Jordan B. Peterson, prema riječima New York Timesa, trenutno je najutjecajniji javni intelektualac Zapada koji je osvojio velik broj čitatelja svojom knjigom zvučnog naziva 12 pravila za život (Protuotrov kaosu). Peterson je kao klinički psiholog, društveni kritičar i profesor psihologije društvu poznat po mnogim videozapisima na YouTubeu putem kojih razjašnjava brojna društvena pitanja i tumači različite i složene egzistencijalne probleme potičući ljude na pozitivnu promjenu. Upravo je svojim videozapisima i predavanjima osigurao veliki interes svoje publike koja je pohrlila za njegovom knjigom postavši tako svjetskom uspješnicom. Knjiga je objavljena 2018. godine, a ja sam je uzela u ruke tijekom ljetnih praznika 2019.
Nikada nisam bila ljubiteljica gledanja videozapisa na YouTubeu, pa sam o Petersonu, osim na temelju svega par isječaka predavanja, znala vrlo malo te sam se, svjedočeći njegovoj popularnosti u krugu ljudi s kojima sam se družila, odlučila upoznati s njim upravo preko njegove „razvikane“ knjige. Nimalo netipično za studenticu književnosti. Čitajući knjigu, moguće je primijetiti kako većina naziva pravila djeluje toliko jednostavno i zdravorazumski da bismo se možda mogli i zapitati što bi se o njima još moglo dodatno reći, kao što su to Uspoređujte sebe s onim što ste vi bili jučer, a ne s onime što je netko danas ili Govorite istinu ili barem nemojte lagati, dok bi pojedini nazivi uistinu mogli zaintrigirati, primjerice Ne ometajte djecu dok se skejtaju i Pomilujte mačku kad ju sretnete na cesti. Međutim Peterson je mnogo toga imao reći, a ja mnogo toga podcrtati i zapisati u nadi da ću, povremeno i kada mi to bude nužno, zaviriti u svoju bilježnicu s citatima i ohrabriti se onda kada činim dobre stvari, ali se i preispitati kada bih mogla činiti bolje.
O Izvan reda
Nastavak te svjetske uspješnice objavljen je u ožujku 2021. godine pod nazivom Izvan reda (Još 12 pravila za život). Tako sam Petersona ponovno uzela kao društvo na ljetnim praznicima. Možda ipak ne najsretniji izbor ljetnog štiva, no studentske obveze odredile su kako će upravo ova knjiga biti knjiga za plažu. Njezina je glavna tema izbjegavanje opasnosti pretjerane sigurnosti i kontrole. Želeći ljude osvijestiti kako je važno prihvatiti da život ne obuhvaća samo ono dobro, već i sve ono loše, Peterson potiče zadržavanja pozitivnog stava usprkos svakoj danoj patnji i boli nudeći svijetu novih 12 pravila. Dakle svako pravilo ujedno je i naziv novog poglavlja knjige u kojem detaljno i na brojnim slikovitim i iskustvenim primjerima objašnjava zašto ga je važno slijediti, a koje zaokružuje ponavljanjem naziva poglavlja, odnosno pravila. U djelu se intelektualac referira na situaciju pandemije koronavirusa kao i na zdravstvene bitke koje je vodio sam kao i članovi njegove obitelji, što osim sućuti pridonosi snazi psihologovih riječi koje su itekako iskustveno utemeljene. Kada govori o kaosu i nesreći, ne govori tek toliko, već promišljeno i s najdubljim razumijevanjem.
Peterson u prvom pravilu Nemojte olako kritizirati društvene institucije i kreativna postignuća ističe važnost razgovora jer upravo njime rastjerujemo iracionalne zabrinutosti i uvjeravamo se u učinkovitosti vlastitih ideja i misli. Napominje kako ono što smatramo vrijednim trebamo učiniti takvim da bude na korist drugima, a ne samo nama. Ta je misao o općem dobru jedna od temeljnih misli koje prožimaju ove dvije Petersonove knjige. Ovo je pravilo (poglavlje) osobito zanimljivo jer progovara u uzaludnoj borbi ljevice i desnice, konzervativizma i liberalizma. U tom smislu autor rasvjetljava tradicionalnu zabludu o međusobnoj isključivosti ovih dvaju pogleda, time potičući njihovo racionalno udruživanje, ovisno o potrebi dane situacije. Peterson nam ukazuje na to kako je moguće, ali i nužno, balansirati između konvencija i kreativnosti. Također njegovo šesto pravilo poziva na napuštanje svake ideologije. Kao jednu od važnih misli unutar istog poglavlja izdvojila bih Petersonovo ohrabrenje da ne odbijamo prihvatiti svoj početnički položaj jer samo tako možemo biti spremni na izazove njegova nadvladavanja.
Što su nas naučili Petar Pan i Trnoružica?
U sljedećim poglavljima autor objašnjava razvoj čovjekove percepcije zla u višestoljetnim pričama – od Biblije, Trnoružice i Petra Pana pa sve do, ni manje ni više, Harryja Pottera (ne sumnjam da će se obožavateljima Harryja Pottera dojmiti Petersonova interpretacija djela). Tema osvješćivanja zla okosnica je knjige. Peterson nas uvjerava kako jačanjem svijesti o njegovu postojanju činimo sebe spremnijima na borbu protiv njega i težnji prema dobru, dok nas naivno i nimalo mudro ignoriranje ili negiranje zla čini nespremnima na životne izazove. Uzimajući likove iz poznatih priča kao primjere neuspješnog suočavanja sa zlom, Peterson nam jasno poručuje kako se nositi sa životom. U tom je smislu osobito zanimljivo tumačenje priče o Trnoružici koje će vam, kao i meni, zasigurno ponuditi sasvim novu perspektivu. Uz to autor nam na simpatičnom primjeru iz obiteljskog života donosi životnu mudrost: uvijek treba reći što nam smeta, bez obzira na to koliko je malo ili zanemarivo jer „Život je ono što se stalno ponavlja i upravo zato sve što se ponavlja vrijedi i ispravljati“ (Peterson, 2021: 107)[1]. Time upućuje na to kako je poželjnije posvađati se umjesto ustrajati na lažnom miru. Iskazivanjem onoga što nas povređuje i uznemiruje od iznimne je važnosti za svaki značajan odnos jer je to put prema tome da se brojni potencijalni kaosi preduhitre i spriječe. Stoga je potrebno suočiti se s potencijalnom opasnošću kako bismo dobili ono što nam treba.
Ono što ne smijemo zaboraviti
Prvo je potrebno usvojiti određena društvena pravila, a potom prosuditi kada je od njih poželjno odstupiti. Svojom nas knjigom Peterson poziva da vjerujemo sebi slušajući svoju savjest, svoju intuiciju. Onda kada se naša nutrina protivi konvencionalnim dužnostima, trenutak je kada treba ići izvan reda, izvan pravila jer tako radimo za dobrobit društva težeći višem dobru jer „Možda je poslušnost vlastitoj savjesti najbolji plan koji imate. U suprotnom, morat ćete se u najmanju ruku nositi s osjećajem da ste sama sebe izdali i sa sviješću da trpite nešto što zaista ne biste trebali trpjeti“ (Peterson, 2021: 162)[2]. On nas budi iz pasivnosti potičući nas na djelovanje i uči da je spremnost na obvezivanje partneru s kojim je važno razgovarati (pregovarati) lijek za uspješnost odnosa, čime briše iluziju o savršenom partneru. Poziva nas da jednu prostoriju učinimo što ljepšom kako bismo se povezali s umjetnošću koja nam pomaže biti produktivnima. Savjetuje nas da ne štitimo djecu od životnih teškoća jer ih tako činimo nespremnim slabićima. Jedan od možda najznačajnijih savjeta jest taj da se moramo suočiti sa svojom prošlošću, razumjeti pogreške koje smo napravili kako bismo se mogli od njih zaštititi u budućnosti.
Zašto svojem životu dodati još 12 pravila?
Peterson se u svojoj knjizi u velikoj mjeri referira na Bibliju i mnoge tradicijske priče drugih kultura, ali se pritom koristi, kao što sam već spomenula, poznatim Disneyjevim pričama i popularnim romanima kako bi lakše pojasnio svoje misli čineći djelo aktualnim i bližim širem broju ljudi i generacija. Premda je očito kako brojni savjeti imaju svoj temelj u kršćanskome duhu, ako gledamo dovoljno široko u nadi da uistinu razumijemo što nam pisac govori, možemo premostiti ono što nas može u nekoj mjeri ograničavati i tako otkriti istinu za sebe, bez obzira na to jesmo li skloni nekoj drugoj religiji ili nismo uopće religiozni. Za razliku od prethodne knjige, čini mi se kako ovo djelo obiluje većim brojem digresija iz autorova privatnog života te profesionalnim slučajevima, kao i digresijama uopće što mi, katkad, nije olakšavalo čitanje. Možda se upravo to otežano otkrivanje misli koje bismo trebali primjenjivati u životu savršeno uklapa u cijelu tematiku Petersonove knjige koja sugerira da teškim radom i ovladavanjem preprekama postajemo ponosni na sebe. Stoga svatko tko pročita ove dvije knjige (svakako bih preporučila da zbog konkretnosti savjeta prvo posegnete za prvom knjigom, a potom da se upustite u pustolovine druge knjige) i u njima pronađe barem nekoliko korisnih istina za sebe i krene s njihovom primjenom, može biti ponosan na sebe. Petersonova knjiga nije najlakše štivo, naprotiv, ono iziskuje vrijeme i koncentraciju i ne treba ju uzeti u ruke kada se želimo opustiti, već onda kada smo spremni napustiti loše navike razmišljanja i djelovanja i prihvatiti nova pravila za bolji život.
[1] Peterson, Jordan (2021). „Izvan reda (Još 12 pravila za život)“. Verbum: Split
[2] Peterson, Jordan (2021). „Izvan reda (Još 12 pravila za život)“. Verbum: Split
