Cilj suvremenih europskih socijalnih politika skrbi za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi primarno je osiguravanje izvaninstitucionalnih okruženja odrastanja i skrbi za djecu – smještaja obiteljskog tipa.
Udomiteljstvo je trenutno najčešći oblik izvaninstitucionalne alternativne skrbi za djecu u RH, koja se definira kao „smještaj za djecu koja ne mogu, zbog životnih i obiteljskih okolnosti, odrastati u okruženju vlastite obitelji ili kojoj je uskraćena roditeljska briga na način koji je prikladan i potreban“ (izvor: SOS Dječje selo Hrvatska). Udomiteljstvo je oblik neinstitucionalne skrbi izvan biološke obitelji kojim dijete postaje članom udomiteljske obitelji u kojoj mu se osigurava stanovanje, prehrana, čuvanje, odgoj, briga o zdravlju, obrazovanju te zadovoljavanje drugih psihosocijalnih i emotivnih potreba djeteta.
Smještaj u udomiteljsku obitelj je tako prepoznat je kao „prirodniji i humaniji oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu, budući da se temelji na načelima obiteljskog okruženja, održivosti socijalnih veza i uključenosti samog korisnika“ (izvor: Centar za socijalnu skrb Zagreb). U emotivnom smislu, za dijete predstavlja novu priliku za sigurno, sretno i poticajno djetinjstvo, priliku za oporavak, učenje, napredovanje, stvaranje poveznica unutar obitelji i sa širom lokalnom zajednicom.
Koji su izazovi udomiteljstva danas?
Kvaliteta i dostupnost obiteljskih oblika smještaja nakon procesa izdvajanja djece iz primarne obitelji jedni su od najvažnijih čimbenika zaštite za djecu stoga je važno razmotriti izazove s kojima se suočavamo u njihovom osiguravanju.
Prof. dr. sc. Sladović Franz (2020) ističe da se alternativna skrb za djecu u RH danas suočava sa sljedećim izazovima:
– isti omjer institucijskog i izvaninstitucijskog smještaja – manjak udomiteljskih obitelji i drugih smještaja obiteljskog tipa koji su gotovo uvijek bolji izbor za djecu naspram institucionalnog smještaja
– izostanak tretmana i intervencija, izostanak nadzora nad kvalitetom skrbi za djecu – u 2019. godini provedeno je svega 19 stručnih nadzora kvalitete skrbi za djecu,
– nedovoljni kapaciteti na pojedinim područjima – u nekim dijelovima Hrvatske gotovo je nemoguć odabir oblika smještaja, kao niti uparivanje udomitelja i djeteta,
– izostanak adekvatnog smještaja (i tretmana) za djecu s problemima u ponašanju i udruženim psihičkim smetnjama,
– povremeni stručni rad s biološkim obiteljima koji često nije sustavan,
– slaba participacija djece u cijelom procesu.
Nažalost, godišnje se dogodi i između 30 do 50 prekida udomljenja djece, a najčešće je to zbog smanjenih kapaciteta i nepostojanja sustavne podrške udomiteljima te izostanka izravnog stručnog tretmanskog rada s djecom u izvaninstitucionalnom smještaju.
Inicijativama i projektima poput projekta Zajedno do doma, u civilnom društvu nastojimo osigurati dodatne izvore podrške za djecu, mlade, njihove obitelji i skrbnike – usluge koje nedostaju u njihovim lokalnim zajednicama.
Više o projektu pročitajte na poveznici.
Projekt je financirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj objave isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
Više o djelovanju udruge Igra, njenom Centru za mlade iz alternativne skrbi i dostupnim uslugama pročitajte na poveznici.
Tekst pripremila: Diana Šinjori, stručna suradnica Centra za mlade iz alternativne skrbi Udruge Igra
