Novije istraživanje je pokazalo kako je obitelj najviša vrednota koju ističu građani u Hrvatskoj u odnosu na sve ostale vrednote. Također, većina ispitanika u tom istraživanju (80%) ne smatra brak zastarjelom institucijom, dok ju ostali (20%) smatraju zastarjelom (1). Usporedbom rezultata tri vala istraživanja (1999., 2008. i 2018.) može se vidjeti kako građani u Hrvatskoj sve više smatraju brak zastarjelom institucijom. Inače, službeni statistički podaci ukazuju na to da se rađa sve manje djece, dok se odluka na brak, djecu i obitelj se sve više odgađa, a veći broj djece u obitelji postaje rijetkost u našem društvu (2).
Ako se tome pridoda već svima poznato iseljavanje stanovništva (posebno onog mlađeg), demografska budućnost našeg društva i nije baš obećavajuća. Prave razmjere ovakvih trendova će pokazati upravo novi popis stanovništva.
Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno, fokus u ovome tekstu će biti na obiteljima, preciznije obiteljima u kojima se nalazi troje ili više djece jer se želi saznati kakav je život tih obitelji u suvremenom društvu u kojem je nego ikada do sada teže donijeti odluku za osnivanje veće obitelji zbog različitih izazova. Inače, posljednji popis stanovništva navodi kako je u Hrvatskoj 112 830 obitelji s troje ili više djece (3). Ono što još dodatno otežava svakodnevni život tim obiteljima su novonastale okolnosti, odnosno Covid-19 kriza. Postavljaju se različita pitanja poput: Koji su rizici kojima su oni izloženi? Što su odgovorni društveni akteri radili po tom pitanju do sada?
Rizici pred obiteljima s više djece
Već je otprije spomenuto kako se za ulazak u brak i zasnivanje obitelji mladi odlučuju kasnije jer smatraju da se primarno moraju osigurati na način da završe neko školovanje (4). Zaposlenje i karijera postaju sve bitniji radi boljeg financijskog standarda te osobnog zadovoljstva(5). To su neke nove okolnosti i promjene do kojih je došlo u društvu, a koje su dovele do pojave nekih drugih socijalnih rizika poput osiguravanja brige za djecu. Usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života je jedno je od temeljnih pitanja u okviru kojeg se raspravlja o rizicima kojima su izložene obitelji s većim brojem djece, a o potrebi tog usklađivanja je došlo zbog demografskih problema u EU (6). Zaposleni roditelji nemaju više toliko vremena i prostora za brigu i odgoj djece, već je to sada jednim dijelom prepušteno odgojno-obrazovnim ustanovama. Plaćanje tih usluga, prijevoz djece, financiranje izvannastavnih aktivnosti, školskih izleta su samo neki od socijalnih rizika koji se postavljaju pred obitelji. Nadalje, rizici koji se postavljaju pred svaku obitelj s djecom je uzdržavanje kućanstva, a to je posebno izazovno ukoliko se radi o većoj obitelji (7). Osim toga, oni koji se odluče na zasnivanje obitelji se nalaze pred različitim stambenim rizicima poput podizanja kredita ukoliko su uopće kreditno sposobni što stavlja u pitanje mogućnost egzistencije kućanstva.
Dodatna otežavajuća okolnost u suvremenom društvu je pojava COVID-19 krize koja je utjecala na mnoga područja života ljudi. U Hrvatskoj je provedeno istraživanje u okviru kojeg treba istaknuti neke bitnije rezultate u vezi s utjecajem pandemije na život obitelji poput toga da su zbog promijenjenih životnih okolnosti u svakoj drugoj hrvatskoj obitelji smanjeni prihodi, a svaka četvrta obitelj s troje ili više djece ima veće mjesečne troškove od prihoda (8). Od uvođenja mjera zaštite 43,2 % obitelji ima povećane potrebe za hranom, što je dodatno izraženo kod obitelji s troje ili više djece. Zbog školovanja djece od kuće čak 41,7 % roditelja značajno je dodatno opterećeno. Ta je činjenica još više izražena kod „3plus roditelja“, kod kojih je svaki drugi roditelj (49,4 %) značajno dodatno opterećen zbog školovanja djece od kuće (9).
Javne politike kao odgovor na izazove
Mjere obiteljske politike u RH mogu biti različite naknade za roditelje i majke, porezne povlastice (olakšice), dječji doplatci ili mogu biti vremenske koje se odnose na, primjerice dopuste kao oblik opravdanog odsustva i neobavljanja rada (10). Danas osim vremenskih i novčanih mjera sve važniju ulogu imaju i različite usluge za obitelji kao što su organizacija i sufinanciranje dječjih vrtića, sufinanciranje dječjih udžbenika, školske prehrane ili prijevoza učenika i druge potpore vezane za školovanje, odnosno obrazovanje i mjere povezane sa stambenim zbrinjavanjem (11).
Jedna od mjera kojom se nastoji povećati kvaliteta života obitelji i na taj način utjecati na demografske promjene su dječji doplatci (12). Važna su mjera i novčane potpore iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (ZRRP). U novčane se potpore ubrajaju naknada plaće, novčana naknada, novčana pomoć i jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete, a u vremenske se potpore ubrajaju dopusti, poštede od rada i propisano vrijeme za brigu o djetetu (13). Tijekom korištenja prava iz ZRRP-a zaposleni i samozaposleni roditelji imaju pravo na naknadu plaće (14). Osim toga, jedna od demografskih mjera u RH je subvencioniranje stambenih kredita mladim obiteljima za kupnju stana ili kuće ili gradnju kuće što se pokazalo vrlo korisnim i bitnim za obitelji (15).
Kao i u drugim područjima i ovdje možemo reći da, nažalost, u RH razina ostvarivanja socijalnih prava građana znatno ovisi o mjestu stanovanja što je u suprotnosti s jednim od temeljnih načela socijalne države (16). Samo 11 županija (uključujući i Grad Zagreb) isplaćuje sredstva za rođenja djeteta, a povećanje iznosa koji se isplaćuje za rođenje djeteta od 2017. do 2019., u onim županijama u kojima se isplaćuju sredstva za rođenje djeteta, bilježe Osječko-baranjska i Zadarska županija (17). Najveći se iznosi dodjeljuju za troje i više djece (18).Druge potpore koje jedinice lokalne i područne samouprave provode, a vezane su za trudnoću, novorođenčad i majčinstvo odnose se na financiranje različitih tečajeva za trudnice, poklon pakete s potrepštinama za rođeno dijete, financiranje prehrane dojenčadi, pakete pelena i dječje robe i slično i uglavnom su vezane uz obitelji slabijeg imovnog stanja (19).
Gradovi sudjeluju i u sufinanciranju dječjih vrtića, pa tako roditelji s više djece u vrtiću ostvaruju pravo na besplatan vrtić ili se cijena smanjuje za drugo ili treće dijete (20). Također, jedinice lokalne i područne samouprave sudjeluju u provođenju mjera i za djecu u sustavu školovanja (21). Tako različito sudjeluju u subvencioniranju školske prehrane, prijevoza učenika, smještaju učenika u učeničke domove, dodjeljuju se stipendije učenicima i studentima te novčane pomoći onima koji nisu ostvarili stipendije ili ima je potrebna za odlazak na stručna usavršavanja ili radi otplate studentskih kredita, sufinanciraju se troškovi željezničkog prijevoza studentima i slično (22).
Na razini područne i lokalne samouprave provode se i određene mjere za stambeno zbrinjavanje gdje se uzima u obzir broj djece u obitelji. Nadalje,gradovi pomažu,posebice obiteljima s više djece, dajući stanove u gradskom vlasništvu u najam, sufinancirajući obnovu nekretnina ili kupnju prve nekretnine, omogućuju niže cijene građevinskih zemljišta u vlasništvu grada, provode izgradnju stanova po modelu poticajne stanogradnje i slično tome(23).
Zaključak
Treba se pitati radi li se u Hrvatskoj (kao i ostatku Europe) oveć zastarjelom trendu ili je jednostavno nemoguće osnovati i brinuti za takvu obitelj u današnjem društvu? S jedne strane, sve više mladih kasnije ulazi u brak, a time se pomiče i dob majke pri rađanju djeteta. Također, veći broj djece u obitelji postaje u Hrvatskoj sve rjeđa pojava. Tu se radi o određenim vrijednosnim promjenama, pa se može ustanoviti kako se radi o zastarjelom trendu u današnjem društvu. S druge strane, može se reći kako postoji problem izloženosti socijalnim rizicima kao čimbenicima koji sprečavaju mlade da zasnuju i brinu za obitelj koja uključuje troje, pa i više djece. Iz toga slijedi kako je danas roditeljima skoro nemoguće donijeti odluku da osnuju višečlanu obitelj onda kada bi oni to htjeli. Ovdje je pak riječ o strukturalnim problemima koji se mogu mijenjati kroz odgovoran te sustavan pristup u javnim politikama u dugoročnom smislu.
Literatura i izvori
(1) Domitrović, A., Ivanešić, D., Žagmešter, M. (2020.). Vrednote u Hrvatskoj i Hrvatska kao vrednota. 17(1), 83-100.
(2) Državni zavod za statistiku, 2021., DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU – REPUBLIKA HRVATSKA (dzs.hr)
(3) Državni zavod za statistiku, 2021., DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU – REPUBLIKA HRVATSKA (dzs.hr)
(4) Damjanić, Z. (2014.). Komunikacijsko usklađivanje poslovnog i obiteljskog života; utjecaj na majčinstvo. Media, culture and public relations, 5, 30-46.
(5) Jančić, A., Jurišić, K., Lončarić, A. (2019.). Postmoderna i promjene u braku i obitelji. Didaskalos, 3(3), 153-162.
(6) Čunčić, M., Smokvina, V. (2019.). Suvremeni izazovi u provođenju socijalne politike s posebnim naglaskom na mjere socijalne intervencije. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 40(3), 1175-1204.
(7) Bonoli, G. (2005). Novi socijalni rizici i postindustrijska socijalna politika.
(8) Detaljniji rezultati istraživanja udruge Obitelji 3plus o utjecaju pandemije koronavirusa na obitelji s djecom (2020.). 20200415-ISTRAŽIVANJE-ANALIZA-ODGOVORA.pdf (obitelji3plus.hr)
(9) Detaljniji rezultati istraživanja udruge Obitelji 3plus o utjecaju pandemije koronavirusa na obitelji s djecom (2020.). 20200415-ISTRAŽIVANJE-ANALIZA-ODGOVORA.pdf (obitelji3plus.hr)
(10) Čunčić, M., Smokvina, V. (2019.). Suvremeni izazovi u provođenju socijalne politike s posebnim naglaskom na mjere socijalne intervencije. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 40(3), 1175-1204.*
* nalazi i rezultati iz tog rada se navode u ovom članku još pod brojevima od 11 do 23.
* Slika/Grafikon 1 i 2 su preuzeti sa službenih stranica Državnog zavoda za statistiku.
