Iz pera jedne žene, redateljice, nastao je serijal koji možda neće među prvima zapeti za oko okorjelim Netflixovcima, ali će svakome tko pogleda samo jednu epizodu dvije dosad snimljene i međusobno nepovezane sezone biti teško ne nastaviti pratiti dramatičan tijek događaja dviju američkih obitelji.
O seriji
Ljubiteljima „true-based story“ ekranizacija ovaj psihološki triler i obiteljska drama u jednom mogao bi donijeti osvježenje u moru napetih serija koje su se razvodnile kako se iscrpila mašta njihovih scenarista i producenata.
Kraj svake od dviju sezona može se, naime, saznati jednostavnim guglanjem budući da je scenarij napisan na temelju dostupnih izvještaja sa sudskih procesa koji su bili završnica jedne tragične životne etape spomenutih obitelji.
To, međutim, nimalo ne umanjuje napetost i bez obzira na izvjesnost kraja, ili možda unatoč tome, redateljica Alexandra Cunningham uspjela je svoju seriju Dirty John učiniti neizvjesnom i dinamičnom do samog kraja – zahvaljujući periodičnom otkrivanju detalja obiteljske sage važnih za slaganje cjelokupnog mozaika koji nipošto nije crno-bijel kakav je često prisutan u senzacionalističkim novinskim izvještajima.
Dirty John takozvani je antologijski tip serije koji u svakoj epizodi donosi druge priče, likove i osobnosti, ponekad čak i žanrove.
Dok u prvoj sezoni gledamo priču dobrostojeće žene u srednjim godinama koja pada na šarm zavodnika s neke od društvenih platformi za upoznavanje (dakle, događaj otprije nekoliko godina), druga sezona donosi jedan od medijski najpraćenijih slučajeva obiteljskog nasilja u Americi krajem 80-ih godina prošlog stoljeća.
Premda je u prvoj sezoni žena očita žrtva spretnog patološkog manipulatora, a u drugoj glavna junakinja postaje zločinka, u oba slučaja može se govoriti o ženama žrtvama.
Iduće sezone pokazat će ima li čitava serija narativ žene žrtve. No žrtve čega? Muškaraca, sustava ili društva koje ih nije poučilo kako se na vrijeme pobrinuti za sebe?
Glavni akteri prve dvije sezone
Prema onome što gledamo u prvoj sezoni, Debra Newall svojim ponašanjem zadavala je brige svojoj odrasloj djeci mnogo prije konačne kulminacije koja je umalo završila tragično za njenu mlađu kćer. Iz psihološkog profila njenog lika može se zaključiti da je bila nesigurna sredovječna žena koja je svoju nesposobnost da bude bez muškarca plaćala odnosom s vlastitom djecom i na kraju, umalo, vlastitim životom. Bi li inače majka četvero djece s nekoliko propalih veza sklopila brak u Las Vegasu nakon manje od mjesec dana poznanstva s čovjekom kojeg je upoznala na internetu? Riječ je o financijski neovisnoj, vrlo sposobnoj i privlačnoj ženi koja je usprkos brojnim nepobitnim dokazima o ozbiljnim lažima svog supruga odlučila dati toj vezi još jednu priliku.
S druge strane, Betty Broderick, glavna junakinja druge sezone, i sama postaje progoniteljem nakon godina emocionalnog zlostavljanja koje je trpjela od svog muža. Kad ju je on na kraju ostavio zbog druge, mlađe žene, lišivši je njene uloge supruge i majke i udobnog života američke srednje klase, njena već načeta psiha nije uspjela prihvatiti novu situaciju i othrvati se porivu da svoj život pošto-poto vrati natrag. To naravno ne opravdava njen savršeno promišljen zločin za koji već 30 godina služi zatvorsku kaznu.
Kako primjeri ovih dviju žena mogu dati doprinos uvijek gorućoj temi nasilja nad ženama?
Možda umjesto uobičajenih parola uperenih prema zlostavljačima, a koje ne donose rezultate ili su kontraproduktivne, treba afirmativno pristupiti problemu potičući žene na brigu za vlastito, ponajprije, mentalno i emocionalno zdravlje.
Obje spomenute žene na svoj način nisu mogle zamisliti život bez muškaraca. Obje su zbog toga predugo pristajale na neprimjereno ponašanje prema njima koje je s vremenom preraslo u pravo zlostavljanje. Fizičko zlostavljanje lako je uočljivo jer se tragovi teško prikrivaju, ali što sa svim ostalim ne tako vidljivim vrstama zlostavljanja? Godine takvog tretiranja ostavljaju duboke tragove i smanjuju otpornost osobe da se nosi sa životnim poteškoćama. Koliko bi te žene i mnoge njima slične ranije mogle napustiti takav odnos ili u njega ne ući, da su bile dovoljno osnažene, sigurne u sebe i u to da mogu biti samostalne u svakom pogledu; financijskom, fizičkom i emocionalnom.
Ta se snaga dostiže pravilnom brigom za mentalno i emocionalno zdravlje, a to je osobna odgovornost pojedinca, kako žene, tako i muškarca. I jedni i drugi podjednako mogu biti i žrtve i zlostavljači, što se ova serija osobito trudi istaknuti. A svi su zlostavljači na neki način žrtve svoje vlastite bolesti za koju se nisu, svojom ili tuđom krivnjom, na vrijeme pobrinuli.
