Što je kafala? Zašto je mnogi „humanisti“ smatraju uz kineski model gospodarstva, jednim od najočitijih prikaza kako se izrabljuju i kontroliraju radnici za stvaranje „blagoslovljenog“ kapitalizma? U ovome prikazu pokušat ću analizirati problematiku ovog „gospodarskog“ sistema i istaknuti neke opće informacije o tematu. Sustav kafala je način na koji Golfske države (Kuvajt, UAE, Bahrein, S. Arabija…) održavaju ekonomski sustav iskorištavanjem radnika iz trećih zemalja (kao Pakistan, Bangladeš, Filipini…). U Europi se o sustavu kafala, kao problemu arapskih zemalja, počelo pisati u različitim žurnalima i internetskim portalima nakon što je Katar dobio organizaciju Svjetskog prvenstva (2022.). Tada je zapravo počelo istraživanje ovog problema koji traje desetljećima. U popularnoj kulturi postoji američki film Syriana (iz 2005.), u kojemu se postavljaju mnoga pitanja o geopolitici Bliskog Istoka, a jedno od njih je zloupotreba i islamizacija stranih radnika u arapskim zemljama. Jedan od rijetkih filmova koji uopće progovara o ovoj, još uvijek, tabu temi.
Islamski zakoni pojedinih zemalja koristi riječ „kafala“ kako bi opisali situaciju sličnu posvojenju, ali bez prava nasljedstva obiteljske imovine. U lingvističkom kontekstu riječ kafala za Arape označava „sponzorirani sustav“ (arap. izvornik: نظام الكفالة, ili latinizirano niẓām al-kafāla), ali isto tako taj sustav regulira ulaz i izlaz iz zemlje te zaposlenje stranog radnika uz pomoć sponzora (koji se naziva kafeel). Za radnike koji rade pod kafala sustavom ne postoji nikakav zakon o radu, stoga postoji puno prostora za malverzaciju. Svaka zemlja u kojoj se provodi kafala ima vlastiti način provedbe sustava i problemi radnika su drugačiji. Primjerice u Libanu (jedna od rijetkih zemalja Levanata u kojoj postoji kafala) su od izbijanja oktobarske revolucije (arap. thawrat 17 tishrīn al-ʾawwal) mnogi strani radnici i radnice (prije svega iz Bangladeš i Etiopija) ostavljeni na milost svojih ambasada jer poslodavci im nisu mogli isplaćivati plaće. Trenutno ispred mnogih ambasada (koje su zatvorene zbog COVID pandemije) u Bejrutu nastaju slamovi jer migranti nemaju novca da se vrate u matične zemlje.
Kako sustav kafala funkcionira? Kafala zapravo započinje u zemljama trećeg svijeta, gdje različite organizacije i agende u vladama tih zemalja eksploatiraju najsiromašnije radi ostvarivanja profita. Uzet ću za primjer Bangladeš, riječ je o zemlji koja ima dugu povijesnu tradiciju „izvoza radnika“, čiji se bruto domaći proizvod (GDP) uvelike oslanja na migrante iz inozemstva. U Bangladešu djelatnici agencija za rad u inozemstvu idu po ruralnim područjima i tamo nalaze buduće radnike, koji su često siromašni i nepismeni, obećavajući im velike plaće na Bliskom Istoku. Pošto stanovnici Bangladeša nemaju novaca za vizu (posuđuju novac ili prodaju svoju zemlju) te tek kada dođu u arapske zemlje postaju svjesni problema u kojemu su se našli i uhvaćeni su u klopku.
Strani radnici se u arapskim zemljama susreću s brojnim problemima, o čemu između ostalog izvještava i katarska Al Jazeera. Primjerice, plaćeni su manje nego što stoji u ugovoru koji su potpisali s agencijom (ponekad su plaćeni manje od dvjesto dolara na mjesec što im onemogućuje da uopće pošalju svojoj obitelji novac ili otkupe zemlju koju su prodali). Uz ekonomski faktor, također postoje i sociološki problemi. Strani radnici žive u kampovima izvan velikih gradova, često u užasnim uvjetima, gdje osam do šesnaest ljudi dijeli jednu sobu. Također, jedan od velikih problema sustava kafala jest u činjenici da kada zaposlenik dođe u Bahrein ili Saudijsku Arabiju ne može više napustiti zemlju dok mu poslodavac to ne odobri, kao niti promijeniti posao bez dozvole ili dati otkaz. Uvjeti života i plaće ovise često o boji kože, podrijetlu, obrazovanju i o tome koliko se je sama država preko ambasade spremna zauzeti za radnike u arapskim zemljama. Primjerice dr. Chowdhury Abar u slučaju Bangladeša ističe sljedeće: „…Vlada Bangladeša se ne zauzima za radnike koliko bi trebala… bojimo se kao zemlja da ako budemo govorili o pravima radnika da ćemo izgubiti mjesto na tržištu rada…“.
Povijesni sukob koji je izbio 2017. između Katara s jedne strane i Saudijske Arabije i njezinih saveznika s druge strane, je izbio i zbog pitanja kafale. Katar je već duži vremenski period zbog negativnih medijskih izvještaja iz inozemstva u vezi načina gradnja stadiona odlučio predstaviti drugačije lice Orijenta Okcidentu. Iako su Bahrein i Katar ukinuli kafalu, ona se u praksi još uvijek provodi. I u drugim arapskim zemljama je tijekom 2016. i 2017. došlo do određenih poboljšanja za strane radnike u kontekstu primjene i dopuštanja određenih povlastica za strane radnike (npr. mogu sami mijenjati poslodavce i uvedena je minimalna plaća), ali ključni elementi kafale se i dalje provode.
Iako su međunarodne organizacije, kao International Trade Union Confederation i Human Rights Watch, upozorile na zloupotrebe prava radnika na Bliskom Istoku, Okcident se sve do 2015. nije previše zanima za tu temu. Zašto? Brojni analitičari smatraju da je razloge treba tražiti u ulaganjima i petrodolarima Orijentalaca na europskom ekonomskom tržištu (jedan od primjera ulaganja imamo u europski šport) i ne zanimanju Europejaca za strane radnike u arapskim zemljama do izbivanja izbjegličke krize zbog rata u Siriji i Iraku. Izbjeglička kriza je nepripremljenu Europu dovelo do brojnih problema i pokazala surovo lica prema ljudima, koji iz primjerice jedne sekularističke države kao Sirije ili Iraka (do 2003.) nisu htjeli postati radnici pod sustavom kafala (bez ikakve zaštite matične države koja se nalazi u ekonomskom i političkom kolapsu).
