„Nenormalna reakcija na nenormalnu situaciju je normalno ponašanje.“ -kaže Viktor E. Frankl. Koliko je realno za očekivati povratak na staro normalno nakon duljeg perioda života u nenormalnoj situaciji? Čovjekov susret s nepredvidljivim i nenormalnim životnim situacijama pruža plodno tlo za razvijanje osobnih potencijala i balansiranje kaosa u kojem se nalazi i reda kojem teži.
Novo nenormalno i prilika za rast
Pandemija koronavirusa aktualna je dovoljno dugo da se ljudi pomire s činjenicom da je nepovratno utjecala na sve aspekte njihovog života i svijeta općenito, a u isto vrijeme nedovoljno dugo da bi se u potpunosti adaptirali na sve novosti koje je donijela. Nerijetko čujemo, ili sami kažemo, kako jedva čekamo da se stvari vrate u normalu. No postoji problem. Zapravo, postoji više problema. Prvo – kako definirati normalno? Drugo – koliko je izgledno da ćemo se zaista vratiti u to staro normalno, koja god definicija bila? Pandemija koja nas je zadesila nije beznačajan događaj. Dapače, mnoga istraživanja već vrlo jasno pokazuju znatne učinke koje je pandemija uzrokovala. Primjerice, mentalno zdravlje ljudi ozbiljno je narušeno.
Mnogi već pokazuju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a samo je pitanje vremena kad će se simptomi ove i/ili mnogih drugih mentalnih oboljenja manifestirati kod broja ljudi koji ozbiljno nadmašuje normalu. Gospodarstvo, ekonomija, školstvo i brojna druga područja ljudskog djelovanja od samog početka pandemije trpe nepovoljne posljedice. Ipak, koliko god paradoksalno zvučalo, okolnosti nisu tako crne kao što se možda na prvi pogled čine.
Ovakve i slične nedaće s kojima se čovjek susretao u prošlosti tjerale su ga na razvijanje adaptivnih sposobnosti koje, ne samo da su omogućile opstanak ljudske vrste, već su i neprestance pospješivale evoluciju te dovele do toga da današnji čovjek bitno prednjači nad svojim precima po svim svojim karakteristikama. Bez značajnih i velikih životnih stresora koji su čovjeka kroz povijest poticali na adaptaciju i rast, ljudska vrsta zasigurno ne bi bila na ovoj razini na kojoj je danas. Prema tome, na aktualnu situaciju možemo gledati kao na priliku za razvoj u snažnije i otpornije pojedince koji će sačinjavati kvalitetnije društvo. Nema povratka na staro normalno – stvarnost će biti drugačija nego prije, no drugačije ne znači loše. Pitanje je samo kako se odlučimo postaviti prema novonastaloj situaciji.
Kaos i red
Poznati kanadski psiholog Jordan Peterson naglašava važnost ravnoteže između dvaju stanja koja sačinjavaju čovjekovu stvarnost – kaosa i reda. Najjednostavnije rečeno, čovjek se nalazi u stanju kaosa kada su životne okolnosti krajnje nepredvidljive, a u stanju reda kada njegovo djelovanje producira željene učinke i kad je svijet oko njega predvidljiv. Kad je čovjek previše u stanju kaosa, među ostalim, počinje se osjećati nesigurno i nekompetentno jer osjeća da stvari u svom životu ne može dovesti u red što je plodno tlo za razvijanje raznih patologija.
S druge strane, ako se čovjek nađe u stanju bezličnog, pretjeranog reda, neminovno postaje nezahvalan. Dostojevski je u jednom od svojih remek-djela Zapisi iz podzemlja opisao čovjekovu nesposobnost da se nosi sa stanjem utopijskog reda : „Obaspite ga svakim blagoslovom, utopite ga u moru sreće, dajte mu ekonomski prosperitet takav da ne bi imao što drugo raditi nego spavati, jesti kolače i zaokupiti se nastavkom vrste – i tada, iz čiste nezahvalnosti, čovjek bi izveo neki gadan trik… izmislit će rušenje i kaos… samo da bi samom sebi dokazao (kao da je to baš neophodno) da su ljudi još uvijek ljudi…“ .
Čovjek nije stvoren za savršeni red. Potrebna mu je doza kaosa, nepredvidljivih, izazovnih, pa čak i teških situacija, jer su one preduvjet za razvijanje njegovih potencijala koji su uvijek iznad onoga koji je trenutno ostvaren. Osoba, dakle, uvijek teži ostvarivanju tog potencijala koji se ponajviše otkriva uslijed izloženosti kaosu. Čovjek pronalazi smisao života i vlastitog djelovanja na razmeđu kaosa i reda.
Što možemo očekivati od ovog ljeta?
Ovo ljeto bi moglo biti dobra prilika za napraviti bar korak bliže svom mjestu između kaosa i reda. Epidemiološke mjere popuštaju, bit će više prilika za razne vrste interakcija, susreta s drugim ljudima, putovanja, koncerta, svega onoga što nam vjerojatno nedostaje dok su mjere na snazi. Stvari će biti više u redu, ali istodobno neće biti u potpunom redu jer smo svjesni da, osim što pandemija vrlo vjerojatno još nije gotova, ostavila je na nas mnogostruke posljedice koje nas još uvijek, u većoj ili manjoj mjeri stavljaju u stanje kaosa.
Dakle, ovo nam ljeto može biti izvrsna prilika da naučimo balansirati stanje kaosa i reda u svom životu. Tako, i kad dođe razdoblje većeg kaosa (a doći će zbog ovog ili onog razloga – to je život), imat ćemo razvijeniju jednu životno relevantnu vještinu više. Ovo bi mogao biti dobar razlog za optimistični pogled na cijelu ovu situaciju. Pružena nam je izvanredna prilika za razvijanje vlastitog potencijala koji, ne samo da će nama osobno omogućiti da budemo ostvareniji pojedinci, već će nam pomoći da se snažnije nosimo s budućim izazovima i na efikasniji način pridonosimo boljitku društva u kojem živimo.
