Ove 2021./2022. školske godine čak je 81% mladih u Hrvatskoj upisalo gimnaziju kao smjer srednjoškolskog obrazovanja (1). Koji su razlozi da se značajno rjeđe izabiru strukovna zanimanja kao što su konobari, građevinski radnici ili pak medicinske sestre, a da se češće odabiru gimnazije? Riječ je inače o zanimanjima koja već duže vrijeme kronično nedostaju na hrvatskom tržištu rada (2). Iz Tablice 1 se jasno vidi koja su zanimanja najviše tražena na domaćem tržištu rada.
| Prodavač |
| Konobar |
| Čistač |
| Kuhar |
| Medicinska sestra |
| Odgojitelj |
| Vozač |
| Zidar |
| Njegovatelj |
| Bravar |
Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2021.
„U strukovnu školu idu samo propalice i oni koji ne vole učiti“
U našem je društvu nerijetko rašireno mišljenje da neke škole mladi upisuju samo jer nisu imali dovoljno dobre ocjene tijekom svog obrazovanja, nisu skloni učenju i problematičnog su ponašanja. Takav stav oblikuje društvena okolina, ali i roditelji koji imaju različita očekivanja od svoje djece. No je li tomu baš tako? Ne može li se netko obrazovati za mehaničara i biti osoba koja će biti jednako cijenjena u društvu kao i profesor na fakultetu?
Visina plaće?
Mladi se, nakon što završe gimnazijske programe, češće odlučuju na upis fakulteta u odnosu na one sa završenim strukovnim školama. Tako osobe koje završe fakultetsko obrazovanje imaju veće plaće u odnosu na one sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem (3). U Tablici 2 prikazuju se plaće po različitim sektorima pa se tako vide jasne razlike između istih. S jedne strane, najviše prosječne mjesečne plaće imaju osobe zaposlene u financijskom sektoru i osiguranju, opskrbi energijom i drugim te informacijama i komunikaciji. S druge strane, najniže prosječne plaće su u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane te građevinarstvu.
| Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo | 5.982 |
| Rudarstvo i vađenje | 8.306 |
| Prerađivačka industrija | 6.511 |
| Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija | 9.200 |
| Opskrba otpadom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša | 6.377 |
| Građevinarstvo | 5.669 |
| Trgovino na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla | 6.320 |
| Prijevoz i skladištenje | 6.678 |
| Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane | 5.339 |
| Informacije i komunikacije | 9.732 |
| Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja | 9.840 |
| Poslovanje nekretninama | 6.543 |
| Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti | 7.837 |
| Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti | 5.225 |
| Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje | 8.369 |
| Obrazovanje | 7.797 |
| Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi | 8.849 |
| Umjetnost, zabava i rekreacija | 6.552 |
| Ostale uslužne djelatnosti | 5.607 |
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2021.
Motivi za odabir škole
Jedno od istraživanja je pokazalo kako su glavne prednosti upisa u gimnazije bolja priprema za fakultet, šire opće znanje te mogućnost odgađanja odluke o zanimanju (4). Što se tiče strukovnih škola, neke prednosti su osposobljenost za rad, mogućnost zaposlenja odmah nakon završetka škole, specijalizacija u određenom području, bolja priprema za studij te lakši upis na fakultet (5). Mladi koji upisuju gimnazijske programe se više vode nekim osobnim interesima i željama te kvalitetom škole, dok su oni koji upisuju strukovne škole više usmjereni na mogućnost zapošljavanja nakon obrazovanja (6).
Tko će raditi u budućnosti?
Hrvatsku obilježavaju negativni demografski trendovi poput pada broja stanovnika, starenja te iseljavanja. Ukoliko se tome pridoda i činjenica da na domaćem tržištu rada nedostaju radnici iz pojedinih sektora, onda se postavlja pitanje održivosti sustava zapošljavanja kao i svih drugih sustava u državi poput mirovinskog, zdravstvenog, itd. Tko će u daljoj budućnosti raditi kao konobar ili građevinski radnik ako tek manji dio učenika tijekom obrazovanja upisuje strukovne škole? Stoga su potrebne obrazovne politike koje ulažu i motiviraju mlade da upisuju strukovna zanimanja, a onda i da se odluče zaposliti na takvim radnim mjestima. Takve politike uključuju stipendije za one koji pohađaju takve programe, zatim (su)financiranje učeničkih domova, ali i stanova, provedba stručne prakse tijekom obrazovanja uz određenu naknadu za učenike, olakšano prvo zapošljavanje i stjecanje radnog iskustva, usluge prijevoza za one iz udaljenijih krajeva. Isto tako, u takvim je javnim politikama bitno provoditi promotivne aktivnosti čiji je cilj jačanje svijesti građana, a posebno učenika o važnosti i potrebi takvih zanimanja u našoj zemlji. Na kraju treba izdvojiti kako je bitno da su takve politike usklađene s politikama zapošljavanja.
Hoće li se smanjivati kvote za upis određenih gimnazija? U kojoj će se mjeri taj nedostatak radnika u nekim sektorima nadoknaditi uvozom strane radne snage? To su samo neka ključna pitanja i izazovi koji se postavljaju pred odgovornima u državi.
- Uprava za odgoj i obrazovanje, 2021.
- Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2021.
- Državni zavod za statistiku, 2021.
- Odabir srednje škole. EduCentar, 2018.
- Odabir srednje škole. EduCentar, 2018.
