Širom svijeta se 21. lipnja proslavlja Svjetski dan glazbe. Ideja potječe od američkog glazbenika Joela Cohena, koji je 1976., kao zaposlenik francuske radiopostaje, predložio proslavu prvog dana ljeta cjelonoćnim glazbenim programom. Pet godina kasnije, francuski ministar kulture podržava ideju te se prva službena proslava Svjetskog dana glazbe održava 21. lipnja u Parizu. Fête de la Musique, Festival glazbe, tako ulazi u povijest te se diljem svijeta početak ljeta i dan glazbe proslavljaju besplatnim amaterskim i profesionalnim glazbenim nastupima.
Zašto je bilo uopće važno početi slaviti glazbu? Kao i druge umjetnosti, glazba je ona koja u čovjeku oživljava stanje ugode. Za razliku od drugih ljudskih djelovanja, umjetnost potiče onu ugodu što ne izvire iz želje za nekim sebičnim dobitkom ili koristi. Umjetnost jednostavno jest – materijalni je odraz univerzalnog pojma ljepote i često nas pokušava približiti istini. Za razliku od drugih umjetnosti, glazba je ona čiji je medij vrijeme. Ona nije vidljiva u prostoru, u nju se ne možemo zagledati, ali glazba nam omogućava zagledati se u vlastitu nutrinu i u nutrinu samog umjetnika.
Participiranje u životu umjetnika i njegovom umjetničkom djelu čudesno se otkriva sposobnošću čovjeka da osluškuje, propituje i traži ljepotu. Sudjelovanje u traženju te ljepote očituje se i kroz sposobnost dodirivanja onoga što je neopipljivo: ritam ne samo da možemo čuti, već i osjetiti pravilnim dodirivanjem, pucketanjem prstiju ili lupkanjem stopala o pod. Ritam je, i čitava glazba, neprestana igra između vremena i prostora; protjecanje, postajanje i nestajanje tonova što su uvijek drugačije izvedeni, nikad potpuno identični. Tako je sudjelovanje u umjetnikovoj izvedbi autentično i neponovljivo.
Glazba zaista odražava svu životnost i promjenjivost ljudske osobe: jednom doživljen trenutak više se nikad ne može ponoviti. Slaviti glazbu znači slaviti upravo životnost koju ona pruža. Ta je životnost potpuna. Ona nije samo potpuna radost, nego zahvaća čitavog čovjeka i ono što čovjek osjeća u kojem trenutku – i bol i ljubav i zaljubljenost, ljutnju, iznenađenje, ushićenost… Slaviti glazbu znači nadilaziti stvarnost, tražiti ljepotu u čovještvu i iznad čovještva. Ući u tišinu bića da bi se čulo umjetničko djelo drugoga. Uživati, potpuno nesebično i potpuno predano u onome što svakoga od nas dotiče u izvedbi umjetnika na autentičan način u svakom autentičnom trenutku, tonu, ritmu…
