Na kraju se može zaključiti da je “godina bez premca”, unatoč svim ograničenjima, u migracijskoj statistici Hrvatske ipak bila dinamična. U uvjetima recentnog gospodarskog rasta i stabilnih političkih institucija, Hrvatska postaje sve atraktivnija za doseljavanje pa je sasvim logično da se bliži trenutak kada će se negativan migracijski saldo (nakon dugo vremena) preokrenuti. Usprkos pozitivnim očekivanjima, ne treba zaboraviti promišljati kako potaknuti gospodarski i ukupni razvoj onih dijelova Hrvatske koji obiluju prirodnim bogatstvima, a zadnjih godina su demografski ispražnjena. Riječ je o četiri slavonske županije te Sisačko-moslavačkoj županiji koje u razvojnoj utrci nikad neće sustići druge županije. Uzalud pozitivan migracijski saldo, kada će te županije i tada vjerojatno biti na drugoj strani. Ipak, najvažnije je da je “godina bez premca” iza nas, a kako unaprijediti životne uvjete u tim županijama, zadržati i privući ljude, ostat će zagonetka koja čeka nove generacije.
1 Europski parlament, 2021: Sloboda kretanja ljudi, https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/147/slobodno-kretanje-osoba
2 Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima,
Školska knjiga, Zagreb
3 Državni zavod za statistiku, 2021: Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2020., https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2021/07-01-02_01_2021.htm
4 Državni zavod za statistiku, 2014: Migracija stanovništva republike hrvatske u 2013., https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/07-01-02_01_2014.htm
5 Šonje, A., 2021: Migracije: povodom početka popisa stanovništva, Arhivanalitika, https://arhivanalitika.hr/blog/migracije-povodom-pocetka-popisa-stanovnistva/
6 Državni zavod za statistiku, 2021: Bruto domaći proizvod, https://www.dzs.hr/