Politika Mexico City (Mexico City Policy), poznata i kao pravilo globalne zabrane (Global Gag Rule), izvršna je naredba o politici vanjske pomoći koju izdaje Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Njome se američko savezno financiranje ograničava na organizacije koje ne pružaju usluge pobačaja ili savjetovanje o pobačaju, koje se ne bave javnim zagovaranjem u svrhu dekriminalizacije pobačaja ili širenja usluga pobačaja. Kako bi primile financijsku pomoć, strane nevladine organizacije moraju se složiti kako, tijekom razdoblja u kojem je ova politika na snazi, neće izvoditi ili aktivno promovirati pobačaj kao metodu planiranja obitelji, ni pružati financijsku potporu bilo kojoj drugoj stranoj nevladinoj organizaciji (potprimatelju) koja provodi navedene aktivnosti.
Politiku je prvi put predstavila administracija predsjednika Ronalda Reagana na Drugoj međunarodnoj konferenciji o stanovništvu, održanoj u Mexico Cityju u kolovozu 1984. Prije uvođenja politike Mexico City, strane su nevladine organizacije mogle koristiti ne-američke fondove za sudjelovanje u određenim aktivnostima vezanim uz pobačaj sve dok su vodile odvojene račune za dobiveni američki novac. Po uvođenju politike, to im više nije bilo dopušteno.
Korisno je napomenuti kako je sličan negativan stav prema pobačaju zauzelo i 179 država članica UN-a, koje su se 1994. godine okupile na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju (ICPD – International Conference on Population and Development) u Kairu, a čiji završni dokument, Program djelovanja (Programme of Action), pobačaj smatra nepoželjnim te poziva sve vlade da poduzmu odgovarajuće korake kako bi ženama pomogle izbjeći pobačaj koji “ni u kojem slučaju ne treba promicati kao metodu planiranja obitelji”.
Dok je na snazi, politika predstavlja uvjet za dobivanje financijske potpore za programe planiranja obitelji, a za vrijeme administracije predsjednika Donalda Trumpa odnosila se i na većinu drugih bilateralnih oblika globalne zdravstvene pomoći.
Organizacije koje su uvođenjem politike Mexico City izgubile američko financiranje, odnosno mogućnost zagovaranja usluge pobačaja i s njom povezanih praksi, politiku obično nazivaju pravilom globalne zabrane (gag – eng. začepiti), aludirajući kako su im takvom politikom začepljena usta, odnosno zabranjeno im je promovirati pobačaj.
Određeni primatelji američke pomoći uvijek su bili izuzeti od politike: strane vlade, javne međunarodne organizacije, drugi multilateralni entiteti poput Globalnoga fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije te Gavija, Saveza za cjepiva.
Politika Mexico City većinom je uspostavljana i ukidana odlukama izvršne vlasti (obično putem predsjedničkih memoranduma), a Kongres je mogućnost uspostavljanja politike putem zakona dosada iskoristio samo jednom (vidi dalje).
Politika je na snazi bila 21 od proteklih 36 godina, a u pravilu je ukidana i vraćana prema stranačkoj liniji, odnosno sljedećem obrascu: Kad su republikanci na vlasti, politika je na snazi, a kad su na vlasti demokrati, politika se ukida, uz izuzetak perioda od listopada 1999. do rujna 2000. U tom periodu privremenoga jednogodišnjeg zakonodavnog nametanja politike, na vlasti je bio Bill Clinton, koji je naposljetku iskoristio mogućnost odricanja nametnutih ograničenja. Trenutni predsjednik SAD-a, Joe Biden, koji je Ovalni ured preuzeo 21. siječnja ove godine, politiku Mexico City ukinuo je 28. siječnja.
Prije objavljivanja politike Mexico City, američki je zakon već zabranjivao uporabu američke pomoći za financiranje pobačaja kao metode planiranja obitelji ili za motiviranje ili prisiljavanje bilo koje osobe na pobačaj (Helmsov amandman, 1973.); za biomedicinska istraživanja koja su povezana s metodama ili izvođenjem pobačaja kao sredstva planiranja obitelji (Bidenov amandman, 1981.); za lobiranje u korist ili protiv pobačaja (Siljanderov amandman, 1981.).
Ubrzo nakon objavljivanja politike, već 1985., usvojen je Kemp-Kastenov amandman koji zabranjuje uporabu američke pomoći za financiranje bilo koje organizacije ili programa koji podržava ili sudjeluje u upravljanju programom prisilnoga pobačaja ili prisilne sterilizacije.
Za kraj treba naglasiti kako se politika Mexico City ne odnosi na pružanje njege nakon pobačaja, što znači da primatelji američke financijske pomoći za planiranje obitelji, ista ta sredstva smiju koristiti za postabortivnu skrb žene, neovisno o okolnostima pobačaja i njegovoj zakonitosti.
Svjetski savez mladih Hrvatska
