Razgovarala sam s Jelenom Kastaneti, hrvatskom književnicom sa švedskom adresom. Autorica je zbirke pjesama Bez povratka, triju zbirki priča Priče o nama, Još poneka priča o nama i Posljednje priče o nama te dvaju romana (Moj) Dnevniče i Živjeti. Dakle, Jelena iza sebe ima pet objavljenih naslova te, kaže mi, dva na putu i barem osam koje su u njenoj glavi kao ideja.
Zanimalo me je kada je shvatila da želi biti spisateljica, a ona odgovara ovako:
Odabrala sam biti pisac i živjeti od pisanja još kao dijete. Nikad nije bilo upitno je li to nešto čime se želim baviti i svaki dan, bez treptaja, ponovno biram isto. To je moja prva ljubav koja me svakodnevno ponovno zaljubljuje u sebe. Započelo je i prije nego sam znala slova. Uvijek sam tražila odrasle da mi čitaju i neprestano sam i sama izmišljala priče. S jedanaest godina je počelo službeno, s pisanjem tjedne kolumne za jedne novine.
Osim knjiga, bavi se screenplayjom, a u svojoj ponudi ima i kolekciju bilježnica. Nada se kako će, s godinama, proširiti ponudu svojih proizvoda i tako, na neki način, stvoriti vlastiti brend, ali pisanje joj je ipak primarno.
Uvijek sam smatrala da je za pisanje potrebna inspiracija, ali i predan rad. Zanimalo me je kako to ide kod Jelene – koliko često piše i tko čita njezine knjige prije nego odu u tisak:
Što se inspiracije tiče, ne vjerujem u nju na način na koji se inspiracija često predstavlja. Vjerujem u ideju. I vjerujem u rad i disciplinu pomoću kojih ta ideja postane gotova knjiga. Dakle, inspiraciju ne pronalazim. Svaki dan otvorim Scrivener i odaberem pisati jer ne mogu (niti želim) zamisliti život u kojem ne pišem. Za prvi draft nekog prosječnog romana treba mi otprilike dva mjeseca, ali pišem svaki dan. To je onaj najzanimljiviji dio procesa. Nakon toga dolazi dosadniji dio. Prvo puštam napisano da malo odstoji, kako bih se donekle uspjela odmaknuti od knjige i likova. Tjedan, dva kasnije čitam napisano i uređujem. To je izazovno jer drugi draft treba biti nešto kraći od prvog, što znači da trebam izbaciti sve riječi, rečenice ili poglavlja viška. Napravljena pauza to olakšava jer bi u suprotnom bilo zbilja teško odvojiti se od nekih scena. Što se tiče beta čitatelja, za neke sam ih knjige imala, za neke nisam.
Što se mojih knjiga tiče, ja pišem (i planiram pisati) samo fikciju. Mašta ne poznaje granice i želim to iskoristiti u svemu što dolazi.
Zanimljivo je to što mi je Jelena rekla kako ponekad prolista i pročita neki dio svojih knjiga, ali u pravilu čita druge autore i svoje nove rukopise. Što se rukopisa tiče, priznala mi je da su kod nje uvijek u planu nove knjige i ideje:
Uvijek. Šesta i sedma knjiga napisane su i čekaju tisak, a osmu knjigu pišem. Uživam u procesu i, kao i uvijek, jedva čekam da napisano pustim u svijet.
Korona kriza utjecala je na određene segmente našega života, a na poduzetnike posebno. Također, poznato nam je da ljudi misle kako spisatelj možete biti paralelno uz neki drugi posao jer se od pisanja ne može živjeti. To je mit koji želim razbiti i upravo me zato zanimalo što moja sugovornica misli o tome i kako je COVID-19 utjecao na njen posao.
Rekla bih da meni nije ni približno teško kako to ljudi doživljavaju. Ponekad mi se čini da previše ljudi vjeruje da se od pisanja ne može živjeti, a ja već nekoliko godina živim isključivo od toga. COVID je, naravno, utjecao na čitavu ekonomiju. Na nekoga direktno, na nekoga posredno. No, mislim da je književnost “pogođena” iz dva suprotna smjera. Mnogi su ljudi u ovom periodu pronašli više vremena za čitanje, a istovremeno su i mnogi ljudi ostali bez prihoda i vjerojatno im kupovina knjiga nije visoko na listi prioriteta. S obzirom na navedeno, čini mi se da smo, kao grana umjetnosti, prošli relativno dobro.
Za kraj, Jelena ima poruku za sve one koji se još nisu ohrabrili na ostvarenje svojih snova:
Onima koje karijera pisca tek čeka savjetovala bih da budu strpljivi i odvažni. Rekla bih im da ne dozvole da ih nečije “ne” udalji od pisanja. Jer, kad ih ništa ne može udaljiti od pisanja, nečije ih “da” mora pronaći. Isto to može se preslikati na sve grane umjetnosti, a vjerojatno i na druga zanimanja.
Knjige Jelene Kastaneti možete kupiti na njezinoj službenoj web stranici i u knjižarama kao što su Školska knjiga te Hoću knjigu. Njezine misli, ali i dijelove njezinih romana, kao i prijedloge za čitanje dobrih knjiga možete pratiti na njezinoj Facebook i Instagram stranici.
Jeleni želimo obilje kreativnosti i da sve njezine ideje uskoro zažive u obliku knjiga!
