Vrlo često u medijima, javnoj raspravi, pa i u drugim područjima našeg društvenog života čujemo za problem iseljavanja iz Hrvatske, posebno onog mlađeg dijela stanovništva. Ta bi činjenica svakog građana trebala zabrinuti. Razlog je tomu što bez ljudi, odnosno ljudskih resursa, nema adekvatnih promjena niti razvoja u nekoj zajednici/društvu. Međutim, zbog izrazitog fokusa na iseljavanje stanovništva (iz opravdanog razloga), nerijetko se zanemaruje pitanje doseljavanja u Hrvatsku. Imigracija ili doseljavanje nekog stanovništva u Hrvatsku iz drugih zemalja je isto tako bitno pitanje jer nam takve činjenice pomažu u kvalitetnom praćenju migracijskih trendova, ali i oblikovanju održivih javnih politika. Stoga će u ovome članku biti fokus na doseljavanju stanovništva iz inozemstva u Hrvatsku. Tko su novi doseljenici? Iz kojih država dolaze? Planiraju li ostati dugoročno u Hrvatskoj? Ovo su samo neka od pitanja koja će se, na temelju dosadašnjih istraživanja te statističkih podataka, obraditi u ovome tekstu.
Uvidom u tablicu 1. jasno se vidi dosadašnji trend doseljavanja u Hrvatsku, a ujedno se prikazuje i usporedba broja doseljenih i odseljenih. Razlika između njih je značajna, pri čemu je veći broj onih odseljenih iz države. Taj trend doseljavanja u Hrvatsku rastao je tijekom godina te se približavao broju iseljenih iz Hrvatske. Prema najnovijim podacima za 2020. godinu vidi se kako je prvi put nakon mnogo godina razlika između broja doseljenih i odseljenih značajno smanjena (1). Koji su pravi i bitni razlozi takvom stanju, tema su za neki drugi članak. Ipak, zanimljivo je promatrati kako se razlika između tih dviju skupina smanjivala unazad nekoliko godina.
| Doseljeni iz inozemstva | Odseljeni u inozemstvo | Migracijski saldo | |
| Immigrants | Emigrants | Net migration | |
| 2011. | 8 534 | 12 699 | -4 165 |
| 2012. | 8 959 | 12 877 | -3 918 |
| 2013. | 10 378 | 15 262 | -4 884 |
| 2014. | 10 638 | 20 858 | -10 220 |
| 2015. | 11 706 | 29 651 | -17 945 |
| 2016. | 13 985 | 36 436 | -22 451 |
| 2017. | 15 553 | 47 352 | -31 799 |
| 2018. | 26 029 | 39 515 | -13 486 |
| 2019. | 37 726 | 40 148 | -2 422 |
| 2020. | 33 414 | 34 046 | -632 |
Tablica 1. Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske
2011. – 2020.
Dakle, jasno je prikazano kako je trend doseljavanja u Hrvatsku tijekom godina jačao, a posebno nakon 2017. godine. Stoga se postavlja pitanje o tome tko su ti useljenici u Hrvatskoj? Je li za njih Hrvatska zemlja budućnosti ili samo tranzitna zona za odlazak u razvijenije zemlje Europe?
Sociodemografski profil doseljenika
Podaci (Slika 1.) upućuju na to da je u razdoblju od 2011. do 2019. godine u Hrvatsku doselilo ipak značajno više muškaraca nego žena. Također, s obzirom na dobne skupine, iz prikaza se zaključuje kako se radi najviše o onima u dobi od 20 godina pa sve do 54 godine, tako da je prosječna dob doseljenika (m/ž) u Hrvatskoj u navedenom razdoblju bila 38 godina (2).
2011. – 2019.
Kada se promatraju zemlje iz kojih se doseljavalo u Hrvatsku u razdoblju od 2011. do 2019. godine (3), onda se može ustanoviti da je ponajprije riječ o hrvatskim državljanima (41.4%), a to su dijelom povratnici iz inozemstva, gdje spadaju i Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Na drugom se mjestu nalaze osobe koje su doselile iz Bosne i Hercegovine (20.4%), zatim slijede državljani ostalih zemalja svijeta, pri čemu treba spomenuti neke od država iz kojih se češće useljava u Hrvatsku poput onih s azijskog kontinenta (16.9%). Od ostalih se useljenika u Hrvatskoj mogu izdvojiti građani iz Srbije (6.6%), Kosova (4.3%), Sjeverne Makedonije (2.7%) te Italije (1.7%).
Što se tiče županija u kojima se nastanjuju doseljenici, u Hrvatskoj postoje značajne razlike između njih. U prethodnom desetogodišnjem razdoblju neke županije bilježe u prosjeku manje od 200 useljenih na godišnjoj razini, primjerice Međimurska, Krapinsko-zagorska i pojedine druge županije. Naime, radi se o županijama koje pripadaju sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i nekim drugim dijelovima poput Požeško-slavonske te Ličko-senjske županije (4). Ipak, u tom istom razdoblju neke županije poput Grada Zagreba, Zagrebačke, Istarske, Primorsko-goranske, Zadarske te Dubrovačko-neretvanske županije imaju zabilježen veći broj doseljenih nego odseljenih (5).
Nadalje, što se tiče obrazovne strukture doseljenika, treba naglasiti kako u Hrvatsku većinom dolaze oni s nižim stupnjem obrazovanja što pokazuju neka prethodna istraživanja (6). Međutim, gledajući ukupnu populaciju stranih radnika, riječ je o obrazovanim radnicima koji su ili stručno obrazovani za posao koji obavljaju ili obavljaju posao ispod razine obrazovanja. Također, utvrđeno je kako su ispitanici gradskog i prigradskog porijekla, ali zamjetan broj njih, oko trećine uzorka, dolazi sa sela.
Razlozi dolaska u Hrvatsku
Najčešće je zapravo riječ o radnicima koji dolaze iz inozemstva u potrazi za zaposlenjem što upućuje na činjenicu da se radi o ekonomskim razlozima kada je u pitanju dolazak i život u Hrvatskoj. Jedno istraživanje pokazuje kako je među doseljenicima veća mogućnost zarade glavni, a velikim dijelom i jedini važan razlog dolaska (7). Nakon toga ispitanici su u istraživanju navodili geografsku blizinu, koju je spomenulo nešto više od trećine ispitanika, a onda i nemogućnost pronalaska posla i bolji uvjeti rada (8). Također, geografska blizina zemlje porijekla većine ispitanika upućuje da je mogućnost održavanja lakšega kontakta s obitelji bila vjerojatno važna prilikom donošenja odluke o dolasku upravo u Hrvatsku.
Život u Hrvatskoj
Rezultati pojedinih istraživanja pokazuju kako su prosječna primanja stranih radnika izrazito niža od hrvatskoga prosjeka, a samo manji dio ispitanika ima plaću koja je blizu ili iznad hrvatskoga prosjeka (9). Iz dobivenih podataka uočava se ekonomska ugroženost ispitanika, posebice onih s obitelji. Nakon slanja dijela plaće obitelji strani radnici u Hrvatskoj žive ispod praga siromaštva (10). Nadalje, na temelju dobivenih podataka može se zaključiti i da je samoprocjena socijalne isključenosti stranih radnika u Hrvatskoj vrlo niska te da prevladava osjećaj sigurnosti i uključenosti u hrvatsko društvo (11). Rezultati su pokazali kako strani radnici u Hrvatskoj najveći broj socijalnih odnosa grade na radnome mjestu pa je onda osjećaj prihvaćenosti pod velikim utjecajem radnih odnosa na poslu. Podatak o osjećaju prihvaćenosti, međutim, potvrđuje vjerojatno i vrlo niske socijalne aspiracije ispitanika koji većinom pokazuju zadovoljstvo kvalitetom života u Hrvatskoj, usprkos kolektivnom stanovanju i nižim prihodima.
Nadalje, jednim se istraživanjem došlo do zaključka da su blaži oblici diskriminacije široko rasprostranjeni, dok su teži oblici manje prisutni jer odnosi između stranih radnika i pripadnika domaće populacije nisu prerasli u složenije grupne odnose (12). Podaci nadalje upućuju na zaključak da strani radnici u Hrvatskoj razvijaju snažne transnacionalne veze i održavaju transnacionalne obitelji (13). Pokazalo se kako se doseljenici koriste fizičkom mobilnošću i radom u Hrvatskoj kako bi ekonomski održali obitelj, pri čemu upotrebljavaju suvremene i sada jeftine oblike komunikacije kako bi održali koheziju vlastite transnacionalne obitelji.
Ostanak u Hrvatskoj
Neka istraživanja pokazuju kako tek manji dio ispitanika ne namjerava ostati u Republici Hrvatskoj. Među onima koji planiraju ostati najveći dio želi ostati trajno. Nakon što se tome nadodaju još oni koji planiraju ostati do mirovine, može se zaključiti da tek vrlo mali broj ispitanika vidi svoju radnu migraciju u Hrvatsku kao nešto privremeno (14). Oko trećine ispitanika planira dovesti obitelj u Hrvatsku što otprilike odgovara broju onih koji planiraju ostati u Hrvatskoj zauvijek. No, kako je utvrđeno da ipak velika većina ispitanika namjerava duže ostati u Hrvatskoj, čini se da ih se tek trećina planira trajno nastaniti ovdje s obiteljima (15).
Dakle, što se tiče ostanka u Hrvatskoj, može se reći kako doseljenici, usprkos brojnim rođačkim i prijateljskim vezama u zemljama Europske unije, ne gledaju Hrvatsku kao privremeno mjesto za život, nego ovdje žele graditi obitelj i karijeru (16). Istraživanjem je utvrđeno kako doseljenici planiraju ili povratak u zemlju porijekla ili ostanak u Hrvatskoj, što pokazuje da radna migracija prema Hrvatskoj nije dio širega migracijskog sustava, već je, kako pojedini autori kažu, najčešće riječ o obliku strategije preživljavanja populacije s niskim ekonomskim i kulturnim kapitalom, prije svega iz susjedne Bosne i Hercegovine (17).
Zaključak
Može se reći kako je ova tema u hrvatskom kontekstu do sada nedovoljno istražena i u pogledu znanstvenih istraživanja, kao i po pitanju službenog praćenja doseljavanja u Hrvatsku. Nedovoljno precizan i dubinski uvid u problematiku doseljavanja u Hrvatsku je značajan nedostatak i prepreka kako bi se oblikovale i provodile kvalitetne javne politike koje u obzir ne uzimaju samo podatke i istraživanja o iseljavanju ljudi iz Hrvatske, već i o onima koji doseljavaju u Hrvatsku, a čiji je broj sve značajniji i veći. Migracije su u današnjem „globalnom selu“ dinamične, raznovrsne i nepredvidive. Tu činjenicu uvijek treba imati na umu. Stoga je potrebno provesti neko novije istraživanje kojim će se pokriti ovo zapušteno tematsko područje kako bi se utvrdila relevantnost prijašnjih istraživačkih rezultata o doseljavanju u Hrvatsku.
Na kraju, treba se pitati – Je li zapravo Hrvatska „obećana zemlja“ za one građane iz inozemstva u kojoj teče med i mlijeko? Radi li se samo o nekom mitu ili je stvarnost nešto drugačija? Vodeći se ponajprije nešto starijim istraživanjem te novijim službenim statističkim podacima u ovome članku, zaključuje se kako je doseljenicima ovdje ipak nešto bolje živjeti, raditi, razvijati se u raznim aspektima života u odnosu na zemlju porijekla. Oni koji dolaze iz slabije razvijenih zemalja u Hrvatskoj traže ono „bolje sutra“ i početak za svoje obitelji.
Literatura
1. Državni zavod za statistiku, 2021., DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU – REPUBLIKA HRVATSKA (dzs.hr)
2. Kovač, T. (2021). Dobno-spolni profil emigranata/imigranata u Hrvatskoj: Dobno-spolni profil emigranata/imigranata u Hrvatskoj – CLPS
3. Kovač, T. (2021). Dobno-spolni profil emigranata/imigranata u Hrvatskoj: Dobno-spolni profil emigranata/imigranata u Hrvatskoj – CLPS.
4. Hrvatska gospodarska komora (2019.). Demografski podaci po županijama: Demografija po županijama.indd (hgk.hr)
5. Hrvatska gospodarska komora (2019.). Demografski podaci po županijama: Demografija po županijama.indd (hgk.hr)
6. Božić, S., Kuzmanović, B., Barada, V. (2014.). Strani radnici u Hrvatskoj: porijeklo, status, orijentacije. Migracijske i etničke teme, 29(3), 367-404.*
7. Ivanda, K. (2020.). Doseljeni u Hrvatsku i pozicija na tržištu rada. Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država, 337-344.
8. Eurostat, 2021., Baza podataka – Eurostat (europa.eu)
*rezultati tog istraživanja se navode u ovom članku još pod brojevima od 7 do 17.
